Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 2434/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Đ. iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica P. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika E.&S. B. d.d. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-304/2023-3 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10034/19-32 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku E.&S. b. d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-304/2023-3 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10034/19-32 od 19. prosinca 2022., u odnosu na pitanje:
„Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, kao i za tečajnu razliku s osnove Ugovora o oručenom depozitu, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, odnosno pozitivnim tečajnim razlikama kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-304/2023-3 od 16. veljače 2023., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10034/19-32 od 19. prosinca 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
„1. U smislu odredaba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupka pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje u tekstu: ZZP03)?
2. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, kao i za tečajnu razliku s osnove Ugovora o oručenom depozitu, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, odnosno pozitivnim tečajnim razlikama kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit?
3. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
4. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe čl. 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
6. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. U prijedlogu je tuženik naveo da mu je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (zanemarivanjem okolnosti koje tužitelju otklanjaju status potrošača u cijelosti, na način da se sudovi u odlukama ne očituju o (ne)osnovanosti tih tuženikovih navoda), osobito teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2011, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je dopušten.
6. Prema ocjeni ovoga suda, a postupajući prema odredbi čl. 387. ZPP, drugo postavljeno pitanje (navedeno u izreci ovog rješenja) kojim predlagatelj problematizira pitanje negativne razlike anuiteta s osnove valutnog tečaja kod izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1336/2021 od 28. travnja 2022., Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021.).
6.1. Ovaj sud je u odnosu na navedeno pitanje dopustio reviziju u odlukama Revd-5374/2021 od 11. siječnja 2022., Revd-3888/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd-414/2023-2 od 8. veljače 2023., Revd-4940/2022-2 od 14. ožujka 2023. i dr.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
8. U odnosu na preostala (prvo, treće, četvrto, peto i šesto) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
