Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomira Borotića i Darka Novačića iz Virovitice, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-472/2023-33 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se u pobijanom dijelu (točki I. i II. izreke) presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P-472/2023-33 od 20. ožujka 2025. ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg br. 3 A, OIB: 23057039320, da tužiteljici TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 3.585,92 € (glavnicu čini dug tuženika koji se odnosi na ukupni iznos pretplate (3.934,94 €), + zakonske zatezne kamate na ukupno utvrđeni iznos pretplate do dana 30. rujna 2015. (1.465,60 €), + razlika glavnice (766,62 €), i umanjeno za pretplatu priznatu konverzijom (2.581,24 €)), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2015. pa sve do isplate, računajući iste u periodu od 01.10.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54 %, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi 6,11%, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi 5,89%, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi 5,75%, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,49 %, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,31 %, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,50 % a od 01.01.2023. (dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) pa nadalje stopa zateznih kamata u skladu s izmijenjenim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05-156/22).

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.187,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 312,50 EUR.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iako tužiteljica navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica ne pobija točku III. izreke. Tužiteljica nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspjela u sporu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 15. siječnja 2007., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 32.200,00 CHF. Tužiteljica zahtjev temelji na ništetnoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne odredaba ugovora u svoti od 3.585,92 EUR. Navedeni iznos od 3.585, 92 EUR sastoji se od novčane svote od 766,62 EUR na ime manje umanjene glavnice kod otplate kredita, novčane svote od 3.934,94 EUR na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, novčane svote od 1.465,60 EUR koji iznos predstavlja zatezne kamate od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do dana provedene konverzije, umanjeno za iznos od 2.581,24 EUR a koji iznos koji je iznos dobiven u konverziji.

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 15. siječnja 2007. broj 2402006-1031262160/51400607- 5103348922,(Dalje: Ugovor) da je kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 32.200,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 156 mjeseci po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 5,99 %.

7.1. Nije sporno ni da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 9. veljače 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja Ugovora te je li sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli a time i pravni učinci te ništetne ugovorne odredbe.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi postojanje tužiteljičine tražbine, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u svoti od 2.581.24 EUR koji predstavlja iznos koji je tužiteljica dobila na osnovi konverzije.

9.1. Naknadno je tuženik podneskom od 28. veljače 2024. list spisa 234. istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi postojanje tužiteljičine tražbine, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u svoti od 73,30 EUR koji predstavlja iznos s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, takozvani negativni saldo.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da su stranke 9. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

11. Prvostupanjski sud utvrđenje o ništetnosti relevantne ugovorne odredbe temelji na činjenici da je presudom u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 – dalje: ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

12. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

12.1. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, a tužiteljica je zahtijevala iznos koji predstavlja zbroj iznosa stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, iznosa koji predstavlja zatezne kamate od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do dana provedene konverzije i iznosa manje umanjene glavnice uz uračunavanje preplate koju je tuženik priznao tužiteljici prilikom konverzije.

13.1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev zaključivši da tužiteljica nema pravo na povrat preplaćenih iznosa zbor rasta tečaja CHF jer su parnične stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu kojim je provedena konverzija sukladno ZID ZPK/15.

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju je ukazala žaliteljica u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

15. Prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, a suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

16. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

17. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO). Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C- 307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja

18. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio visinu tražbine umanjenu za iznos dobiven u konverziji, a niti je donio odluku o prigovoru radi prebijanja.

20. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi postojanje tužiteljičine tražbine, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine u svoti od 2.581,24 EUR koji predstavlja iznos koji je tužiteljica dobila na osnovi konverzije, kao i prigovor radi prebijanja tzv. negativnog salda u svoti od 73,30 EUR zbog čega valja ukazati na slijedeće.

21. Kod procesne kompenzacije (članak 333. stavak 3., članak 338. stavak 3., članak 352. stavak 2. ZPP-a) izreka presude sadrži odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja. Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljičine tražbine zbog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Kako je u konkretnom slučaju (prema navodima odgovora na tužbu i podneska od 28. veljače 2024.) riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, to odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena na odredbi čl. 338 stavak 3. ZPP-a.

21.1. Ako sud u povodu procesnog prigovora radi prebijanja zaključi da je osnovana i tužiteljičina i tuženikova tražbina onda on presudom deklarira tužiteljičino potraživanje, deklarira tuženikovo potraživanje do visine tužiteljičinog potraživanja i donosi odluku o prijeboju, te onda ovisno o činjeničnoj situaciji donosi odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva do visine kompenziranog potraživanja, a tuženiku naloži da ispuni višak (nekompenzirani) potraživanja.

21.2. Ako pak sud utvrdi da je tužiteljičin zahtjev osnovan, a tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji tada će presudom prihvatiti tužbeni zahtjev, a presudom negativnog utvrđenja deklarirati nepostojanje tuženikovog potraživanja.

21.3. Ako sud utvrdi da tužiteljičin zahtjev nije osnovan onda ne može odlučivati ni o tuženikovom zahtjevu istaknutom radi prebijanja jer se ne radi o samostalnom zahtjevu, već o zahtjevu upravljenom na prebijanje tražbina, a u tom slučaju sud će odbiti tužbeni zahtjev.

22. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da, budući je tužiteljica zahtijevala od tuženika plaćanje zateznih kamata na iznos obračunatih zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do dana konverzije, da se zatezne kamate na iznos dospjelih zateznih kamata mogu zahtijevati kada prestane glavno potraživanje.

22.1. Iz ovoga proizlazi da se kamate obračunate za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti u apsolutnom iznosu i na njih se tražiti procesne kamate samo ukoliko je prestalo glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze te kamate.

23. U nastavku postupka sud će uvažavajući stav ovog drugostupanjskoga suda, da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštene odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, utvrditi visinu tražbine, umanjiti je za iznos dobiven u konverziji i donijeti odluku o prigovoru radi prebijanja.

24. Kako i odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora, to je ukinuta i odluka o parničnim troškovima temeljem odredbe članka 166. a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

25. Stoga je presudu u cijelosti valjalo ukinuti jer postojanje ili nepostojanje tuženikove tražbine utječe i na tužiteljevu tražbinu pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac