Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: P-eu-5/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja SC B.M.V.ASSET INVEST SRL, str, RF broj 31, Alba Iulia 510082, Rumunjska, OI:RO17419993 protiv tuženika CARGO INVEST RM d.o.o., Osijek, Vrbaska 1c, OIB 89989809953, radi isplate iznosa od 4.530,00 eura, bez održavanja ročišta, dana 03. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.530,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. studenog 2024. godine do dana donošenja ove odluke tj. 03. rujna 2025. godine, a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanje troškova postupka u iznosu od 301,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu na obrascu A sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (Službeni list Europske unije 199/1 od 31. srpnja 2007.; dalje: Uredba).

2. Iz predmetnog obrasca proizlazi da potražuje tražbinu po osnovi glavnog duga u iznosu od 4.530,00 eura, zatezne kamate od 08. studenog 2024. godine do datuma odluke kao i troškove postupka po osnovi sudskih troškova odnosno odvjetničkih troškova u iznosi od 301,00 eura.

3. Ocjena je ovoga suda da se radi o trgovačkom sporu na koji se primjenjuje gore citirana Uredba na temelju odredbe čl. 2. st. 1. Uredbe jer vrijednost tužbenog zahtjeva bez kamata, troškova i izdataka ne prelazi 5.000,00 eura u trenutku kada je sud zaprimio obrazac tužbenog zahtjeva.

4. Temeljem čl. 5. st. 2. Uredbe tuženiku je dostavljen obrazac C kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu s prilozima u roku od 30 dana sukladno čl. 5. st. 3. Uredbe te i obavijesti tuženiku koja se odnosi na dodjelu prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije. Kako dostava tuženiku obrasca C kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu te i obavijesti tuženiku koja se odnosi na dodjelu prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije nije uspjela na adresu navedenu u tužbi, odnosno obrascu A koja je istovjetna adresi sjedišta tuženika u sudskom registru, dostava tuženiku je izvršena putem e-Oglasne ploče suda te je nastupila zakonska presumpcija o izvršenoj dostavi sukladno odredbi čl. 133. st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) dana 23. svibnja 2025. godine, ali tuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu.

5. Sukladno odredbi čl. 5. Uredbe europski postupak za sporove vrijednosti pisani je postupak. U tijeku postupka izvršen je uvid u sve isprave priložene spisu te je na temelju tako provedenog postupka utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan osim u dijelu troškova postupka.

6. Iz naloga za prijevoz br. MCT 06172333 od 16. rujna 2024. godine, br. MN 2024269 od 15. kolovoza 2024. godine te br. MN 2024384 od 18. rujna 2024. godine proizlazi da je tuženik od tužitelja naručio uslugu prijevoza robe. Iz međunarodnih tovarnih listova od 16. rujna 2024. godine, 16. kolovoza 2024. godine i 17. rujna 2024. godine proizlazi da je usluga prijevoza robe izvršena sukladno nalozima za prijevoz, a iz računa tužitelja br. 0139 od 17. rujna 2024. godine u iznosu od 1.430,00 eura, br. 0082 od 19. kolovoza 2024. godine u iznosu od 1.900,00 eura i br. 014 od 19. rujna 2024. godine u iznosu od 1.200,00 eura proizlazi da su izdani u skladu s ugovorenom naknadom navedenom u nalozima za prijevoz, a da se tuženik obvezao platiti prijevoz proizlazi i iz e-mail korespondencije između stranaka. Stoga je, ocjena ovoga suda, da iako se radi o međunarodnom prijevozu robe, da je tužitelj s tuženikom kao osobom koja mu je dala nalog za prijevoz robe ugovorio da će troškove ovih prijevoza platiti tuženik odnosno osoba različita od osobe primatelja robe i tako isključile primjenu odredbe čl. 13. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom i da je tuženik u obvezi platiti naknadu za prijevoz robe tužitelju sukladno predmetnim nalozima. Tuženik je obavezan i na plaćanje zateznih kamata na iznos glavnog duga sukladno odredbi čl. 29. Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) jer je u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze.

7. Tužitelju nije priznat trošak sastava opomene za plaćanje sačinjene po kvalificiranom punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 301,00 eura jer se po ocjeni suda ne radi o nužnom trošku za vođenje sudskog postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP- a, a u ovom postupku ga ne zastupa kvalificirani punomoćnik.

8. Stoga je sukladno odredbi čl. 7. st. 3. Uredbe odlučeno kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 03. rujna 2025. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana po primitku presude. Ova odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.