REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3488/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ČA iz [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice ČAC iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-475/2024-2 od 4. ožujka 2024., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2301/2023- 7 od 2. studenoga 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenica ČAC koja je u prvostupanjskome postupku bila ovršenica uz ovšenika ŠA, te je po njegovoj smrti kao njegova jedina zakonska nasljednica preuzela postupak i u odnosu na njega, podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, a smatra da joj reviziju treba dopustiti i zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).
2. Ovrhovoditeljica nije odgovorila na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Ovršenica je u prijedlogu naznačila pitanja:
- „Je li sud dužan prilikom provođenja postupka ovrhe radi ispražnjenja nekretnine provesti „test razmjernosti“ izražen u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov vs. Republika Hrvatska, a koji test razmjernosti je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od dana 29. kolovoza 2014. broj U-III-869/14 i to sve u smislu članka 34. Ustava i članka 8. Konvencije, odnosno postoji li dužnost nadležnog suda prilikom provođenja postupka ovrhe radi ispražnjenja nekretnine ispitati da li se predmetna nekretnina može smatrati domom ovršenika, u smislu ustavnog prava na nepovredivost doma iz članka 34. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“,
- „Da li se prilikom provedbe ovrhe radi predaje u posjed nekretnine - kolinika koji vodi do kuće ovršenice, sporni kolnik smatra sastavnim dijelom kuće ovršenice u koju ne može ući niti jednim drugim putem, stoga da li o istaknutom prigovoru povrede prava na dom zajamčenog odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te člankom 34. Ustava RH, sud mora odlučiti prije provedbe ovrhe radi predaje u posjed?“,
- „Je li odluka suda, kojom se tvrdi da je sud ispitao pobijano rješenje u granicama na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno na postojanje žalbenih razloga te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 365.st.2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, da sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe, sa procesnopravnog aspekta neprihvatljiva, zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka, obzirom sud uopće nije ispitao prigovor povrede prava na dom ovršenice a na navedeni prigovor je dužan paziti i po prigovoru ovršenice i po službenoj dužnosti?“
4.2. Člankom 385.a stavkom 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju dopustiti, uz ostale propisane pretpostavke, ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tome sporu razmatrali.
4.3. Nižestupanjski sudovi nisu u predmetnim rješenjima izrazili shvaćanja:
- da prilikom provođenja postupka ovrhe radi ispražnjenja nekretnine nisu dužni provesti „test razmjernosti" izražen u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov protiv Republike Hrvatske,
- da o istaknutom prigovoru povrede ustavnoga i konvencijskoga prava na dom ne moraju odlučiti prije provedbe ovrhe radi predaje u posjed i
- da je odluka suda u kojoj se tvrdi da je sud ispitao pobijano rješenje u granicama na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno na postojanje žalbenih razloga te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 365.st.2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te da sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe, s procesnopravnog aspekta prihvatljiva i da nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka, iako sud uopće nije ispitao prigovor povrede prava na dom ovršenice, na koji je dužan paziti i po prigovoru ovršenice i po službenoj dužnosti.
4.4. Već zato naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385. a stavka 1. ZPP. Kod toga, a s obzirom na to da ovršenica svima citiranim pitanjima ukazuje na to da drugostupanjski sud nije razmotrio njen prigovor da u odnosu na nekretninu za koju joj je predmetnim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave, sudske presude, naloženo da ju isprazni od svojih stvari i preda u posjed ovrhovoditeljici, i koja nekretnina je nesporno u vlasništvu ovrhovoditeljice, a ne ovršenice, ima pravo na dom, valja reći da tome nije tako. Naime, u obrazloženju drugostupanjskoga rješenja navedeno je: „Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je temeljem valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a i u skladu s istom, s time da na žalbene navode valja odgovoriti da provedbom ovrhe na način kako je ona određena rješenjem o ovsi nije ugroženo pravo ovršenika na dom koje pravo je regulirano čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), jer se u konkretnom slučaju radi o predaji u posjed 69 m2 koji se nalaze se na dijelu zk.č.br. 12/3 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovrhovoditelja, a kako je to određeno ovršnom ispravom, s time da na isto nije od utjecaja okolnost na koju upiru ovršenici da se radi o kolnom pristupu do nekretnine u njihovom vlasništvu, budući da istima nije ugroženo pravo na dom, već će isti kolni pristup do svoje nekretnine morati osigurati na drugačiji način, a ukoliko isto ne bude moguće, istima uvijek ostaje pravna mogućost osnivanja nužnog prolaza, odnosno prava služnosti, ali isto eventualno može biti predmetom nekog drugog postupka, a ne ovog.“ Dakle, drugostupanjski je sud prigovor ovršenice na pravo na dom razmotrio te zaključio kako to pravo ovršenice provedbom ovrhe nije ugroženo. Druga je pak stvar što ovršenica takvim zaključivanjem nije zadovoljna, što je njeno pravo, ali to ne čini citirana pitanja važnim pravnim pitanjima.
4.5. Kako naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.
5.1. Zapravo, citiranim pitanjima ovršenica u suštini želi reći kako je obrazloženjem drugostupanjske presude, zbog njegove navodne nedostatnosti u vezi s prigovorima koje je istaknula u žalbi protiv prvostupanjskoga rješenja o ovrsi, povrijeđeno njeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku, a ovršenica se nakon naznake navodno važnih pravnih pitanja u prijedlogu opširno poziva na to da joj je povrijeđeno to temeljno ljudsko pravo. Ovaj sud međutim smatra kako je drugostupanjski sud jasno i neproturječno obrazložio zašto smatra da prigovor ovršenice u vezi s povredom prava na dom nije osnovan, a obrazloženje prema kojem ovršenica mora postupiti prema pravomoćnoj presudi i predati ovrhovoditeljici kao vlasnici zemljište koje ovršenica smatra kolnim prilazom do njene nekretnine, nije nerazumno i protivno bilo kojemu materijalnome pravu, osobito pored napomene drugostupanjskoga suda ovršenici da joj je dopušteno u drugome postupku ostvariti osnivanje nužnoga prolaza odnosno prava služnosti preko predmetnoga zemljišta. Zato pravo na pravično suđenje ovršenici nije povrijeđeno.
5.2. Ovršenica u prijedlogu tvrdi i da su joj povrijeđeni „pravo na dosljednu primjenu pravila o ravnopravnosti i procesnoj ravnoteži stranaka, pravo na jednakost oružja te pravila o pravu stranaka na kontradiktorno raspravljanje“. Iz dostavljenoga dijela spisa međutim ne proizlazi da ovršenici nije bilo omogućeno da se očituje na sve navode ovrhovoditeljice te da iznosi svoje protivljenje prijedlogu za ovrhu i dokazuje svoje navode. Pritom valja reći kako ovršenica neosnovano smatra da su joj neka prava povrijeđena time što joj prije donošenja rješenja o ovrsi nije bilo omogućeno da se izjasni o prijedlogu za ovrhu. Ovakvo postupanje ovršnoga suda, naime, to da je prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave dužan ovršeniku dostaviti prijedlog za ovrhu kako bi se on o njemu očitovao, OZ-om nije propisano, a ovršenica ne tvrdi i ne dokazuje da joj prijedlog za ovrhu nije dostavljen uz rješenje o ovrsi.
5.3. Neosnovano se ovršenica poziva na navode iz više odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, jer se te odluke odnose na situacije u kojima su stranci temeljna ljudska prava povrijeđena, što nije učinjeno u predmetnom postupku.
5.4. Tako ovršenica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ljudskih prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
