Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-308/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Karlo Tamaš, odvjetnik u Slatini, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-352/2019-22 od 8. srpnja 2020., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-352/2019-22 od 8. srpnja 2020. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 23.273,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje teku na iznose od:

- 1.232,52 kn od 2.11.2006. godine do isplate,

- 1.390,57 kn od 2.9.2009. godine do isplate,

- 525,80 kn od 2.9.2010. godine do isplate,

- 513,89 kn od 2.10.2010. godine do isplate,

- 521,89 kn od 2.11.2010. godine do isplate,

- 626,31 kn od 2.12.2010. godine do isplate,

- 573,96 kn od 2.1.2011. godine do isplate,

- 582,46 kn od 2.2.2011. godine do isplate,

- 470,96 kn od 2.3.2011. godine do isplate,

- 655,96 kn od 2.4.2011. godine do isplate,

- 662,06 kn od 2.5.2011. godine do isplate,

- 738,96 kn od 2.6.2011. godine do isplate,

- 820,96 kn od 2.7.2011. godine do isplate,

- 470,96 kn od 2.8.2011. godine do isplate,

- 670,96 kn od 2.9.2011. godine do isplate,

- 870,96 kn od 2.10.2011. godine do isplate,

- 976,96 kn od 2.11.2011. godine do isplate,

- 702,96 kn od 2.12.2011. godine do isplate,

- 650,96 kn od 2.1.2012. godine do isplate,

- 650,96 kn od 2.2.2012. godine do isplate,

- 634,96 kn od 2.3.2012. godine do isplate,

- 688,96 kn od 2.4.2012. godine do isplate,

- 655,96 kn od 2.5.2012. godine do isplate,

- 599,96 kn od 2.6.2012. godine do isplate,

- 740,96 kn od 2.7.2012. godine do isplate,

- 620,96 kn od 2.8.2012. godine do isplate,

- 300,25 kn od 2.10.2014. godine do isplate,

- 423,43 kn od 2.11.2014. godine do isplate,

- 428,22 kn od 2.12.2014. godine do isplate,

- 430,76 kn od 2.1.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.2.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.3.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 1.4.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.5.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.6.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.7.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.8.2015. godine do isplate,

- 429,82 kn od 2.9.2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.410,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od dana 9. srpnja 2020. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

i r i j e š i o j e:

" O d b a c u j e s e tužba u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek povrijedio interese i prava tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita tako što je u Ugovoru o [broj kredita], potvrđen od strane javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine broj: OU-447/05 i Aneksom uz Ugovor o kreditu broj: 5140030242

– 63000114784/2005, potvrđenim od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnka Sandre Naumovske, Slatina, broj: OV-1292/16 od 11.2.2016. godine, koristio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koje su ništetne, te je na takav način tuženik od tužitelja nezakonito naplatio iznos od 23.273,92 kn"

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 3. listopada 2005., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa traži isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 3. listopada 2005. broj 5140030242-63000114784/2005, da je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 21 godinu, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,25 % godišnje.

7.1. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 10. veljače 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule., odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenom dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, a na koju je ukazao žalitelj u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev zaključivši da se temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice (da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud pravilno smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

11. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, kako to pravilno i prvostupanjski sud zaključuje, tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

12. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

13. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

14. Međutim, prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, a prvostupanjski sud nije dao razlog je li iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno iznos koji je tužitelj preplatio umanjio za navedeni iznos dobiven po osnovi konverzije. Tme je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točka 11. ZPP-a.

15. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i odluku o troškovima trebalo ukinuti.

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac