Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2007/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-7/2025-12 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-7/2025-12 od 27. lipnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012307006 koji su dana 28.02. 2007. sklopili tužitelj MM, kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., kao kreditor u dijelu kojim se Korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % (dvaposto), sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužitelju MM iznos od 104,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2007. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužitelju MM troškove postupka u iznosu od 1.231,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim odredbe o naknadi za obradu kredita i odredbe o osiguranju kredita te

- isplata iznosa od 104,42 eura iz osnove naknade za obradu kredita.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženika zaključili Ugovor o kreditu broj:9012307006 od 28. veljače 2007. kojim je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.344,27 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 11.3. ugovorena naknada za obradu kredita od 1,00% iznosa kredita i naknada za osiguranje kredita od 2,00%.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita i naknadu za osiguranje kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužitelja.

11. Radi toga je odredba članka 11.3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 104,42 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

13. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 3. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić