REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3310/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, protiv tuženika: 1. ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1210/2025-5 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-40/2024-57 od 14. ožujka 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4. Tuženici su u prijedlogu naznačili pitanja:

- „Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?“,

- „Da li je ovršno naplaćena plaća pok. prednika tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1. Protokola br. 1.?“,

- „Da li su tuženici dužni vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno moguće ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakovu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?“ i

- „Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?“.

5.1. Niti jedno od naznačenih pitanja nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

5.2. Od prvoga citiranoga pitanja ne ovisi odluka u sporu. Naime, nižestupanjski sudovi u ovome postupku i jesu, kao što sami tuženici i sugeriraju da bi trebalo, pitanje legitimnoga očekivanja prednika tuženika razmotrili u okolnostima konkretnoga slučaja.

5.3. Odgovor na drugo pitanje ovisi o okolnostima upravo predmetnoga slučaja, jer se, kako je to u pitanju i navedeno, odnosi upravo na legitimna očekivanja u vezi s naplatom plaće prednika tuženika u specifičnim okolnostima. Zato se odgovorom na to pitanje ne može ujednačiti sudska praksa.

5.4. Treće je pitanje nedovoljno određeno, pri čemu nije jasno zašto tuženici smatraju da tužitelj nema pravo naplatiti zateznu kamatu po stopi koja mu je prvostupanjskom presudom dosuđena, kada i sami u pitanju navode da se radi o „zakonskoj zateznoj kamati“, dakle, o kamati čija je stopa za dužnika zakonom propisana. Nije jasno ni zašto bi naplata kamate po propisanoj stopi bila naplata „preko iznosa koji je legalno moguće ostvariti“.

5.5. Što se četvrtoga citiranog pitanja tiče, tuženici uopće nisu objasnili zašto bi se u ovome slučaju radilo o selektivnome podnošenju tužbe samo u odnosu na njih, a ne i na neke druge tužiteljeve dužnike.

6. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek