Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice-protutužene AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene-protutužiteljice RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Heleni Sjauš, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10144/2021-41 od 12. ožujka 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10144/2021-41 od 12. ožujka 2024. u točkama I. i IV. izreke.

II. Nepobijane točke II. i III. izreke presude nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženoj - protutužiteljici RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici - protutuženoj AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 30.000,00 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica-protutužena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 30.000,00 eur za period od 16. prosinca 2016. do 25. srpnja 2017., kao neosnovan.

III. Utvrđuju se ništetnim Sporazum od 14. prosinca 2004. koji je sklopljen između prednika tužiteljice pok. BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vjerovnika i tužene RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao dužnika, te dodaci tom Sporazumu i to: Dodatak Sporazumu od 2 Poslovni broj: 51 P-10144/2021-41 08. ožujka 2007., II. Dodatak Sporazumu od 10. veljače 2009., III. Dodatak Sporazumu od 24. siječnja 2011., IV. Dodatak Sporazumu od 27. svibnja 2013., V. Dodatak Sporazuma od 16. studenoga 2015.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv točaka I. i IV izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što u izreci presude nije utvrdio ništetnim i Ugovor o zajmu od 1. lipnja 1999. (dalje: Ugovor o zajmu), a osim toga tvrdi da je obrazloženje kontradiktorno, manjkavo i da se ne može ispitati.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na eventualno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženica, utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane. U točki 24. obrazloženja sud je jasno naveo da je po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 109. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o zajmu, ispitivao valjanost Ugovora o zajmu što je bilo moguće jer se radi o prethodnom pitanju u ovoj parnici u kojoj tužiteljica traži povrat zajma te neosnovano tuženica tvrdi da je utvrđenje ništetnosti trebalo biti sadržano u izreci pobijane presude. Također, o svim odlučnim činjenicama u ovom postupku sud je dao jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati zbog čega sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kao ni bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica- protutuženica (dalje: tužiteljica) zakonska nasljednica pok. BF, a tuženica je zakonska nasljednica iza pok. OF.

6.1. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na priznanici od 1. lipnja 1999. kojom je pravni prednik tuženice potvrdio da je od pravnog prednika tužiteljice pozajmio (posudio kako se navodi u priznanici) iznos od 60.000 DEM te se obvezao taj iznos vratiti u istoj valuti do 31. prosinca 1999.

Na priznanici je potpisan OF, pravni prednik tuženice.

6.2. Tijekom postupka tuženica je u spis predala i priznanicu od 2. travnja 1998. kojom njezin pokojni suprug OF potvrđuje da je od BF, supruga tužiteljice posudio iznos od 50.000 DEM te da se taj iznos obvezuje vratiti u istoj valuti do 1. kolovoza 1998.

6.3. Sud utvrđuje da su pravni prednik tužiteljice i tuženica zaključili Sporazum 14. prosinca 2004. iz kojeg proizlazi da je tuženica priznala da je njezin suprug pozajmio od BF iznos od 60.000 DEM, te je tim Sporazumom produljen rok vraćanja zajma najkasnije do 15. prosinca 2006. Pravni prednik tužiteljice i tuženica zaključili su i pet dodataka tom Sporazumu kojima su produljivali rok vraćanja zajma i u kojima su jasno naveli da je iznos zajma bio 60.000 DEM, odnosno 30.000,00 eura, te je krajnji rok vraćanja prema V. Dodatku Sporazumu od 16. studenog 2015. bio 15. prosinac 2016., međutim, tuženica niti u tom roku zajam nije vratila.

6.4. Kako je tuženica u postupku tvrdila da jedino priznaje dug prema priznanici od 2. travnja 1998., prema kojoj je njezin suprug od supruga tužiteljice pozajmio iznos od 50.000 DEM, ona je predložila i vještačenje potpisa svojeg supruga na toj priznanici te je provedenim vještačenjem utvrđeno da je sada pokojni suprug tuženice priznanicu od 2. travnja 1998. potpisao. Na temelju utvrđene činjenice da iz priznanica iz 1998. i 1999. ne proizlazi da bi bile ugovorene bilo kakve kamate, sud zaključuje da se ne radi o zelenaškom pravnom poslu, a druge dokaze o tome da bi u iznos glavnice bile uključene zelenaške kamate tuženica tijekom postupka nije predložila. U odnosu na tvrdnju da njezin suprug ne bi dva puta potpisivao priznanicu, odnosno da nije potpisao priznanicu od 1. lipnja 1999. na iznos od 60.000 DEM, tuženica nije stavila dokazne prijedloge, odnosno nije predložila provođenje grafološkog vještačenja na toj priznanici.

6.5. Ispitujući valjanost Ugovora o zajmu od 1. lipnja 1999. u smislu odredbe članka 109. stavak 1. ZOO/91 sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o ništetnom pravnom poslu u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO/91 jer je prema sadržaju tog ugovora između fizičkih osoba pozajmljena strana valuta (DEM) što je bilo suprotno prisilnom propisu i to odredbi članka 10. stavak 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine" br. 91A/93. i 36/98.) iz kojih razloga sud zaključuje da je zaključeni ugovor ništetan pravni posao, a posljedice ništetnosti propisane su odredbom članka 104. stavak 1. ZOO/91.

6.6. Kako je sud utvrdio da je osnovni Ugovor o zajmu od 1. lipnja 1999. ništetan pravni posao, sud zaključuje da su ništetni i Sporazum od 14. prosinca 2004. kao i svi njegovi dodaci kojima su stranke produljivale rok vraćanja zajma. Sud je također ocijenio da ništetan pravni posao nije mogao konvalidirati čak ni u situaciji kada je tuženica priznala postojanje duga u sporazumu iz 2004. i svim dodacima sporazuma.

6.7. Kako je u smislu odredbe članka 104. stavak 1. ZOO/91 svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, time da se na pravila vraćanja primjenjuju odredbe o stjecanju bez osnove iz članka 210. u vezi s člankom 214. ZOO/91, sud utvrđuje da je tuženica u obvezi vratiti tužiteljici primljeni iznos od 60.000 DEM, odnosno sada 30.000,00 eura, kako to tužiteljica traži tužbenim zahtjevom.

6.8. U odnosu na prigovor zastare kojeg je istaknula tuženica sud utvrđuje da prigovor nije osnovan jer je ništetnost Ugovora o zajmu utvrđena u ovom postupku, kao prethodno pitanje, iz kojeg razloga zastara za tražbinu na temelju stečenog bez osnove u konkretnom slučaju još nije niti počela teći, zbog čega nije mogla nastupiti u roku od pet godina, koji zastarni rok bi se primjenjivao u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 371. ZOO/91.

6.9. Tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 214. ZOO/91 i to od 26. srpnja 2017., kao dana kada se je tužiteljica u mirnom postupku obratila tuženici da joj vrati nepripadno stečena sredstva zaključujući da je tuženica bila savjesni stjecatelj.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je pravni prednik tužiteljice pozajmio pravnom predniku tuženice iznos od 60.000 DEM što proizlazi iz priznanice od 1. lipnja 1999., na kojoj priznanici se nalazi potpis pravnog prednika tuženice, a tuženica u postupku nije dokazala da se ne radi o njegovom potpisu jer je provođenje grafološkog vještačenja decidirano tražila u odnosu na potpis na priznanici od 2. travnja 1998., koju je sama predala u spis, prema kojoj je iznos zajma bio 50.000 DEM s rokom povrata od 2. travnja 1998. S obzirom da tužiteljica na toj priznanici nije temeljila tužbeni zahtjev, kao i s obzirom na to da je u Sporazumu od 14. prosinca 2004., kojeg je tuženica zaključila s pravnim prednikom tužiteljice, kao i pet dodataka tome Sporazumu, kojima je produživan rok vraćanja zajma, tuženica priznala da s osnova zajma njezinog pokojnog supruga postoji dug prema pravnom predniku tužiteljice u iznosu od 60.000 DEM, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je pravni prednik tužiteljice pozajmio pravnom predniku tuženice iznos od 60.000 DEM.

8.1. Tuženica u žalbi ponavlja tvrdnju, koju je isticala i tijekom postupka da je zbog straha od pravnog prednika tužiteljice potpisivala Sporazum i njegove dodatke na iznos duga koji ne postoji, međutim, takvu svoju tvrdnju tuženica je mogla dokazivati jedino na način da je tražila poništenje Sporazuma i njegovih dodataka zbog mana volje u smislu odredbe članka 279. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO/05), odnosno članka 60. ZOO/91 što nije tražila u ovom postupku, a ne tvrdi da je takvu tužbu podnijela u nekom drugom postupku.

8.2. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da zastara nije nastupila, odnosno da zastarni rok nije ni počeo teći, jer je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da zastarijevanje za vraćanje stečenog bez osnove, sukladno odredbi članka 104. stavak 1. ZOO/91, odnosno članka 323. stavak 1. ZOO/05, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena, a što je sukladno i zauzetom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2). Kako je ništetnost Ugovora o zajmu kao protivnog prisilnom propisu i to Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata kao prethodno pitanje utvrđeno u ovom postupku, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da zastarni rok za povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnog ugovora još nije niti počeo teći.

8.3. Tuženica u žalbi ponavlja tvrdnju da je bila prisiljena potpisati Sporazum i dodatke koji su je već čekali pripremljeni u uredu odvjetnice Josipe Dasović ili kod javnog bilježnika, a prednik tužiteljice je izričito zahtijevao da tuženica te dokumente potpiše. Niti te žalbene tvrdnje nisu osnovane jer na mane volje sud ne pazi po službenoj dužnosti, a tuženica nije tužbenim zahtjevom u ovom postupku tražila poništenje Sporazuma i Dodataka, već samo utvrđenje ništavosti, o čemu je sud i odlučio po protutužbenom zahtjevu tuženice pa sud nije bio dužan utvrđivati činjenice koje se odnose na mane volje.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković