Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 833/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici L. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Udruga ... „S.“, Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1687/19-2 od 14. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1111/19-56 od 2. rujna 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Utvrđuje se da je ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 1. kolovoza 2011., za poslove radnog mjesta domaćice u organiziranom stanovanju, sklopljen na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg Ugovora je tužiteljici radni odnos trajao i nadalje za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 1. travnja 2014., što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, sve u roku od 8 dana, koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplatiti naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 106.311,42 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2014. do isplate, sve u roku od 8 dana.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 2. rujna 2019. do isplate, u roku od 8 dana.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1111/19-56 od 2. rujna 2019. i sudi:
1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice S. R. iz Z., koji glasi:
„I/ Utvrđuje se da je ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 1. kolovoza 2011., za poslove radnog mjesta domaćice u organiziranom stanovanju, sklopljen na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg Ugovora je tužiteljici radni odnos trajao i nadalje za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 1. travnja 2014., što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, sve u roku od 8 dana, koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplatiti naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 106.311,42 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 3.937,46 kn od 16. travnja 2014. do isplate, sve u roku od 8 dana.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 2. rujna 2019. do isplate, u roku od 8 dana.“
2.) Nalaže se tužiteljici S. R. iz Z., da tuženiku Udruzi ... „S.“, Z., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.250,00 kn u roku 8 dana.
II. Odbija se žalba tužiteljice S. R. iz Z. i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1111/19-56 od 2. rujna 2019. u dijelu pod točkom III. izreke kojim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.500,00 kn.
III. Nalaže se tužiteljici S. R. iz Z., da tuženiku Udruzi ... „S.“, Z., naknadi trošak žalbe u iznosu od 750,00 kn u roku 8 dana.“.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.
3. Revizija tužiteljice nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izreci prvostupanjske i u izreci drugostupanjske presude.
6. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim činjenicama.
6.1. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da o činjenici dolaska tužiteljice na posao nakon 31. prosinca 2011., kao odlučnoj činjenici, postoji proturječnost između onog što drugostupanjski sud u razlozima pobijane drugostupanjske presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu tužiteljice i samog zapisnika. Tužiteljica je saslušana kao stranka u postupku pred prvostupanjskim sudom 4. listopada 2012. (list 24 i 25 spisa) te je dopunski saslušana 9. srpnja 2013. (list 44 i 45 spisa) i 19. srpnja 2019. (list 249-252 spisa). Iz iskaza tužiteljice, suprotno revizijskim navodima tužiteljice, ne proizlazi siguran zaključak o tome da bi tužiteljica i nakon 31. prosinca 2011. dolazila na posao kod tuženika (kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud). Iz njezinog iskaza od 19. srpnja 2019. tek proizlazi da je ona došla 4. siječnja 2012. u prostorije tuženika povodom pripreme torte za jednu od štićenica tuženika. Obzirom na revizijske navode tužiteljice ovdje je za ukazati da drugostupanjski sud zaključak o svojevoljnom prestanku tužiteljice da dolazi na rad kod tuženika nakon 31. prosinca 2011. ne temelji samo na iskazu tužiteljice već i na okolnosti da tužiteljica tokom postupka nije niti tvrdila, a niti dokazivala da je nakon 31. prosinca 2011. dolazila na rad kod tuženika odnosno da bi joj tuženik zabranio dolazak na rad (čl. 8. ZPP).
7. Kako tužiteljica u uvodnom dijelu revizije navodi da reviziju podnosi i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ovdje je za ukazati na slijedeće. Tužiteljica taj revizijski razlog niti je određeno navela, a niti obrazložila, pa stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, predstavljaju pokušaj pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se iz odredbe čl. 382.a ZPP ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
9. Kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena predmetna revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.