REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-87/2024-3.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv I. tuženika Opće bolnice Nova Gradiška, Nova Gradiška, Josipa Jurja Strossmayera 17A, OIB: 71630358814, zastupane po punomoćniku ŠH, dipl. iur., te II. tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 23. svibnja 2024., poslovni broj: Pr-31/2024-4., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice ŠHE se prihvaća, te se ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 23. svibnja 2024., poslovni broj: Pr-31/2024-4., pod točkom I., II. i III. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Tužiteljica ŠHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I tuženik OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA, [adresa], OIB 71630358814 i II tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, dužni su tužitelju ŠHE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti na ime naknade štete iznos od 7.371,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počam od dana 19. srpnja 2010. godine do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. 12. 2022., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i da mu solidarno nadoknade parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve to u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici ŠHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana presuđenja tj. od 23. svibnja 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Drugotuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, odbija se sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura.

IV Tužiteljica ŠHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oslobođena je plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku."

2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje: ZPP). U žalbi navodi da prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, te da su razlozi presude nejasni i u suprotnosti sa provedenim dokazima. Mišljenja je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 8. ZPP-a. Ističe da i stepenice i rampa za invalide predstavljaju opasnu stvar u smislu sudske prakse, tim više jer niti stepenice niti rampa za invalide nisu imale rukohvata, te da rampa za invalide nije bila namijenjena samo kretanju osoba u invalidskim kolicima, već i pratnji takvih osoba, a ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da je silazak po stepenicama manje opasan od silaska po rampi za invalide obzirom da su i jedno i drugo konstruirani da se njima kreću pješaci. Nadalje ističe da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje činjenicu da je tužiteljici ozljeda zbog koje traži da joj se nadoknadi šteta priznata kao ozljeda na radu pravomoćnim rješenjem u upravnom postupku. Mišljenja je da je prvostupanjski sud zanemario sve činjenice iz kojih proizlazi da je tužiteljica ozljedu zadobila na radu i u svezi s radom. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. I. tuženica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

4. II. tuženica se u odgovoru na žalbu također protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja i nadalje u radnom odnosu kod I. tuženice na neodređeno vrijeme na radnom mjestu medicinske sestre; da je u vrijeme štetnog događaja I. tuženica sa II. tuženicom imala zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj: 007211009911, slijedom čega je nesporna aktivna legitimacija tužiteljice i pasivna legitimacija I. i II. tuženica; da je tužiteljica 19. srpnja 2010. doživjela ozljedu koja je priznata ozljedom na radu 1. rujna 2010., na način što je nakon završetka radnog vremena prilikom odlaska sa posla pala na izlasku iz bolnice (I. tuženica) i to na izlazu sa nekadašnje hitne, sada hitne kirurške ambulante silazeći niz kosinu, tj. rampu za ulaz/izlaz osoba sa invaliditetom, invalidskih kolica, bolničkih kreveta kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede; da u Opću bolnicu Nova Gradiška postoji nekoliko ulaza/izlaza, te da je tužiteljica kritičnoga dana mogla izaći iz bolnice i na neki drugi izlaz, a ne onaj na kojemu se ozlijedila, te da se uz obje strane invalidske rampe kojom je silazila nalazile stepenice predviđene za ulazak i izlazak pješaka.

7. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ozljedu nije zadobila pri obavljanju ugovorenih poslova i radnih zadataka svoga radnog mjesta, nego nakon radnog vremena i to zbog korištenja izlaza iz bolnice koji nije namijenjen za pješake, pa je prvostupanjski sud mišljenja da se tužiteljica ozlijedila isključivo zbog krajnje nepažnje, jer nije vodila računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, znači nije se ozlijedila zbog propusta I. tuženice kao poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu. Mišljenja je da tužiteljica prilikom izlaska iz zgrade bolnice nije upotrijebila dužnu pažnju s kojom postupa prosječan čovjek.

8. Prvostupanjski sud u razlozima presude također navodi da I. tuženica kao poslodavac odgovara za štetu tužiteljici po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem članka 103. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 103/09) i prema članku 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 dalje: ZZR), u vezi s člankom 1045. stavkom 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08 dalje: ZOO) i člankom 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 dalje: ZOO), te da se I. tuženica kao poslodavac iznimno može osloboditi odgovornosti ili se njezina odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći ni otkloniti.

9. Prvostupanjski sud u razlozima presude također zaključuje da je I. tuženica dokazala da je do štete došlo isključivo krivnjom odnosno radnjom tužiteljice kao oštećenika koju radnju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, jer se tužiteljica ozlijedila silazeći niz rampu za ulaz/izlaz osoba sa invaliditetom, invalidskih kolica, bolničkih kreveta, iako je znala i imala mogućnost sići stepenicama koje su se nalazile sa obje strane rampe, predviđenim za ulazak i izlazak pješaka.

10. Prvostupanjski sud u razlozima presude zaključuje da I. tuženica nije odgovorna za štetu nastalu tužiteljici, jer nema uzročno-posljedično veze između ozljeđivanja tužiteljice i postupanja I. tuženice.

11. Prvostupanjski sud također zaključuje da šteta koja je tužiteljici nastala na putu sa posla, nakon radnog vremena, se ne može smatrati štetom nastalom na njezinom mjestu rada. Mjesto povređivanja tužiteljice nesporno nije i ne može pripadati mjestu njezinog rada, niti njezinom radnom okolišu, te da stoga I. tuženica kao poslodavac ne može odgovarati tužiteljici zbog ozljede na radu, jer šteta koja je nastala tužiteljici nema nikakve veze sa procesom rad.

12. Smatra da okolnost što su tužiteljici priznata određena prava kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (naknada plaće u 100% iznosu), te okolnost što je tužiteljici temeljem police osiguranja od nesretnog slučaja, isplaćena određena novčana naknada, nisu od odlučnog značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju kada nema odgovornosti I. tuženice za štetu da nema odgovornosti niti II. tuženice na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 007211009911, koju je I. tuženica sklopila sa II. tuženicom, jer ozljeda tužiteljice nije nastala pri obavljanju registrirane djelatnosti I. tuženice, niti je policom propisana obveza II. tuženice naknaditi štetu nastalu uslijed ozljeda pretrpljenih pri dolasku ili odlasku sa posla, taj rizik nije pokriven predmetnom policom osiguranja.

14. Zbog navedenih razloga prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom.

15. Po ocjeni ovoga suda pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da se ne radi o ozljedi na radu u slučaju kada je tužiteljica kao radnica napuštajući prostor svoga radnog mjesta (bolnice) pri odlasku sa posla pala na izlazu iz zgrade bolnice.

16. Naime, do pada je došlo prilikom napuštanja radnog mjesta na kraju radnog vremena u krugu bolnice, dakle I. tuženice kao poslodavca, pa se ovaka ozljeda ima smatrati ozljedom u svezi s radom, zbog čega je i sama I. tuženica popunio prijavu o ozljedi na radu, te stoga u konkretnom slučaju postoji kako odgovornost I. tuženice, tako i odgovornost II. tuženice prema polici osiguranja od odgovornosti 007211009911.

17. Međutim, pravilno tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a i člankom 354. stavkom 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o doprinosu tužiteljice štetnom događaju, a time i šteti nije analizirao detaljno iskaz tužiteljice kada navodi zašto je silazila niz rampu za invalide, a time nije naveo niti sve odlučne činjenice.

18. Naime, prvostupanjski sud propušta analizirati izjavu tužiteljice kada tvrdi da niti stepenice niti rampa nisu imale rukohvata, da je ona na opisani način uobičajeno dolazila i odlazila na posao i da su i ostali zaposlenici na opisani način ulazili i izlazili iz bolnice. Nadalje prvostupanjski sud propušta utvrditi činjenicu je li I. tuženica kao poslodavac poduzela potrebne zaštitne mjere prilikom korištenja ove rampe za invalide.

19. Slijedom navedenoga žalba tužiteljice je prihvaćena i prvostupanjska presuda je ukinuta, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP-a.

20. Prvostupanjski sud obvezan je otkloniti utvrđene bitne povrede parničnog postupka, te u nastavku postupka temeljito utvrditi i analizirati sljedeće:

Je li rampa za invalide i stepenice na mjestu događaja bile opremljene rukohvatima, odnosno postoji li njihova potpuna odsutnost.

Je li I. tuženica kao poslodavac poduzela sve propisane i potrebne zaštitne mjere u cilju sigurnog korištenja rampe, imajući pritom saznanja o načinu i učestalosti njenog korištenja od strane zaposlenika i pacijenata.

Jesu li na rampi bili istaknuti odgovarajući znakovi upozorenja, osobito znakovi koji zabranjuju silazak pješaka niz rampu na opisani način.

Utvrditi okolnosti korištenja rampe od strane tužiteljice i drugih zaposlenika, posebice je li takav način korištenja bio uobičajen i poznat poslodavcu.

Utvrditi vrstu i karakteristike obuće koju je tužiteljica imala prilikom nastanka štetnog događaja.

21. Radi prikupljanja potrebnih činjenica, prvostupanjski sud će u daljnjem postupku ponovno saslušati tužiteljicu, te svjedokinju ČH, s ciljem razjašnjenja navedenih okolnosti.

22. Obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, te će o cjelokupnim troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud odlučiti u novoj odluci sukladno članku 166. stavku 3. i 4. ZPP-a.

Slavonski Brod, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak