Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-7/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Grbić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika Otp bank d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-740/2020-35 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-740/2020-35 od 28. listopada 2022.

a) preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo naknaditi tužiteljici zatezne kamate koje teku na iznos od 23.894,37 kn (3.171,33 EUR) od 13. siječnja 2016. do dana plaćanja, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici iznos od 77.682,62 kn (EUR: 10.310,26 fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od: -58.913,39 kn teku od 13. siječnja 2016. godine do isplate,

-18.769,23 kn teku od 13. siječnja 2016. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.365,00 kn (EUR: 1.773,84 fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn) zajedno sa kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 11. siječnja 2007., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 56.413,00 CHF. Tužiteljica zahtjev temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa traži isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora u svoti od 77.682,62 kn. Navedeni iznos sastoji se od novčane svote od 18.769,23 kn na ime manje umanjene glavnice kod otplate kredita sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2016. i novčane svote od 58.913,39 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2016.

6.1. Iznos od 58.913,39 kn predstavlja zbroj novčanih iznosa od :

- 22.169,95 kn na ime preplaćenih kamata dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu,

- 12.609,33 kn koji iznos predstavlja zatezne kamate od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa, zbog jednostrane promjene kamatne stope, pa do dana 13. siječnja 2016.,

- 34.310,62 kn na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- 11.285,04 kn koji iznos predstavlja zatezne kamate od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do dana 13. siječnja 2016. Zbroj iznosa iz ove točke presude( 6.1.) tužiteljica je umanjila za iznos od 21.461,55 kn koji je dobiven u konverziji predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 11. siječnja 2007. broj 070111050426, da je kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 56.413,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 25 godina, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 4,39 %.

7.1. Nije sporno ni da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 13. siječnja 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule., odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu, koji je vođen i protiv tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da je ugovorena kamatna stopa godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 4,39% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

10. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 – dalje: ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zauzevši stajalište da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.

12.1. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužiteljica nije obeštećena, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote koja čini razliku između preplaćene svote na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne s obračunatim zateznim kamatama na te iznose do 13. siječnja 2016., i iznosa dobivenog u konverziji.

12.2. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužiteljici iznos koji je tužiteljica kao korisnik kredita više uplatila tuženiku do dana konverzije 30. rujna 2015., s obračunatim zateznim kamatama na te iznose do 13. siječnja 2016. uz uračunavanje preplate koju je tuženik priznao tužiteljici prilikom konverzije. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

12.3. Dakle visina dosuđenog iznosa predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF te obračunatih zateznih kamata do 13. siječnja 2016. s uračunavanjem preplate koja je utvrđena dodatkom Ugovora (povrat po izvršenoj konverziji).

13. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, što je prvostupanjski i uradio uzevši u obzir efekt provedene konverzije.

14. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

15. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO- a).

16. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužiteljica je, dakle, stekla pravo na restituciju preplaćenih svota uz primjenu instituta stjecanja bez osnove zbog ništetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

17. I u ovom stadiju postupka sporno je tužiteljičino pravo na restituciju, odnosno je li to pravo prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.

18. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

19. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

19.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

20. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

21. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15, nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

22. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom, učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora do konverzije.

23. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju, valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača -"Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03, članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14) Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

24. Tužiteljičino pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

24.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koju su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku, može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

25. Tužiteljica se, kao prvo, nije odrekla prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora, nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužiteljica nije znala čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.

26. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Z protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

27. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu naloživši tuženiku platiti zatezne kamate na iznos obračunatih zateznih kamata u svoti od 23.894,37 kn (3.171,33 EUR) od 13. siječnja 2016. do dana plaćanja.

27.1. Navedeni iznos od 23.894,37 kn predstavlja zbroj obračunatih zateznih kamata od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa zbog jednostrane promjene kamatne stope, pa do 13. siječnja 2016. u svoti od 12.609,33 kn i zateznih kamata od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do 13. siječnja 2016. u svoti od 11.285,04 kn.

27.2. Zatezne kamate na iznos dospjelih zateznih kamata mogu se zahtijevati kada prestane glavno potraživanje, iz čega proizlazi da se kamate obračunate za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti u apsolutnom iznosu i na njih se tražiti procesne kamate samo ukoliko je prestalo glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze te kamate.

27.3. Zbog toga je valjalo preinačiti dio točke I. izreke i odbiti zatražene zatezne kamate koje teku na iznos uglavničenih kamata u svoti od 23.894,37 kn od 13. siječnja 2016. do dana plaćanja.

28. U ocjeni ostalih žalbenih navoda valja kazati da tuženik osporava postojanje tužiteljičine tražbine zbog izvanprocesnog prijeboja svoje tražbine u svoti od 21.461,55 kn koji predstavlja iznos koji je tužiteljica dobila na osnovi konverzije. Tužiteljica je tražbinu (stečeno bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi) umanjila za iznos koji je dobila u konverziji u svoti od 21.461,55 kn te je prvostupanjski sud o upravo takvom (umanjenom) zahtjevu i odlučivao.

28.1. Prema stajalištu ovog suda tuženikova tražbina ( svota isplaćena po ugovoru o konverziji) ne postoji, već se ta svota ima odbiti od ukupne tužiteljičine tražbine. Tuženik bi dva puta mogao podmiriti istu tražbinu jedino u slučaju pogrešne odluke suda.

29. Tuženik je mogao u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti da se presuda dopuni (članak 339. stavak 1. ZPP), što nije učinio. Nije bio ispunjen uvjet za odlučivanje o prijedlogu stranke za donošenje dopunske presude iz članka 341. stavak 3, ZPP-a jer žalitelj nije pobijao presudu zbog razloga što sud nije odlučio o prigovoru radi prebijanja. Pravna posljedica propuštanja stranke da traži dopunu presude jest da se za zahtjev o kojem je sud propustio donijeti odluku ima smatrati povučenim.

30. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac