- 1 -              Rev 568/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 568/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M., OIB …, iz B.,  zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda C. i P. u Z., protiv tuženika M. voće d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-647/2019-2 od 3. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5254/2018-20 od 26. lipnja 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika 3. listopada 2018., kao i utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, vraćanje na rad sukladno zaključenom Ugovoru o radu te naknadu troškova parničnog postupka (točka I/ izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (točka II/ izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno preinačenje istih i prihvaćanje tužbenog zahtjeva uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2018. i vraćanje tužitelja na rad.

 

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2016. tužitelj obavljao poslove vozača te mu je izvanredno otkazan Ugovor o radu,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu jer je otuđio poslovnu dokumentaciju poslodavca 1. listopada 2018., kao i da je 1., 2. i 3. listopada 2018. neopravdano izostao s posla,

- da je tužitelj 1. listopada 2018. bez obavijesti i odobrenja poslodavca iz službenih prostorija otuđio svoju radno pravnu dokumentaciju, odnosno njen dio, a koju dokumentaciju je poslodavac dužan voditi i za koju prekršajno odgovara,

- da tužitelj nije bio potjeran s posla od strane poslodavca 1., 2. i 3. listopada 2018., već te dane samovoljno nije dolazio na posao i da se radi o neopravdanom izostanku,

- da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj svojim ponašanjem (neopravdani izostanak s radnog mjesta u neprekinutom trajanju od tri dana te otuđenje radno pravne dokumentacije) počinio osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa koje po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Stoga smatraju da je tuženik postupio prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) i da je odluka o izvanrednom otkazu dopuštena, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

 

10. Odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

10.1. Međutim, tužitelj u reviziji samo navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP, pri čemu ne obrazlaže koje su to točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene. Stoga ovi razlozi nisu uzeti u obzir.

 

11. U dijelu revizijskih navoda tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od utvrđenja nižestupanjskih sudova, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12.1. Naime, tužitelj u reviziji paušalno navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, međutim ne navodi odredbu materijalnog prava koja nije primijenjena odnosno koja nije pravilno primijenjena.

 

13. Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 5. rujna 2023.