Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-2518/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37., OIB: 43965974818, koji je zastupan po generalnom punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Vodovod i odvodnja Cetinjske Krajine d.o.o., OIB: 81685682389, Ulica 126. brigade Hrvatske vojske br. 13., Sinj, koji je zastupan po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 681/22-17 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I.Djelomično se odbija se kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-
681/22-17 od 27. svibnja 2024.,
a) potvrđuje u točki. I. izreke,
b) preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke i u tom dijelu sudi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.833,61 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženih 4.105,00 eura sa kamatom od 27. svibnja 2024. do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.".
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira posl. br. Ovrv-21678/2022, UPP/OS-Ovr- 794/2022 od 9. kolovoza 2022. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 602.322,22 kn/79.941,89 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2022. do isplate (točka I. izreke); dok je rješenjem pod istim poslovnim brojem ukinut isti platni nalog u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 208.343,17 kn/27.651,89 eura zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od 21. svibnja 2022. do isplate te se u tom dijelu tužba smatra povučenom (točka I. izreke rješenja), a ujedno je odlučeno o troškovima postupka na način da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.938,61 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke rješenja).
2.Protiv citirane presude i rješenja o troškovima postupka, u zakonskom roku, tuženik na temelju članka 348. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) podnosi žalbu kojom se ista pobija iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. ZPP-a i to zbog: bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka tvrdeći u bitnom kako pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je očito kako je sud pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene svih provedenih dokaza, da je potraživanje protivno općim i javnim interesima Republike Hrvatske obzirom tuženik obavlja djelatnost vodnih usluga, da voda nije komercijalni proizvod već nasljeđe koje treba štititi, mudro i racionalno koristiti, radi čega se radi o djelatnosti od posebnog javnog interesa i značaja, kako za Republiku Hrvatsku tako i za cjelokupnu zajednicu ljudi na tom području, a potraživanje je izravna posljedica drastičnih i naglih poskupljenja uvjetovanih pandemijom Covida 19 te ratom u Ukrajini. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku odluku odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka uključujući i trošak žalbe a podredno ukinuti predmetnu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1.Tužitelj je odgovorio na žalbu predlažući je odbiti.
3.Žalba tuženika u pogledu glavne stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.
4.Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od spomenutih bitnih povredu odredaba parničnog postupka. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer pobijana odluka sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije u proturječnosti s razlozima presude, radi čega se, protivno žalbenim navodima, može ispitati.
4.1.I činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.Time što nije odlučio o prigovoru stvarne nenadležnosti, protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a jer ta povreda postoji samo onda ako sud u povodu prigovora pogrešno odluči da je stvarno nadležan, što ovdje nije bio slučaj. Naime, u ovoj pravnoj stvari radi se o potraživanju za isplatu naknade za električnu energiju. Odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine broj 17/19-dalje ZID ZPP/ 19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., odredba članka 34. stavak 1. točka 9. ZPPa je izmijenjena te je istom propisano da općinski sudovi, među ostalim, u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom.
5.1.Kako je postupak u ovom predmetu pokrenut 30. lipnja 2022., a odredbom članka 117. stavak 1. ZID ZPP/19 određeno je da se ona primjenjuje od 1. rujna 2019. i to samo na postupke koji su pokrenuti nakon njezinog stupanja na snagu, to se na stvarnu nadležnost citirana odredba članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a primjenjuje, pa je prvostupanjski sud kao stvarno nadležan s osnovom u ovom predmetu meritorno odlučivao (tako i VSRH u rješenju Gr1 61/2023 od 14. ožujka 2023.).
5.2.Stoga propust suda što o tuženikovom prigovoru stvarne nenadležnosti nije odlučio posebnim rješenjem ne predstavlja takvu povredu koja bi bila od utjecaja na nadležnost a niti je od značaja za odlučivanje.
6.Iz stanja spisa proizlazi da je na temelju prijedloga tužitelja (tamo ovrhovoditelja) zaprimljenog 30. lipnja 2022. javna bilježnica Željena Biuk u Trogiru 9. kolovoza 2022. donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-21678/2022, kojim je tuženiku (ovršeniku) naloženo isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 810.665,36 HRK s pripadajućim kamatama te određena ovrha općenito na imovini tuženika (ovršenika), protiv kojega rješenja je tuženik (ovršenik) podnio prigovor.
6.1.Prema odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao, proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članka 57. i 58. tog Zakona.
6.2.Odredbom članka 287. stavak 1. OZ-a, propisano je da će u slučaju iz članka 282. stavak 3. toga Zakona, javni bilježnik spis proslijediti sudu koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku, kako je i postupljeno te spis dostavljen Općinskom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom sudu koji je rješenje o ovrsi stavio izvan snage te je postupak nastavljen kao redovan parnični postupak.
7.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu po nepodmirenim računima za isporučenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 602.322,22 kn/79.941,89 eura (nakon što je tuženik djelomično podmirio tražbinu isplatom iznosa od 208.343,17 kn/27.651,89 eura) po računu čije je dospijeće 20. svibnja 2022.
8.Prvostupanjski je sud u provedenom postupku u bitnom utvrdio:
- kako je tužitelj isporučitelj električne energije tuženiku kao kupcu pod brojem 1500300246,
- kako se predmetni račun odnosi na razdoblje kada su zbog poremećaja na tržištu električne energije (razdoblje covid krize i početka rata u Ukrajini) cijene električne energije bile iznimno visoke zbog čega je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije,
- kako nakon donošenja Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije tuženik uredno podmiruje svoje obveze plaćanja usluge isporuke električne energije, međutim, predmetni račun odnosi se na razdoblje iznimno visokih cijena pa ga tuženik nije podmirio zbog nedostatka novčanih sredstava,
- kako su se između tužitelja i tuženika vodili pregovori oko mogućnosti podmirenja predmetnog duga obročnom otplatom, koji su završili neuspjehom iz razloga što je tužitelj za otplatu duga zahtijevao dodatna sredstva osiguranja tražbine, na što tuženik nije pristao,
- kako je tijekom trajanja ovog postupka tuženik djelomično podmirio predmetni dug, i to dio glavnice u iznosu od 208.343,17 kn/27.651,89 eura, u kojem dijelu je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev što se smatra povlačenjem tužbe te je sud u tom dijelu stavio izvan snage izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, pa nepodmireni dio predmetnog računa iznosi 602.322,22 kn/79.941,89 eura,
- kako tuženik nije dostavio u spis dokaz da je podmirio ostatak predmetnog duga, a iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi kako ostatak predmetnog duga nije podmiren zbog nedostatka novčanih sredstava.
9.Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje kako je tuženik kao kupac sklopivši s tužiteljem ugovor o opskrbi električnom energijom obveznik plaćanja naknade za isporučenu električnu energiju pa kako istu nije podmirio u sada utuženom iznosu, primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) obvezao ga je podmiriti utuženu tražbinu, radi čega je u pobijanom dijelu, preko iznosa za koji je “smanjen“ tužbeni zahtjev (povučena tužba) održan na snazi platni nalog i tuženik obvezan na isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na način kako je to specificirano u točki I. izreke presude.
10.Pravilno je pobijanom presudom prvostupanjski sud presudio kao pod točkom I. izreke.
11.Prema Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20; dalje: Opći uvjeti) koji su bili na snazi u spornom razdoblju, obveznik plaćanja električne energije je krajnji kupac s kojim je opskrbljivač električnom energijom sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom (članak 5. i 8.), što nije bitno izmijenjeno ni kasnijim Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“100/20).
12.Na temelju provedenih dokaza i njihove savjesne ocjene prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je temeljem Ugovora zaključenog s tužiteljem kao opskrbljivačem električnom energijom kao pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoju tražbinu, tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa naknade za isporučenu električnu energiju čija visina ni rok dospijeća nisu ni sporni, radi čega je s osnovom, a valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 9. ZOO-a u svezi sa člankom 21. ZOO-a održao na snazi izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (članak 451. stavak 3. ZPP) kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćeni iznos od 602.322,22 kn/79.941,89 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate.
13.Žalbeni prigovori kojima se tuženik opetovano poziva na tešku materijalnu situaciju kao izravnu posljedicu drastičnih i naglih poskupljenja uzrokovanih pandemijom Covid 19 pravilno su ocijenjeni po prvostupanjskom sudu kao nebitni za odluku u smislu oslobađanja od podmirenja ugovorene obveze, što se jednako odnosi i na navode žalitelja kako obavlja djelatnost vodnih usluga kao javnu službu koja je od općeg interesa.
14.Radi svega navedenog u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane (članak 368. ZPP).
15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud pravilno temeljio na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP i 155. ZPP-a.
15.1.Tužitelju je tako valjano odmjeren trošak za zastupanje po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT) i to za sastav prijedloga za ovrhu, (sada tužbe) u visini od 810 bodova (prema vrijednosti od tadašnjih 810.655,36 kn).
15.2.Međutim, tužitelj je nakon tuženikovog prigovora i djelomičnog podmirenja tražbine podneskom od 22. studenog 2022. djelomično povukao tužbu-za iznos od 208.343,17 kn/27.651,89 eura te je u tom dijelu donijeto rješenje o djelomičnom ukidanju platnog naloga i djelomičnom povlačenju tužbe, a nakon toga se postupak vodio u svezi tražbine u iznosu od 602.322,22 kn/79.941,89 eura, što je ujedno iznos koji od tada predstavlja vrijednost predmeta spora, kako to ističe tuženik u žalbi.
15.3. Slijedom iznijetog tužitelju pripada naknada za zastupanje na 3 ročišta (19. listopada 2023., 20. veljače 2024., 8. travnja 2024.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 602 bodova i za sastav 1 obrazloženog podneska (22. studenog 2022.) 602 boda, što ukupno iznosi 2408 bodova ili 4.816,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 1.204,00 eura, trošak javnog bilježnika u iznosu od 150,00 eura i trošak pristojbe presude u iznosu od 663,61 eura, što sveukupno iznosi 6.833,61 eura, radi čega je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u izreci.
15. 4. Žalitelju je odgovoriti i kako je tužitelju valjalo odmjeriti trošak pristupa na ročište od 8. travnja 2024. sukladno Tbr. 9.t.1. OT-a jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari te je zaključena glavna rasprava.
16.Dosljedno, odlučeno je kao u izreci (članak 368. i 373. ZPP), time da je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka sud odbio jer sa žalbom u pogledu glavne stvari nije uspio, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu budući isti nije bio potreban (članak 166. ZPP).
U Splitu, 3. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
