Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1032/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanče predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vlatka Vedriš, odvjetnica u Zagrebu, Ozaljska 136, protiv tuženice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Senka Paškalin Uremović, odvjetnica u Zagrebu, Varšavska 10, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 842/2024-94 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-842/2024-94 od 28. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da vlastoručna oporuka HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], proglašena 11. srpnja 2016. od strane Javne Bilježnice Biserke Lovrić iz Zagreba pod poslovnim brojem O-4677/2016 nije istinita ni pravovaljana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke), dok je naloženo tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.895,00 eura sa zateznom kamatom od 28. veljače 2025. do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem da nije istinita i pravno valjana oporuka sad pok. HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], proglašena 11. srpnja 2016. od strane javne bilježnice Biserke Lovrić iz Zagreba pod poslovnim brojem O-4677/2016.
6. Navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da sporna oporuka nije istinita izjava posljednje volje ostavitelja, odnosno da sumnja da ju je rukom napisao ostavitelj i da je njegov potpis na oporuci.
7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da iz zapisnika od 11. srpnja 2016. u predmetu O-4667/16 proizlazi kako je proglašena vlastoručna oporuka ostavitelja HŽ od 25. svibnja 2000. kojom je kao svoju nasljednicu imenovao tuženicu, dok je tužiteljicu isključio iz nasljedstva zbog nedoličnog ponašanja,
- da su tužiteljica i tuženica kćerke ostavitelja HŽ,
-da su stranke predale u spis izvornike dokumentacije te su na ročištu održanom 23. ožujka 2022. suglasno označile koje materijale za vještačenje čine nespornim, tj. koji sadrže nesporan rukopis ostavitelja,
- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi nema saznanja da bi ostavitelj pisao i potpisao spornu oporuku te da ga je susretala na obiteljskim druženjima, ali ga nije posjećivala kod kuće,
- da iz iskaza tuženice u bitnom proizlazi da je ostavitelj napisao i potpisao oporuku, koju je ona pronašla u njegovoj spavaćoj sobi,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise i dokumente Marijana Krajine proizlazi kako je tekst sporne oporuke pisan rukom ostavitelja, osim numeričkog nadnevka teksta koji se nalazi uz lijevu marginu oporuke i potpisa, koji da nisu pisani rukom ostavitelja,
- da iz očitovanja istog vještaka proizlazi da rezultati komparacije, broj i kvaliteta utvrđenih razlika upućuju na zaključak da sporan potpis nije napisan rukom ostavitelja već je krivotvorenje potpisa vjerojatno provedeno na način da je napravljena preslika potpisa sa osobne iskaznice i onda je sporan potpis kopiran na oporuku preko prozorskog okna ili sličnim postupkom, a imajući u vidu i okolnost da su sporni i nesporni potpisi ostavitelja, nastali na različitim dokumentima, da nisu mogli biti pisani jednovremeno, i zbog same lokacije nastanka potpisa na osobnoj iskaznici, a utvrđena je gotovo potpuna superpozicija (međusobna grafička podudarnost), koja, zbog prirode rukopisa prirodno - grafički - nije moguća,
- da je u odnosu na sporni datum oporuke vještak naveo da komparacijom numeričkog teksta s dostavljenim rukopisom proizlaze razlike u ritmu i dinamici pisanja, kalibru grafema te načinu oblikovanja i formiranja pojedinih brojeva, što upućuje na zaključak da sporni numerički tekst nije pisan rukom ostavitelja,
- da je isti vještak naveo kako je vještačenje proveo na temelju komparativnog materijala navedenog u zapisniku vještačenja odnosno sporne oporuke, da je utvrdio opće i posebne karakteristike spornog potpisa, ali isto tako i dostavljene nesporne potpise ostavitelja, da je u postupku bilo važno utvrditi opće i posebne karakteristike potpisa ostavitelja nastale u vremenu datiranja sporne oporuke 2000., ali i potpisa nastalih prije i poslije navedenog datuma, pa je tako utvrdio varijabilnost potpisa u oblikovnom smislu odnosno da postoje potpisi i kraćeg oblika potpisa u kojem postoje u obliku teksta V, ali i potpisa pisanih u punom obliku, da posebno važnim smatra potpis na osobnoj iskaznici iz 2002., koji po vremenu nastanka odgovara spornom razdoblju i taj je potpis pisan u punom obliku, rukopisom srednjeg stupnja ispisanosti, kontroliranim potezima i srednjeg stupnja dinamike pisanja te je pisan znatno nižim ritmom i dinamikom pisanja u odnosu na ostale nesporne rukopise ostavitelja, uz napomenu da kontroliranost potpisa koji nastaje na osobnoj iskaznici ima svoje razloge u samoj formi obrasca osobne iskaznice, u kojem je definiran prostor pisanja i zbog svog fizičkog oblika zahtijeva posebnu pažnju pri formiranju i povezivanju grafema, pa taj potpis nije nastao u potpuno prirodnim okolnostima u kojima su nastali svi ostali nesporni potpisi ostavitelja, dakle, kada nisu limitirani prostori za potpisivanja, kao što bi bilo za osobnu iskaznicu, već da se radi o ostalim dokumentima koji se pišu spontano, bez posebnog ograničavanja u prirodi, vrsti, formi i brzini potpisivanja, pa da su tada potpisi brži i dinamičniji,
- da vještak dalje navodi, kako je upravo tekst sporne oporuke pisan rukom ostavitelja na takav način - spontano, prirodno i bez ikakvih elemenata posebne pažnje pri oblikovanju i formiranju grafema, dok je komparacijom nespornog potpisa na osobnoj iskaznici sa spornim potpisom utvrdio da su grafički gotovo vrlo slični vizualno, no detaljnom analizom spornog potpisa utvrdio je tragove sporosti i zastajkivanja te metodom superpozicije, odnosno postavljanjem spornog i nespornog potpisa jedan prema drugome (koji se u uobičajenoj praksi može učiniti na način da sporan i nesporan potpis stavite jedan na drugi npr. na staklo) utvrdio da su dijelovi navoda teksta potpuno grafometrijski podudarni, što znači međusobno istovjetni, a da nije moguće da dva potpisa nastala u različitom vremenu budu toliko međusobno grafometrijski podudarni,
- da je, a nakon što je razgledan spis od strane suda utvrđeno postojanje raznih brojeva na raznim papirićima pozvan vještak Marijan Krajina da pristupi u sudnicu u posebnom terminu te izvrši uvid u spis, a po usporedbi s time i materijalima koje ima kod sebe pokaže gdje je pronađen nesporan materijal naveden na stranici 6. nalaza i mišljena,
- da je vještak Marijan Krajina naveo kako posjeduje sporni dokument - brojevi u skeniranom obliku pa se u podnesku od 14. ožujka 2022. očitovao u pravcu da je sve dokumente skenirao jednovremeno iz sudskog spisa, da su za rezultat vještačenja zaslužni svi dostavljeni numerički tekstovi, a korišteni samo za slikovni prikaz i nema nikakvo više značenje od ostalih te da uvidom u sudski spis nije pronašao listić koji spominje tuženica, ali mu je isti sigurno bio dostavljen za potrebe vještačenja, pa je moguće da nepažnjom, jer se radi o sitnom dokumentu, on isti nije priložio u sudski spis, a pretragom svojih radnih prostorija ga nije pronašao i stoga ne isključuje mogućnost da ga je zagubio,
- da je tuženica ustrajala na prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine, pa je sud na temelju odredbe članka 261. stavka 3.ZPP-a, odredio izvođenje dokaza novim grafološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić",
- da iz nalaza i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente Damira Marića iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" proizlazi da je sporni potpis na izvorniku sporne oporuke ispisao ostavitelj te da je sadržaj te oporuke ispisala ista osoba koja je ispisala i usporedni rukopis dostavljen u omotima na listovima 31, 32, 39, 127 i 128 spisa,
- da je taj vještak, a očitujući se na primjedbe tužiteljice naveo kako je vještačenje provedeno potpuno u skladu sa danim zadatkom, poštujući pravila struke, objektivno i nepristrano, a za provođenje vještačenja su primijenjene akreditirane metode za vještačenje rukopisa i potpisa te svi potrebni instrumenti, što je u nalazu i navedeno, da je provedena detaljna analiza spornog i nespornog materijala, navedene su i detaljno objašnjene sve relevantne činjenice te je temeljem raspoloživog materijala, koji je odgovarao potrebama vještačenja, provedena usporedba, slijedom čega u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja,
- da je dalje, isti vještak naveo kako je koristio metodologiju propisno pravilima struke, a samim time i metodologiju superpozicije koja se uvijek koristi, da su na stranici 3 nalaza navedene metode ispitivanja, da ne može direktno tvrditi da bi ista osoba pisala tiskana slova i potpis jer se rukopisi i potpisi ne uspoređuju, a posebno ne velika tiskana i pisana slova, što je u skladu s pravilima struke, slijedom čega nije moguće vještačiti da li je ista osoba pisala sadržaj oporuke i potpis, upravo s obzirom na izneseno o velikim tiskanim i pisanim slovima, da ne postoje dva ista potpisa koja su ispisana vlastoručno, a opet je moguće da će biti slični, da je utvrdio da je korišteni materijal u spisu ispisan štampanim rukopisom pisala ista osoba kao što je pisana oporuka, da je vještačenja rukopisa kojim je ispisan sadržaj oporuke uspoređivan sa materijalom odnosno rukopisom velikih tiskanih slova koji je dostavljen na vještačenje i tijekom vještačenja tog nespornog materijala nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je taj materijal ispisao upravo ostavitelj odnosno taj materijal nije autoriziran, ali su provedenom usporedbom utvrđene značajne podudarnosti u rukopisnim karakteristikama temeljem kojih je bilo moguće dati sigurno mišljenje tj. da je skriptor ista osoba, da pitanje - je li moguće da su potpisi jedne osobe nastali u različitom vremenu grafometrijski podudarni odnosno u većem dijelu isti - nije dovoljno precizno, već je moguće odgovoriti na preciznije pitanje - jesu li podudarni ili u većem dijelu podudarni - pa može reći da se vještačenja potpisa provode u pravcu identifikacije skriptora odnosno osobe koja ga je ispisala, što je bit vještačenja i on je to učinio te na temelju utvrđenih činjenica dao svoje mišljenje, da su činjenice koje je utvrdio konkretne i navedene su u nalazu, a pitanja koja stranke postavljaju su neodređena, nejasna, općenita i ne tiču se konkretnog nalaza odnosno potpisa koji je vještačio te da je on na ukupno 14 stranica objasnio kompletan materijal,
- da sud nije dopustio postavljanje pitanja vještaku što je autorizirani odnosno neautorizirani tekst u smislu nalaza, ima li u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" aparat za superpoziciju, zašto se provodi metoda superpozicije i što se njome dokazuje, koja je razlika sličnosti i podudarnosti, kao i da li je koristio aparat video spektralni komparator, navodeći kako je vještak pozvan odgovoriti na konkretne primjedbe i kroz iskaz otkloniti eventualne nejasnoće u nalazu i mišljenju, a ne odgovarati na uopćena pitanja iz područja vještačenja rukopisa/potpisa i pitanja na koja je odgovor sadržan u nalazu i mišljenju, uz napomenu da je vještak na jedno od pitanja već odgovorio (da je koristio metodu superpozicije što znači da za to postoji i potreban aparat),
- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" sačinjenog po vještaku Damiru Mariću, smatrajući da je dano na temelju relevantne dokumentacije (koju su i stranke učinile nespornom) te u skladu s pravilima struke, pa kako je vještak dao vrlo jasne i logične razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a prvostupanjski sud nije našao postojanje kakvih nejasnoća ili proturječnosti, to nije prihvatio prijedlog tužiteljice za dopunu vještačenja korištenjem predložene metode superpozicije i uređaja video spektralnog komparatora i to potpisa ostavitelja na osobnoj iskaznici u spisu i spornog potpisa na oporuci.
7.1. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio i to:
- da je vještak Damir Marić u međuvremenu preminuo,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Marjana Kraijne proizlazi kako je autorizirani potpis onaj koji je sačinjen pred službenom osobom, a to je u konkretnom slučaju potpis ostavitelja na osobnoj iskaznici i isti da je bio predmet komparacije sa spornim potpisom, da je on pri izradi nalaza koristio metodu superpozicije što znači da je spomenuti autorizirani potpis na osobnoj iskaznici stavio u odnos preklapanja sa spornim potpisom na oporuci i utvrdio ono što je napisao u nalazu i mišljenju, da neki drugi autorizirani potpis za usporedbu, koliko se sjeća, nije imao, da je vršio ispitivanje stereomikroskopom, ali da za vještačenje u predmetnom slučaju nije odlučno ono što se dobije stereomikroskopom već je odlučno samo ono što se dobije superpozicijom jer se na taj način utvrđuje krivotvorenje potpisa u vidu kopiranja potpisa, uz napomenu da je stereomikroskop uređaj, a ne sredstvo, kojim se povećava određeni detalj rukopisa, a superpoziciju da je prethodno opisao, da su dva potpisa u superpoziciji djelomično potpuno podudarni i tu djelomičnu superpoziciju nije moguće tretirati kao prirodnu jer dva potpisa jedne osobe ne mogu biti grafometrijski istovjetna, a posebno ne ukoliko su nastali u različitom vremenu, da veliki stupanj sličnosti u potpisu može postojati samo ako ti potpisi slijede neposredno jedan iza drugog, ali ne i kad se radi o različitom vremenu nastanka potpisa i stoga napominje da ostavitelj nema podudarni, već ujednačeni potpis, da je pitanje ujednačenosti potpisa jedan od elemenata koji je relevantan, ali ne i ključan pa je potrebno uzeti i druge detalje rukopisa te da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno raditi klasično vještačenje potpisa, već je on utvrđivao podudarnost između dva potpisa,
- da dalje iz nalaza i mišljenja ovoga vještaka Marjana Krajine proizlazi da je nalaz i mišljenje izrađivao na temelju dokumentacije u spisu i da prilikom rada više-manje ima običaj skenirati dokumentaciju koja se u spisima nalazi, ovisno o potrebi, dok je na navod tuženice u pravcu da osim spornih papirića postoji daljnja dokumentacija za koju vještak navodi da je skenirao iz spisa, ali da se ista fizički u spisu ne nalazi, vještak je naveo ne može odgovoriti na postavljeno pitanje odnosno otkud je točno to stiglo, ali da to nema nikakve veze s predmetom vještačenja,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.inž. Natalije Milanja Hribar proizlazi kako u konkretnom slučaju nije osobno provodila postupak vještačenja, već je bila verifikator, a nakon što je vještak Damir Marić poveo vještačenje, izradio nalaz i zapisnik o vještačenju, da je pregledala cjelokupni materijal uz nalaz i složila se sa svime te svojim potpisom na obrascu Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" potvrdila njegove rezultate, da su u konkretnom slučaju prilikom vještačenja spornog potpisa i rukopisa na oporuci korištene dvije metode i to ispitivanje i usporedba rukopisa te ispitivanje i usporedba potpisa uz instrumente videospektralni komparator i stereomikroskop, time da su primjenom prvog instrumenta provedeni postupci superpozicije i to u odnosu na međusobnu superpoziciju nespornih potpisa ostavitelja, kao i superpoziciju spornog potpisa s njegovim nespornim potpisima, da je prilikom vještačenja korištena veća količina nespornih potpisa koji su potjecali iz vremena 1964. -2014., odgovarajuće da su ispisani i dostavljeni u dovoljnoj količini, a samim time da su po svim svojim karakteristikama zadovoljavali potrebe traženog vještačenja, da je, između svih ostalih nespornih potpisa, uspoređivan i potpis s osobne iskaznice sa spornim potpisom ostavitelja, da se prilikom vještačenja u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", a prema navedenim akreditiranim metodama, ne koristi pojam "autorizirani potpis", dok u odnosu na pojam autorizacije koji se spominje u nalazu valja napomenuti da se to odnosi na analizu rukopisa, što jasno stoji u rečenici na str. 8 na koju upućuje tužiteljica te da je vještak Damir Marić u svom pisanom nalazu, sukladno metodama, razgraničio vještačenje potpisa od vještačenja rukopisa, jer se radi o dvije različite vrste rukopisa koje se ne mogu uspoređivati, da je u pisanoj rečenici na str. 8 u opisu nespornog rukopisa, osim njegovog opisa i analize, dana rečenica da dostavljen nesporni materijal - rukopis, nije autoriziran, pa da valja pojasniti da je autoriziran rukopis onaj koji osoba ispisuje pred nekim tijelom te potpisuje na toj stranici odnosno autorizira svojim potpisom, a da je kod slučajeva kao što je predmetni, kada osoba nije živa, takav rukopis gotovo nemoguće pribaviti pa je mišljenje u konačnici dano kao decidirano, ali u svojstvu istog izvora i to se odnosi na rukopis, a ne u svojstvu imena i prezimena osobe koja je ispisala rukopis,
- da iz ova vještakinja navela i to da je vještačenjem rukopisa utvrđeno da je materijal koji je dostavljen vještaku, a proglašen od strane suda u nalogu za vještačenje kao nesporni i tekst predmetne oporuke, decidirano ispisala jedna te ista osoba, da u situacijama kada Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" dobije materijal za vještačenje od strane suda, tada se uzimam kao činjenica da se radi o nespornim potpisima odnosno rukopisu ono što među strankama je učinjeno nespornim, ali i tada se prvo analizira i međusobno uspoređuje dostavljeni nesporni rukopis i međusobno dostavljeni nesporni potpisi te ukoliko bi se takvom analizom utvrdilo da neki nesporni potpis ili dio rukopisa ne odgovara po svojim karakteristikama preostalom materijalu, takav materijal nesporni bi se izdvojio iz daljnjeg vještačenja uz obrazloženje, a takve situacije da u konkretnom slučaju nije bilo, da dostavljeni nesporni materijal u vidu rukopisa nije autoriziran odnosno nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li isti ispisao upravo ostavitelj, međutim kako je taj materijal dostavljen uz nalog za vještačenje, može se pretpostaviti da su se i stranke složile da se radi o nespornom rukopisu, da u slučaju da se postupkom superpozicije uzmu u obzir neka dva nesporna potpisa ostavitelja, isto bi se našli dijelovi koji se u potpunosti podudaraju s dijelovima u kojima postoje manje varijacije u oblikovanju i povezivanju slova, tako da je ujednačenost potpisa jedna od karakteristika potpisivanja ostavitelja, da je ujednačenost ili neujednačenost u načinu potpisivanja individualna karakteristika svake osobe, pa tako postoje one koje se cijeli život ili dulji period potpisuju, laički rečeno, na gotovo isti način, a postoje i osobe kao druga krajnost, izrazito varijabilnog načina potpisivanja, da bi ostavitelj u konkretnom slučaju pripadao prvoj grupi osoba, što znači osoba koja se na ujednačen način potpisivala barem u periodu kojim se raspolagalo u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", kao nespornim potpisima, da je ostavitelj imao dvije vrste potpisa i to u formi a) V i b) HŽ, ali da se iste mogu međusobno uspoređivati jer se u oba slučaja radi o potpisima rukopisnog tipa, a ujednačenost koja je utvrđena unutar nespornih potpisa ostavitelja je karakteristika njegovih potpisa, pa se može reći da je to i prirodan način potpisivanja, da je sporna oporuka pisana tiskanim slovima i brojevima te se i takva tiskana slova smatraju rukopisom, da se ista analiza primjenjuje kod cjelokupnog materijala, bilo da su tiskana slova, pisana ili brojevi s tim da se međusobno uspoređuju iste vrste rukopisa te da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je sadržaj predmetne oporuke ispisala ista osoba koja je ispisala i usporedni nesporni materijal u vidu tiskanih slova i brojeva.
8. S obzirom na navedeno prvostupanjski je sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" sačinjenog po vještaku dipl.inž Damiru Mariću uz usmeno obrazloženje tog vještaka, smatrajući da je dano na temelju relevantne dokumentacije, koju su i stranke učinile nespornom i u skladu s pravilima struke, pri čemu je ocijenio stručnim i bez ikakve sumnje usmeno očitovanje vještaka dipl.inž. Natalije Milanja Hribar, kao verifikatora nalaza i mišljenja Damira Marića, koji je u međuvremenu preminuo. Pri tome je taj sud naveo da su dani vrlo jasni, opširni i logični razlozi kojima se vještak dipl.inž Damir Marić rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja, pa prvostupanjski sud zaključuje da nije našao da bi postojale bilo kakve nejasnoće ili proturječnosti u navedenom nalazu i mišljenju, pri čemu je naveo da ponovnim saslušanjem vještaka Marjana Krajine nije otklonjena sumnja u njegov nalaz i mišljenje iz razloga što vještak nije znao objasniti iz kojeg je izvora potekao materijal kojeg je skenirao (sken na l.122. spisa), a koji se u spisu ne nalazi, koji je vještak relativizirao tu okolnost navodeći da to nema nikakve veze s predmetom vještačenja, a što je prema mišljenju prvostupanjskog suda dovelo u pitanje objektivnost vještaka odnosno sumnju u pravilnost njegov nalaza i mišljenja.
8.1. Stoga je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je sporni potpis na izvorniku oporuke, kao i da je sadržaj te oporuke ispisala ista osoba koja je ispisala i usporedni nesporni materijal u vidu tiskanih slova i brojeva, kako onaj koji su parničen stranke učinile nespornim, tako i onaj pribavljen od MUP-a, zbog čega je taj sud zaključio da je sadržaj te oporuke ispisan upravo rukom ostavitelja i da ju je on potpisao.
8.2. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna vlastoručna oporuka ispisana i potpisana rukom ostavitelja i da ispunjava zakonom propisan oblik, kao pretpostavku valjanosti u smislu odredbe članka 29. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN), kojim je propisano da je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku i uz pretpostavke utvrđene i predviđene zakonom i u smislu odredbe članka 30. stavka 1.ZN-a, kojom je propisano da je vlastoručna oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Neosnovano tužiteljica žalbom pobija navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda.
10. Naime, u odnosu na žalbene navode tužiteljice ističe se da prema stanju spisa i pobijane odluke proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog tužiteljice za dodatnim saslušanjem tužiteljice i tuženice na okolnost jesu li osobno bile prisutne kada su na ročištu održanom 22. ožujka 2022. učinile nespornim materijale na kojima se nalazio rukopis i potpis sada pok. HŽ, njihovog oca, kada iz sadržaja zapisnika s tog ročišta (lis 129 spisa), proizlazi da su obje stranke, dakle, tužiteljica i tuženica, skupa sa svojim punomoćnicama bile prisutne na tom ročištu i da su na istom stranke suglasno izjavile da je sav materijal koji je predan za vještačenje nesporan.
10.1. Stoga, u ovoj fazi postupka na pravilnost pobijane odluke ne utječu žalbeni navodi koji se odnose na ulaganje materijala u spis i na koji način je spis bilo pohranjen kod prvostupanjskog suda, a time i na eventualnu mogućnost nestanka "papirića" i zbog gubitka postojanje mogućnosti prigovaranju nalazu i mišljenju vještaka Marijana Krajine. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente Damira Marića iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić". utvrdio da je sporni potpis na izvorniku vlastoručne oporuke ispisao ostavitelj AŽ, kao što je utvrdio i da je on napisao i sadržaj te oporuke, a što je sve u svom nalazu i mišljenju verificirala vještakinja dipl.inž. Natalije Milanja Hribar iz istog Centra (jer je Damir Marić u međuvremenu preminuo), pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su razlozi za njihove nalaze i mišljenja dani vrlo jasno, opširno i logično i prema pravilima struke, zbog čega je pravilno postupio kada je takav nalaz i mišljenje Damira Marića kao takav prihvatio.
10.2. Imajući u vidu navedeno, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužiteljice kojima prigovora u odnosu na metode koje su korištene prilikom vještačenja, kao i tko je bio prisutan kada je ostavitelj ispisivao tekst na "papirićima", kao i navodi koji se odnose verifikatora vještakinju Nataliju Milanja Hribar, kada je vještačenjem provedenim u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" utvrđeno da je pok. HŽ napisalo i potpisao spornu vlastoručnu oporuku. Stoga, kraj vrlo opširne i jasne verifikacije izvršene od strane navedene vještakinje, kao i njezinih navoda na koji način je izvršila verifikaciju nalaza i mišljenja sada pok. Damira Marića, neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na ovjeru u ime Centra i potpis odgovorene osobe jer to ne utječe na navedena utvrđenja prvostupanjskog suda.
10.3. Ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, koji su sadržajno činjenični prigovori, koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
11. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), a koju ni tužiteljica posebnim razlozima ne pobija.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
