Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1142/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Stečajne mase iza Zagrebačka tvornica papira, d.o.o. "u stečaju", Zagreb, Radnička cesta 37 B, OIB: 40599299964, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Josipi Jurčić iz Karlovca, Logorište 19, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-5/2024-66 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-5/2024-66 od 19. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nadomješta se ugovor o kupoprodaji stana slijedećeg sadržaja:

1. Tuženi Stečajna masa iza ZAGREBAČKE TVORNICE PAPIRA d.o.o., u stečaju, Zagreb, Radnička cesta, Đ.Đakovića 173; OIB 40599299964 prodaje, a tužitelj TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kupuje stan u [adresa], kčbr. [katastarska čestica] [adresa] U [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), suvlasnički dio nekretnine u AI (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi povezano sa vlasništvom posebnog dijela, jednosobnog stana u elaboratu označenog IV ST-1 pov. 36,48 čm, na 4. katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i loggie.

2. Cijena stana zajedno sa suvlasničkim dijelom zgrade, utvrđuje se u iznosu od 2.018,00 EUR.

3. Tužitelj će tuženom cijenu stana isplatiti jednokratno u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Tužitelj može bez prethodne suglasnosti tuženoga, a uz predočenje isprave o plaćenoj cijeni stana iz toč. 3. ove presude, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude u zemljišnim knjigama.

5. Utvrđuje se da se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine iz toč. 1. ove presude.

II. Nalaže se tuženiku podmiriti parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku Stečajnoj masi iza Zagrebačka tvornica papira, d.o.o. "u stečaju", Zagreb, Radnička cesta 37 B, OIB: 40599299964 trošak parničnog postupka u iznosu 625,00 Eur u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga.

3. U žalbi navodi da je bio član obiteljskog domaćinstva, pa kao takav imatelj stanarskog prava i ovlaštenik otkupa zajedno sa EŽ, a nakon njegove smrti samostalni ovlaštenik sukladno odredbi čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91 s naknadnim izmjenama i dopunama - dalje Zakon o prodaji stanova). Navodi da u trenutku podnošenja zahtjeva za otkup stana prednik tužitelja koji je bio njegov otac, nije imao u vlasništvu nikakvu nekretninu na području Republike Hrvatske, pa tako ni u mjestu u kojem se nalazi stan za čiji otkup je pok. ŽŽ podnio zahtjev za otkup stana. U vrijeme podnošenja tužbe ŽŽ je bio nositelj stanarskog prava koje njemu i članovima njegovog domaćinstva supruzi i mlt. djeci priznato u upravnom postupku, te je temeljem Zakona imao pravo na otkup stana. Navodi da je prednik tužitelja pokušao otkupiti stan 1995., što nije uspio do svoje smrti. S obzirom na činjenicu da je cijeli postupak bio neizvjestan za ŽŽ te nakon proteka roka od 15 godina od podnošenja zahtjeva za otkup stana i činjenice da su svi u njegovoj u zgradi otkupili svoje stanarsko pravo, a on ne uspijeva, ŽŽ odlučio je osigurati stan te sklapa kupoprodajni ugovor. Ubrzo nakon toga umire i ostaje iza njega mlt. sin TŽ ovdje tužitelj koja nastavlja živjeti u stanu, ne znajući da se vodi ovaj postupak. Slijedom navedenog sud je trebao uzeti u obzir okolnosti slučaja, odnosno činjenicu da je tužitelj ostao bez imovine na koju je imao pravo i to isključivo zbog nezakonitog postupanja prednika tužitelja, te nakon toga inertnosti te sporosti suda te, da je tijekom 15-godišnjeg procesa prednik tužitelja umro.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troška tužitelju, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. Predmet spora je donošenje presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj Ps-1578/93 od 7. studenog 1994. odbijen tužbeni zahtjev prednika tuženika protiv T i OŽ radi otkaza stanarskog prava na predmetnom stanu uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za otkaz jer stan koristi sin naznačenih tuženika ŽŽ prednik ovdje tužitelja sa suprugom i djetetom,

-da je rješenjem Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od **.**.1995. ŽŽ priznato stanarsko pravo na predmetnom stanu te su kao članovi njegovog domaćinstva evidentirani supruga

E i sin TŽ, ovdje tužitelj,

-da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 30. studenog 1997. odbijena žalba prednika tuženika protiv gore navedene odluke,

-da je prednik tužitelja ŽŽ **.**.1995. podnio zahtjev za kupnju predmetnog stana, a 28. lipnja 1996. i zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji stana s tim da je ovaj posljednji predan na poštu preporučenom pošiljkom 28. lipnja 1996. za prednika tuženika,

-da je prednik tuženika dopisima od 2. ožujka i 21. svibnja 1999. ponudio predniku tužitelja ŽŽ prodajnu cijenu od 15.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti budući da se ne radi o otkupu već privatnom vlasništvu u kojem stanuje zaštićeni stanar,

-da prednik tužitelja ŽŽ nije evidentiran kao zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine na području Grada Zagreba, posjednik u Katastru zemljišta na području Ispostave za katastar Zaprešić, odnosno kao kupac stana sa stanarskim pravom u vlasništvu Grada Zaprešića sa stanjem na dan kolovoz i rujan 2002.,

-da je prednik tužitelja evidentiran kao zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu,

-da ostavinu prednika tužitelja ŽŽ prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije od 31. siječnja 2008. broj O-556/07, između ostalog čine prava na temelju ugovora o prodaji od 8. veljače 2007., te je tužitelj po osnovi nasljeđivanja postao vlasnikom stana u [adresa] (ranije [adresa]) površine 37,21 m2,

-da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisan Grad Zaprešić, a kao posjednik kč. br. [katastarska čestica], [adresa], je evidentiran Grad [adresa]

– Gradsko Poglavarstvo,

-da je u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana za kč. br. [katastarska čestica] – zgrada broj 1 u [adresa] te su upisani pojedini posebni dijelovi, među kojima se nalazi i sporni stan,

-da je cijena predmetnog stana prema izračunu GSP od 2. travnja 2025. iznosila 2.018,00 eur,

-da je tužitelj saslušan kao stranka iskazao da je njegov otac podnio zahtjev za otkup predmetnog stana, međutim ponuđena mu je visoka kupoprodajna cijena i na koncu rečeno da ne može otkupiti stan, pa je otac 2007. kupio jedan drugi stan na adresi [adresa], danas [adresa], i on danas koristi oba stana te za predmetni stan ne plaća nikome nikakvu naknadu za korištenje, računi dolaze djelom na ime njegovog oca, a dijelom na ime djeda.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je prednik tužitelja ŽŽ imao u vlasništvu useljiv stan u istom mjestu kojeg je nakon njegove smrti naslijedio tužitelj, zbog čega na strani prednika tužitelja (ŽŽ) postoje zapreke za sklapanje predmetnog ugovora u smislu odredbe čl. 50.a Zakona o prodaji stanova, a koja zapreka sada postoji i na strani tužitelja. Također sud prvog stupnja ističe da stanarsko pravo nije imovinsko pravo i stoga nije nasljedivo, slijedom čega je pravo na otkup stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova strogo osobno pravo pripada samo nositelju stanarskog prava, prestaje smrću i ne može prijeći na te nasljednike.

11. Na kraju sud prvog stupnja navodi kako iz dokumentacije proizlazi da je 4. studenog 1991. između PBZ d.d. kao kupca i stečajnog upravitelja prednika tuženika zaključen ugovor o prodaji stečajnog dužnika – prednika tuženika kao pravne osobe, u kojem ugovoru se navodi da kupac kupuje stečajnog dužnika sa svom pokretnom i nepokretnom imovinom te da je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svim nekretninama koje su na dan otvaranja stečajnog postupka bile u vlasništvu stečajnog dužnika, odnosno uknjižbu prava na nekretninama u društvenom vlasništvu na kojima je imao pravo korištenja, zbog čega zaključuje da tuženik ne bi bio ni pasivno legitimiran za predmetni zahtjev u smislu odredbe čl. 4. i 9. Zakona o prodaji stanova.

12. I po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj nema pravo na otkup stana.

13. Naime, pravo na otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo propisano je odredbom čl. 6. Zakona o prodaji stanova te po navedenoj zakonskoj odredbi stan može kupiti stanar ili uz njegovu suglasnost uz uvjete propisane zakonom i članovi obiteljskog domaćinstva, a to su osobe određene propisima o stanovanju.

14. To konkretno znači da ukoliko je stanar osobno podnio zahtjev za otkup stana, legitimiran je bio podnijeti i tužbu za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana u situaciji kada mu prodavatelj ne želi u mirnom postupku stan prodati. Međutim, kada je takav stanar u tijeku postupka umro, nema mogućnosti da tužitelj kao član njegovog domaćinstva nastavi parnicu u smislu afirmativnog donošenja odluke kojom se njemu može prodati stan. Ovo iz razloga što on kao član domaćinstva mogao je otkupiti stan samo u situaciji da zahtjev za otkup stana nije podnio stanar, već je stanar njemu kao članu domaćinstva za svog života do suglasnost da otkupi stan, pa bi u toj situaciji član obiteljskog domaćinstva bio legitimiran za podnošenje takve tužbe.

15. Budući da je otac tužitelja sada pok. ŽŽ koji je podnio tužbu protiv tuženika radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, ali u tijeku postupka je umro, nema mogućnosti da tužitelj kao član njegova domaćinstva nastavi predmetni postupak, jer on kao član domaćinstva mogao je otkupiti stan samo u situaciji da zahtjev za otkup stana nije podnio nositelj stanarskog prava već je njemu kao članu domaćinstva za svog života dao suglasnost da otkupi stan. Tužitelj u ovom predmetu nedvojbeno nije podnio osobno zahtjev za kupnju stana kao član domaćinstva uz suglasnost ranijeg nositelja stanarskog prava, već to pravo izvodi nakon smrti svog oca – stanara koji je zahtjev podnio, to nema pravo na otkup stana sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova (čl. 6. st. 1.).

16. Osim toga, otac tužitelja sada pok. ŽŽ umro je tijekom ovog postupka (2007.), dakle, u vrijeme kada institut stanarskog prava više nije postojao, budući da je danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24 - dalje ZNS), a što je bilo 4. studenog 1996., prestalo to pravo, a nakon njegove smrti nije moglo izvorno postati pravo tužitelja kao člana obiteljskog domaćinstva.

17. U odgovoru na žalbene navode tužitelja treba reći da pravo na otkup stana u smislu Zakona o prodaji stanova, strogo je osobno pravo s kojim njegov nositelj ne može raspolagati, pa kao takvo smrću ovlaštenika tog prava ne prelazi na njegove nasljednike.

18. Međutim, kad bi tužitelj kao član očevog domaćinstva imao pravo na otkup stana, a što iz naprijed navedenih razloga nema, ni tada ne bi bio osnovan tužbeni zahtjev. Navedeno iz razloga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao status člana porodičnog domaćinstva ŽŽ, odnosno nije dostavio potrebne dokaze poput potvrde nadležnog tijela, koja bi potvrdila njegov status, a prema podacima u spisu (list 139.-160. spisa) proizlazilo bi da prebiva na adresi [adresa]. Osim toga, tužitelj saslušan kao stranka je iskazao da koristi oba stana, ( [adresa]. i [adresa]. ), da vezano za stan na adresi EŽ [adresa]. ( stan predmet ovog spora ) ne plaća nikakvu naknadu za korištenje stana, a računi da dijelom dolaze na ime njegova oca, a dijelom na ime djeda. Dakle, nedostatak dokaza o statusu člana domaćinstva predstavljalo bi ključnu prepreku za ostvarivanje prava i kad bi imao pravo na otkup stana.

19. Također pravo na otkup stana temeljem Zakona o prodaji stanova ovisi o ispunjenju zakonskih pretpostavki, među kojima je da nositelj stanarskog prava (zaštićeni najmoprimac) nema useljiv stan u istom mjestu, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene kako u vrijeme sklapanja ugovora, ali isto tako i u trenutku donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Stoga nepostojanje pretpostavki za sklapanje ugovora (vlasništvo useljivog stana u istom mjestu), u vrijeme donošenja presude, bilo bi zapreka za sklapanje ugovora. Zaključno, pretpostavke za otkup stana moraju biti jasno utvrđene i ispunjene u vrijeme sklapanja ugovora, ali isto tako u vrijeme donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana a njihovo neispunjenje rezultira nepostojanjem ugovora o otkupu stana. Pri tome je neodlučno da se sud prvoga stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 50. a Zakona o prodaji stanova, budući da se ne radi o državnom stanu.

20. Kako se iz već navedenog razloga ukazuje neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, to se ostali žalbeni navodi ukazuju neodlučnima.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan