REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-680/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Alajbeg, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-83/2021 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-83/2021 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime naknade štete novčani iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a 1.1.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više zatraženo u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete počevši od 26.studenog 2016. do 13.veljače 2021. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužiteljice troškove ovog postupka u iznosu od 2.299,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu tužiteljice da naknadi troškove postupka tuženiku.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi da sud nije vodio računa o navodima iz iskaza tuženika koji je iskreno izjavio sve što se događalo za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da nije uzeo u obzir da iz dokaza izvedenih prilikom donošenja Konačne presude Crkvenog Interdijecezanskog suda prvog stupnja u Splitu od 06.05.2019.g., Br. 116/2018/61, a koja je donesena povodom zahtjeva tužiteljice radi utvrđenja valjanosti ženidbe sa tuženim na Crkvenom sudu, proizlazi sposobnost tužiteljice manipulaciji, te postojanje psihičkih problema od ranije, neuvjetovanih ponašanjem tuženika, da odluka tužiteljice o sklapanju braka sa tuženikom nije bila temeljena na bezuvjetnoj ljubavi već pod utjecajem vjerskih uvjerenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, jer je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava,

- da je Općinski sud u Splitu donio presudu posl.broj K-379/17 od 12.srpnja 2019. kojom je tuženik proglašen krivim što je da u vremenu od 25. svibnja 2016. do 1. lipnja 2016. u [adresa] u obiteljskom stanu zbog bračnih nesuglasica u nakani da ustraši svoju suprugu MS prvi puta krajem svibnja 2016. tražio od iste da legne u kadu te joj rekao „ da će je noćas razrezat nožem od grkljanja do pupka jer da je ona kriva za sve“, a drugi put dana 1. lipnja 2016. kad mu je oštećena predala na potpis dokumente za rastavu braka uhvatio je rukama za vrat daveći je i govoreći joj da će je ubiti, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te pod točkom 2.) što je u razdoblju od 3. lipnja 2016. do 25. studenog 2016. ustrajno sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] zvao svoju suprugu MS na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] tražeći od nje da mu se vrati, pri čemu joj je uputio mnoštvo SMS poruka i na njenu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] u kojima ju je vrijeđao govoreći joj da je debela krava, kurva, sotona, da je gotova, da će njoj i njenoj obitelji zagorčati život, da će patiti i okusiti pritvor, da će uništiti nju i njenu obitelj, da ga je dovela do toga da je udari i da ubije sebe ili nju, da će napraviti sranje i da će biti po novinama, da je osveta jedini razlog zbog kojeg je živ i druge riječi, pri čemu ju je sačekivao pred zgradom stanovanja, što je kod nje izazvalo zabrinutost da bi mogao nauditi njoj i njenoj obitelji, dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na bračnog druga, čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela od kojih pod točkom 1.) jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja - djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), a pod točkom 2.) jedno kazneno djelo protiv osobne slobode-nametljivo ponašanje - djelo opisano po članku 140 stavak. 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine te mu je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo i ako se podvrgne liječenju koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju u trajanju 3 (tri) godine, te sigurnosna mjera opreza zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve NS, dok je oštećena NS s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.broj Kž-1048/2019 od 3.prosinca 2019.

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Časlava Lončara koji se temelji na uvidu u sudski spis i medicinsku dokumentaciju (pregled kod Privatne specijalističke ordinacije dr. sc. Jasna Martinović Ćurin, spec. psihijatar, Split, od 26 veljače 2018 godine, s DG.: F 43.0 F 43.2), te na vlastitom pregledu i razgovoru s NS, proizlazi da je tužiteljica živeći u braku s tuženikom u ozračju stalnih sukoba i nesuglasica, te prijetnji bivšeg supruga doživjela intenzivan strah na razini osjećaja opće ugroženosti što se može smatrati podlogom za nastanak anksiozno depresivnih poremećaja, da su strah i duševna bol koju je trpjela u velikoj mjeri umanjene odlaskom na grupnu terapiju 2013. jer je bila višeg praga tolerancije na frustracije zbog trpljenja nelagode, dok je u kritičnom periodu od svibnja 2016. do 1.lipnja 2016. zbog prijetnji tuženika doživjela strah jakog intenziteta, te u razdoblju od 3.lipnja 2016. do 25.studenog 2016. zbog kontinuiranog uznemiravanja od strane tuženika doživjela strah blažeg intenziteta koji više prelazi u nelagodu, što da je sve dovelo do privremene povrede duševnog integriteta 5-10 %.

7. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

9. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u stavku 2. istog članka da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Budući je tuženik pravomoćno osuđen za opisana kaznena djela počinjena na štetu tužiteljice, u smislu odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a, u paničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, te kako iz nalaza medicinskog vještaka na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je tužiteljica živeći u braku s tuženikom u ozračju stalnih sukoba i nesuglasica te prijetnji bivšeg supruga doživjela intenzivan strah na razini osjećaja opće ugroženosti što se može smatrati podlogom za nastanak anksiozno depresivnih poremećaja, te da je u kritičnom periodu od 25.svibnja 2015. do 1.lipnja 2015. zbog prijetnji tuženika doživjela strah jakog intenziteta te u razdoblju od 3. lipnja 2016. do 25.studenog 2016. zbog kontinuiranog uznemiravanja od strane tuženika doživjela strah blažeg intenziteta , što da je sve dovelo do privremene povrede duševnog integriteta 5-10 %, suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud je osnovano obvezao tuženika da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu koji opravdava trajanje i intenzitet duševnih bolova i straha.

11. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Požegi, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević