Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ob-66/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], Hrvatske bratske zajednice, zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, uz sudjelovanje mlljt. PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po posebnoj skrbnici AK iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima roditelja s djetetom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P Ob-117/2024-15 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P Ob-117/2024-15 od 18. lipnja 2025. pod točkama I., II. i III. izreke.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke određeno je da će roditelji OK i MK zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad mlljt. PK. Pod točkom II. izreke određeni su osobni odnosi između oca i mlljt. PK na način da će se isti ostvarivati jednom tjedno, subotom u 17,00 sati putem telefona, na način da otac nazove mlljt. PK i da se mlljt. PK na poziv javi ocu. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Bez naznake točke izreke (ispravno bi trebala biti točka IV. izreke) odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom radi ostvarivanja osobnih odnosa sa mlljt. sinom dva puta tjedno po podne u trajanju od 3 sata, svaki drugi vikend od subote do nedjelje, polovicu proljetnih, ljetnih i zimskih školskih praznika te naizmjenice državne praznike i vjerske blagdane koji su neradni dani kod jednog pa kod drugog roditelja, te zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica pod točkama I., II. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja da joj naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa mlljt. djeteta s roditeljem.

6. Prvostupanjski sud temeljem slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je presudom istog suda poslovni broj P Ob-22/2022-16 od 12. siječnja 2023. utvrđeno da je OK otac mlljt. PK, rođenog **.**.2007., kojeg je rodila MK, te da je istom presudom naloženo ocu doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta,

- da je tužitelj prije pokretanja ovog sudskog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja, te da iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac od 5. ožujka 2024. proizlazi da roditelji nisu spremni riješiti spor te sporazumno urediti pitanje ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom,

te analizom iskaza tužitelja i tuženice detaljno opisanih pod točkama 5. i 6. obrazloženja, kao i izraženog mišljenja mlljt. djeteta u skladu s čl. 12. Konvencije o pravima djeteta i čl. 360. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ), detaljno opisanog pod točkom 7.1. obrazloženja,

utvrđuje da su oba roditelja, svaki na svoj način zakazali u roditeljskoj ulozi, i to otac jer s mlljt. sinom nije razvio topao emotivni odnos, njihovi kontakti su se nakon donošenja odluke o utvrđivanju očinstva i prestanku dolazaka tužitelja u kućanstvo tuženice i mlljt. djeteta ostvarivali posredstvom majke na način da su roditelji putem sms poruka ili telefonskih poziva dogovorili o kontaktima oca i sina, a kada je izostao ovakav vid komunikacije, izostali su i kontakti oca i djeteta, iako je otac svakodnevnim telefonskim pozivima pokušavao stupiti u kontakt sa sinom, ali mu se sin nije javljao na poziva niti mu odgovarao na poruke, a majka jer, unatoč tome što je znala da se mlljt. PK ne javlja ocu, nije poduzela apsolutno ništa da potakne dijete da se javi ocu i da s njime ostvari kontakt, a što je njena zakonska obveza sadržana u čl. 95. st. 2. ObZ-a, prepuštajući djetetu da odluči hoće li se javiti ocu ili neće, pa se u takvom postupanju ogleda manipulativno ponašanje majke (na taj način majka sebe u očima djeteta prikazuje kao brižnog roditelja, punog razumijevanja, dok se drugog roditelja želi prikazati kao nezainteresiranog, time stvarajući negativnu sliku o drugom roditelju, a što onda dovodi do otuđenja djeteta od drugog roditelja, a što je sve uočeno u razgovoru s mlljt. PK, kako je to detaljno opisano pod točkom 12. obrazloženja). Cijeneći činjenicu da će mlljt. PK **.**.2025. navršiti 18 godina i postati punoljetan i sam će odlučivati hoće li, kada, koliko i na koji način ostvarivati osobne odnose s ocem, da se radi o otuđenom djetetu od drugog roditelja kome je već nanesena nepopravljiva šteta, koje je već stopljeno s roditeljem s kojim živi i kroz dijete progovara glas toga roditelja, a ne njegova autentična volja i mišljenje, prvostupanjski sud je odredio osobne odnose mlljt. djeteta s ocem jednom tjedno i to subotom poslije podne u 17,00 sati kad će otac nazvati PK, a PK će mu odgovoriti na poziv, smatrajući da će se na taj način barem koliko-toliko uspostaviti njihov odnos, koji uz upornost i kontinuiranost može biti podloga za njihov budući odnos, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za ostvarivanje osobnih odnosa odbio kao neosnovan.

6.1. Polazeći od utvrđenja da tužitelj i tuženica kao roditelji niti tijekom ranijeg sudskog postupka radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, niti kasnije nisu postavljali zahtjev za donošenje odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti i ostvarivanju roditeljske skrbi niti je ijedan roditelj zatražio samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi pa se može smatrati da su zajednički ostvarivali roditeljsku skrb, te posebno cijeneći činjenicu da će mlljt. PK **.**.2025. postati punoljetan, prvostupanjski sud zaključuje da je u interesu djeteta da roditelji zajednički do njegove punoljetnosti ostvaruju roditeljsku skrb, slijedom čega je odlučio kao u točki I. izreke.

7. Tuženica u žalbi navodi da je odluka o ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi i određivanju osobnih odnosa mlljt. djeteta s ocem putem telefona u potpunosti nesvrsishodna, nerazumna, nelogična, besmislena i protuzakonita, jer zbog čega bi sada u situaciji kada će mlljt. PK za dva mjeseca postati punoljetan stranke zajednički ostvarivale roditeljsku skrb kada to do sada tužitelj nije ostvarivao niti na koji način, a iz izraženog mišljenja mlljt. sina proizlazi da s tužiteljem nije ostvario blizak odnos, niti je jasno kako će se provesti ta odluka obzirom je dijete u svom mišljenju navelo da se niti sada ne javlja na tužiteljeve svakodnevne pozive. Daljnjim navodima žalbe izražava svoje nezadovoljstvo obrazloženjem suda navodeći da je prvostupanjski sud na više mjesta naglasio njezinu krivnju zbog onemogućavanja ostvarivanja kontakata mlljt. djeteta s ocem i da je dijete pod njezinim utjecajem dalo svoju izjavu, iako joj se tužitelj od donošenja presude poslovni broj P Ob-22/2022 od 12. siječnja 2023. nije obratio radi ostvarivanja osobnih odnosa sa sinom, te da osim svakodnevnog nazivanja sina nije poduzeo niti jednu drugu radnju u svrhu ostvarivanja osobnih odnosa sa sinom ili izvršavao roditeljsku skrb, te da nije ona kod djeteta stvarala negativnu sliku o ocu, već je tu negativnu sliku stvorio događaj koji je doživio i o kojem joj je ispričao mlljt. PK (mlljt. PK joj je ispričao da je posljednji put sreo oca u gradu, da ga je otac vidio izdaleka, a kad su se približili na tri metra, otac je s nekim razgovarao te ga je samo pogledao preko ramena i ništa mu nije rekao).

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje tuženica, jer je prvostupanjska presuda jasna, razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, te je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a i u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje u žalbenom postupku drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

8.1. Tuženica u žalbi navodi da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav). Obzirom da su čl. 29. st. 2. Ustava propisana prava osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, a ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Ustava, a kojim stavkom je propisano pravo na pravično suđenje, dao argumentirane i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama pa se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumno, to su neosnovani žalbeni navodi tuženice da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Vezano za žalbene navode tuženice kojima osporava odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, valja navesti da je načelo zajedničke roditeljske skrbi temeljno načelo roditeljske skrbi, te prema tom načelu roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Pravo roditelja na zajedničku roditeljsku skrb i ostvarivanje osobnih odnosa predstavljaju temeljno ljudsko pravo roditelja i djeteta zaštićeno čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Imajući u vidu činjenicu da je mlljt. PK postao punoljetan 31. kolovoza 2025., te da niti jedna od stranaka tijekom postupka nije isticala okolnosti koje bi ukazivale da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio da će u razdoblju od donošenja prvostupanjske odluke (18. lipnja 2025.) do punoljetnosti mlljt. PK (**.**.2025.) roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, što je u skladu s temeljnim načelom zajedničke roditeljske skrbi, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženice neosnovani.

10. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza utvrdio da su oba roditelja, dakle i tužitelj i tuženica, odgovorni za neostvarivanje osobnih odnosa oca sa sinom, a kako je to detaljno opisao pod točkom 11. obrazloženja. I prema ocjeni ovog suda, a sukladno odredbi čl. 95. st. 2. ObZ-a, tuženica je bila dužna omogućiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa tužitelja s mlljt. sinom. Imajući u vidu da je mlljt. PK u svom izraženom mišljenju naveo da s ocem ne komunicira od početka 1. razreda srednje škole, te da su do tada komunicirali na način da su se roditelji dogovorili kada će se on vidjeti s ocem, te da se ne javlja ocu na svakodnevne pozive niti mu odgovara na poruke, to je tuženica kao roditelj s kojim stanuje mlljt. PK imala dužnost i obvezu omogućiti redovite osobne odnose oca sa sinom (dogovoriti sa tužiteljem vrijeme i mjesto održavanja osobnih sa sinom, a što je prema izraženom mišljenju očekivao i mlljt. PK, potaknuti sina da se javi ocu na poziv i da mu pristojno zahvali na čestitki za rođendan i blagdane), čime bi bilo omogućeno ocu i sinu da razviju emocionalnu vezu. Iako je mlljt. PK u svom izraženom mišljenju naveo da s ocem ne želi imati kontakt, valja navesti da pravo djeteta na izražavanje mišljenja ne treba shvaćati kao temelj za donošenje odluke, a da se ne uzimaju u obzir drugi čimbenici i da se ne provodi ispitivanje radi utvrđivanja najboljeg interesa djeteta. Prvostupanjski sud je, uvažavajući mišljenje mlljt. PK i cijeneći ga zajedno za ostalim provedenim dokazima te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, određivanjem osobnih odnosa na način naveden u točki II. izreke postigao ravnotežu između interesa tužitelja na ostvarivanje osobnih odnosa sa sinom i najboljeg interesa mlljt. djeteta, koji podrazumijeva da dijete održava veze s obitelji, čime je prvostupanjski sud na odgovarajući način omogućio da se osobni odnosi djeteta i oca očuvaju.

11. Kako iznesenim žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i III. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tuženica u žalbi sadržajno nije pobijala odluku o troškovima.

12. U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić