Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1970/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-339/2025-9 od 10. lipnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-339/2025-11 od 10. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e i r j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-339/2025-9 od 10. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II, III., IV., V. i prihvaćenom dijelu pod točkom VI. izreke, kao i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-339/2025-11 od 10. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140030250-60010467945/2007 od 15. lipnja 2007., ovjeren kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OV-17508/07 15. lipnja 2007., koji glasi: "Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru."
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju VM na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 6.061,77 eura (slovima: šesttisućašezdesetjedaneuroisedamdesetsedamcenti) i to na:
- iznos od 75,20 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2007. pa do isplate,
- iznos od 77,6 9 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2007. pa do isplate,
- iznos od 75,18 EUR sa zateznom kamatom od 01.12.2007. pa do isplate,
- iznos od 77,67 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,46 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2008 . pa do isplate,
- iznos od 72,46 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,42 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2008. pa do isplate,
- iznos od 74,92 EUR sa zateznom kamatom od 0 1.05.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,39 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2008. pa do isplate,
- iznos od 74,89 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,39 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,36 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2008. pa do isplate,
- iznos od 74,86 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2008. pa do isplate,
- iznos od 77,32 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2008. pa do isplate,
- iznos od 74,83 EUR s a zateznom kamatom od 01.12.2008. pa do isplate,
- iznos od 153,44 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,88 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2009. pa do isplate,
- iznos od 139,00 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,77 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2009. pa do isplate,
- iznos od 148,22 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,75 EUR sa zateznom kamatom od 01.0 6.2009. pa do isplate,
- iznos od 148,80 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,72 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,73 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2009. pa do isplate;
- iznos od 148,78 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2009. pa do isplate,
- iznos od 153,69 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2009. pa do isplate,
- iznos od 148,75 EUR sa zateznom kamatom od 01.12 .2009. pa do isplate,
- iznos od 153,67 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,67 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2010. pa do isplate,
- iznos od 138,80 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,54 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2010. pa do isplate,
- iznos od 148,59 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,50 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2010. pa do isplate,
- iznos od 148,54 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,44 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,44 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2010. pa do isplate,
- iznos od 148,49 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2010. pa do isplate,
- iznos od 153,38 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2010. pa do isplate,
- iznos od 148,43 EUR sa zateznom kamatom od 01.12.2010. pa do isplate,
- iznos od 134,73 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2011. pa do isplate,
- iznos od 134,72 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2011. pa do isplate,
- iznos od 121,67 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2011. pa do isplate,
- iznos od 134,58 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2011. pa do isplate,
- iznos od 130,22 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2011. pa do isplate,
- iznos od 134,51 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2011. pa do isplate,
- iznos od 130,15 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2011. pa do isplate,
- iznos od 134,43 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2011. pa do isplate
- iznos od 134,41 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2011. pa do isplate,
- iznos od 112,71 EUR sa zateznom kamatom od 27.09.2011. pa do isplate, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140030250-60010467945/2007 od 15. lipnja 2007., ovjeren kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OV-17508/07 15. lipnja 2007., koji glasi: "obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."
IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140030250-60010467945/2007 od 15. lipnja 2007., ovjeren kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OV-17508/07 15. lipnja 2007., koji glasi: "...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju VM na ime razlike preplaćenih iznosa razlike u CHF tečaju isplati iznos od 37.718,77 eura (slovima: tridesetsedamtisućasedamstotinaosamnaesteuraisedamdesetsedamcenti), i to na:
- iznos od 7,96 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2007. pa do isplate,
- iznos od 10,97 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2008. pa do isplate,
- iznos od 12,89 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2008. pa do isplate,
- iznos od 21,26 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2008. pa do isplate,
- iznos od 9,8 6 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2008. pa do isplate,
- iznos od 5,56 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2008. pa do isplate,
- iznos od 6,29 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2008. pa do isplate,
- iznos od 2,60 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2008. pa do isplate,
- iznos od 3,83 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2008. pa do isplate,
- iznos od 11,62 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2008. pa do isplate,
- iznos od 33,92 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2008. pa do isplate,
- iznos od 51,93 EUR sa zatezno m kamatom od 01.11.2008. pa do isplate,
- iznos od 22,48 EUR sa zateznom kamatom od 01.12.2008. pa do isplate,
- iznos od 67,09 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2009. pa do isplate,
- iznos od 73,13 EUR sa zateznom kamatom od 01. 02.2009. pa do isplate,
- iznos od 69,21 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2009. pa do isplate,
- iznos od 64,79 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2009. pa do isplate,
- iznos od 57,17 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2009. pa do isplate,
- iznos od 52,15 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2009. pa do isplate,
- iznos od 52,21 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2009. pa do isplate,
- iznos od 54,38 EU R sa zateznom kamatom od 01.08.2009. pa do isplate,
- iznos od 56,11 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2009. pa do isplate,
- iznos od 49,17 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2009. pa do isplate,
- iznos od 55,07 EUR sa zateznom ka matom od 01.11.2009. pa do isplate,
- iznos od 55,66 EUR sa zateznom kamatom od 01.12.2009. pa do isplate,
- iznos od 71,46 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2010. pa do isplate,
- iznos od 74,52 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2010. pa do isplate,
- iznos od 72,24 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2010. pa do isplate,
- iznos od 86,79 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2010. pa do isplate,
- iznos od 83,05 EUR sa zateznom kamatom od 01.05.2010. pa do isplate,
- iznos od 90,36 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2010. pa do isplate,
- iznos od 131,51 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2010. pa do isplate,
- iznos od 122,20 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2010. pa do isplate,
- iznos od 157,33 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2010. pa do isplate,
- iznos od 138,80 EUR sa zateznom kamatom od 01.10.2010. pa do isplate,
- iznos od 124,85 EUR sa zateznom kamatom od 01.11.2010. pa do isplate,
- iznos od 167,22 EUR sa zateznom kamatom od 01.12 .2010. pa do isplate,
- iznos od 188,83 EUR sa zateznom kamatom od 01.01.2011. pa do isplate,
- iznos od 170,26 EUR sa zateznom kamatom od 01.02.2011. pa do isplate,
- iznos od 172 ,99 EUR sa zateznom kamatom od 01.03.2011. pa do isplate,
- iznos od 159,69 EUR sa zateznom kamatom od 01.04.2011. pa do isplate,
- iznos od 163,78 EUR sa zateznom kamatom od 01.0 5.2011. pa do isplate,
- iznos od 210,89 EUR sa zateznom kamatom od 01.06.2011. pa do isplate,
- iznos od 215,47 EUR sa zateznom kamatom od 01.07.2011. pa do isplate,
- iznos od 265,63 EUR sa zateznom kamatom od 01.08.2011. pa do isplate,
- iznos od 247,42 EUR sa zateznom kamatom od 01.09.2011. pa do isplate,
- iznos od 33.696,17 EUR sa zateznom kamatom od 27.09.2011. pa do isplate, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju VM naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 7.081,81 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 10. lipnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 4.937,50 eura tužitelj odbija.
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku 15 dana tužitelju VM naknadi trošak postupka u iznosu 125,00 eura (slovima: sto dvadeset pet eura).
3. Protiv prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja i naloži tužitelju plaćanje troška cjelokupnog prvostupanjskog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela odredbe članak 4., članka 3. točka 4. i 5. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 15. lipnja 2007. a glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te povrat preplaćenih iznosa koje je tužitelj preplatio s osnova ništetene ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF.
7. Između stranaka nije sporno:
- da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 17. P-2509/2019-28 od 21. studenog 2023. prihvaćen zahtjev tužitelja protiv koje presude je tuženik podnio žalbu, te je rješenjem Županijskog uda u Splitu, poslovni broj Gž-1749/2024-3 od 19. veljače 2025. ista ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje;
- da je tužitelj kao korisnik kredita 14. lipnja 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010467945/2007 koji je potvrđen 15. lipnja 2007. kod Javnog bilježnika ABC u Osijeku pod br. OV-17508/07, a kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju stana u iznosu od 156.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita;
- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40% godišnje;
- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;
- da se kredit otplaćuje 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,
- da je korisnik kredita suglasan da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru;
- da su ugovorne strane ugovorile mogućnost da korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu u kojem će slučaju banka taj zahtjev provesti na način da će izvršiti promjenu glavnice u novu valutnu klauzulu, te promijeniti kamatnu stopu bez sklapanja aneksa ugovoru.
8. Prvostupanjski sud je po pravednom postupku utvrdio ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Rev-221/2018 od 3. rujna 2019. Tako je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 15. lipnja 2007. ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 6.061,77 EUR, a na ime valutne klauzule iznos od 37.718,77 EUR sve s pripadajućim kamatama, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- u daljnjem tekstu:ZZP/03) te odredbe članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09-dalje ZZP), ukazujući i na odredbe članka 241., 323., 1111. i 1115. ZOO, smatrajući da nije osnovan prigovor zastare a imajući u vidu zauzeto stajalište na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2), kao što je utvrdio da neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što da je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj da se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.) i da tuženiku ne pripada pravo na negativnu razliku.
9. Prilikom donošenja odluke o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule polazi od stava da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom da bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi da upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način da ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Budući da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje bankara VMM koja je navodno pregovarala s tužiteljem, a uzimajući u obzir iskaz tužitelja i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga da je i sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl. 81. st.1. ZZP nepoštene, te ništetne u smislu čl. 87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.
10. Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
11. Tužitelj u konkretnom slučaju traži da se utvrdi da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključio sa tuženikom, a pored toga traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora odnosno njegovih ništetnih odredbi, a što mu pripada i temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO.
12. U smislu odredbe čl. 190. ZPP pravilno je tužitelj postavio konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogao utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj isto trebao učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. No, i pored navedenog iz podataka predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi postavio manifestacijski zahtjev shodno članku 186.b stavak 3. ZPP, da je taj zahtjev bio osnovan, jer mu tuženik nije nije dostavio potrebne podatke sa kojim je raspolagao i bez kojih tužitelj nije mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu, a koje je naknadno dostavio, pa kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja određeno postavio tužbeni zahtjev za isplatu, sve to sukladno odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP, prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP nije osnovan.
13. Tužitelj je sa Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio predmetni ugovor o kreditu pa je tuženik pasivno legitimiran, jer je rješenjem Hrvatske narodne banke od 9. 12. 2008. došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. Osijek banci HYPO-ALPE- ADRIA-BANK (prvotuženik u kolektivnom sporu), slijedom čega isti postaje univerzalni slijednik i stupa u pravni položaj svojeg prednika odnosno stječe sva prava i obveze, pa nije u pravu tuženik kada navodi da nije mogao pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za njegova prednika nije nastala. Dakle, kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom, te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank ili Slavonska banka, s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
14. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogla utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
15. S obzirom da predmetni postupak tužitelj pokreće kao potrošač u smislu odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 20. ZZP/14), i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, isti je u predmetom postupku bio ovlašten temeljem odredbe članka 502.c ZPP pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnom postupku vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
16. Stoga se je suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu mogao osnovano pozvati na pravna utvrđenja donesena u naprijed navedenim pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, a sukladno odredbi čl. 138. a. ZZP.
17. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine br. 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
18. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.
19. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.
20. Osim navedenog a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Eventualna okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope, sama za sebe zasigurno nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba članka 81. ZZP 03. U ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđivala, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u Ugovoru o kreditu morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bio svjesna da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
21. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.
22. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je i sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 V i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud u kojoj presudi sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
23. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
24. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevom zatražio isplatu upravo novčanog iznosa od 6.061,77 EUR s osnova promjenjive kamatne stope te iznosa od 37.718,77 EUR na ime valutne klauzule koje iznose je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
25. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama.
26. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
27. Također je osnovano prvostupanjski sud smatrao da tuženiku ne pripada prvo na negativnu razliku jer takav zahtjev isti do zaključenja prethodnog postupka nije postavio.
28. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.
29. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je obvezao tuženika da naknadi trošak postupka tužitelju a sve u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP, pri čemu je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva, kao i odredbi članka 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23-dalje OT), kao što je pravilno tužitelju dosudio i trošak postupka na ime objave presude u iznosu od 125,00 EUR a imajući u vidu Tbr. 9. točka 3. OT, a što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
30. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, kao što je valjalo potvrditi i prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. stavak. 2. ZPP.
U Splitu, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
