REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13948/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, zastupanog po punomoćniku Igoru Saviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Savić & Ines Savić, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Igora Savića, odvjetnika te presude javno objavljene 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, da isplati tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 5.472,56 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 91,40 eura od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 195,26 eura od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 626,74 eura od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 63,58 eura od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 348,98 eura od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 161,04 eura od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 85,17 eura od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 143,33 eura od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 83,09 eura od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 114,25 eura od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 33,78 eura od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 205,88 eura od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 87,43 eura od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 68,55 eura od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 54,40 eura od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 107,89 eura od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 123,61 eura od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 81,01 eura od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 91,40 eura od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos od 204,56 eura od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos od 19,87 eura od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos od 25,36 eura od 15.03.2018. do isplate,

- na iznos od 83,09 eura od 15.04.2018. do isplate,

- na iznos od 96,62 eura od 15.05.2018. do isplate,

- na iznos od 49,67 eura od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos od 58,76 eura od 15.07.2018. do isplate,

- na iznos od 8,31 eura od 15.08.2018. do isplate,

- na iznos od 19,87 eura od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos od 9,14 eura od 15.01.2019. do isplate,

- na iznos od 488,76 eura od 15.03.2019. do isplate,

- na iznos od 255,50 eura od 15.05.2019. do isplate,

- na iznos od 440,71 eura od 15.06.2019. do isplate,

- na iznos od 909,43 eura od 15.07.2019. do isplate,

- na iznos od 36,12 eura od 15.10.2019. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se obračunava do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 5.472,56 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, naknaditi tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 2.100,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je zaključio s tuženikom te obavlja poslove radnog mjesta vozač tegljača i cisterne.

Tuženik za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019. nije isplatio tužitelju cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom, praznikom/blagdanom). Prema odredbi članka 48. Kolektivnog ugovora za Tifon d.o.o. tužitelj ostvaruje pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada (50%), prekovremenog rada (50%), rada nedjeljom (35%) i rada praznikom/blagdanom (50%). Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju na ime noćnog rada odradio 633,5 sati koje mu tuženik prilikom isplate plaće nije obračunao niti isplatio. Kada se pomnoži 633,5 sati s 30,00 kn/1h (prosječnom cijenom sata za noćni rad) dobije se iznos od 19.005,00 kuna. U tužbi predlaže na ime gore navedenih dodataka osnovnoj plaći naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.005,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 21. veljače 2025., tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime dodataka na plaću isplati ukupan iznos od 5.472,56 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pri čemu ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tegljača i cisterne. Ističe da su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da mu za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019. tuženik nije isplatio cjelokupni iznos dodataka osnovnoj plaći.

Tuženik osporava navode tužitelja da je u utuženom razdoblju po nalogu tuženika na ime noćnog rada odradio 633,5 sati koji mu nisu bili obračunati niti plaćeni. Nadalje, navodi da tužitelj u potpunosti proizvoljno određuje cijenu sata za noćni rad bez da takve navode ičime potkrijepi. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe i prigovor zastare. Tijekom postupka tuženik ističe kako je pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću i dodatke na plaću sve sukladno odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017 i 152/2022 – dalje u tekstu: ZRV) koji se u ovom slučaju primjenjuje na tužitelja kao vozača tegljača i cisterne. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 4. navedenog Zakona propisano je da je "noćni rad" rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00:00 i 5:00 sati, dok je čl. 5. navedenog Zakona propisano da puno radno vrijeme mobilnih radnika iznosi 48 sati tjedno.

Slijedom svega navedenog predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Kolektivni ugovor za Tifon d.o.o. od 14. travnja 2015., Kolektivni ugovor za Tifon d.o.o. od 4. srpnja 2018., Pravilnik o radu tuženika od listopada 2018., obračunske isprave za isplatu plaća, evidenciju o radnom vremenu, putne naloge i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Na temelju provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tegljača i cisterne, kao što nije bilo sporno niti da su u utuženom razdoblju kod tuženika na snazi bili Kolektivni ugovor od 14.4.2015. i Kolektivni ugovor od 4.7.2018. Između stranka je sporno da li je tuženik pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću i dodatke na plaću.

6. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 14. travnja 2015., koji je bio na snazi u razdoblju od 2015. do 2017. propisano je:

- da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (čl. 10. st. 1.), da o dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac (čl. 10. st. 2.) i da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana ranije, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika (čl. 10. st. 3.);

- da se rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra noćnim radom (čl. 15. st. 1.), da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena (čl. 15. st. 2.) i kada organizacija poslovanja kod poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadesetčetiri sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 15. st. 3.);

- da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena (čl. 18. st. 1.), i da ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog radnog vremena uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno (čl. 18. st. 2.);

- da radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme: noćnog rada 50 %, prekovremenog rada 50 %, rada nedjeljom 35 % i rada praznikom/blagdanom 50 %, (čl. 46. st. 1.) te da se navedeni dodaci međusobno kumuliraju (čl. 46. st. 2.).

7. Kolektivnim ugovorom za Tifon od 4. srpnja 2018., koji je bio na snazi u razdoblju od 2018. do 2020. propisano je:

- da se utvrđuje puno radno vrijeme od 40 sati tjedno (čl. 12. st. 1.), da o dnevnom i tjednom rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac (čl. 12. st. 2.), da poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana radnije osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika (čl. 12. st. 3.), i da se za radno mjesto vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu i obveznim odmorima mobilnih radnika, dok se u ostalom dijelu primjenjuju odredbe ovog ugovora (čl. 12. st. 4.);

- da se rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra noćnim radom (čl. 17. st. 1.), da je rad u smjenama organizacija rada kod poslodavca prema kojoj dolazi do izmjene radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada, a u skladu s rasporedom radnog vremena koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena (čl. 17. st. 2.), te prema st. 3. kada organizacija poslovanja kod poslodavca odnosno obavljanje poslova zaštite radnika i imovine poslodavca neophodno zahtijevaju stalnu prisutnost radnika na radnom mjestu, radno vrijeme istih može trajati duže od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata, ali ne duže od 12 sati;

- da radnik ima pravo na dodatke osnovnoj plaći za vrijeme noćnog rada 50%, prekovremenog rada 50%, rada nedjeljom 35% i rada praznikom/blagdanom 50% (čl. 48. st. 1.), te da se dodaci iz st. 1. ovog članka međusobno kumuliraju (čl. 48. st. 2.).

8. Isto tako, odredbama ZRV–a koje su, kao i odredbe Kolektivnih ugovora, pravno relevantne u ovom predmetu propisano je sljedeće:

- da se navedenim Zakonom uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje, postupci i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe (čl. 1.);

- da se ZRV primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače (čl. 3. st. 3.);

- da se ZRV primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača (čl. 3. st. 2.);

- da je mobilni radnik svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika (čl. 4. st. 1. t. 3.);

- da je noćni rad rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00,00 i 5,00 sati (čl. 4. st. 1. t. 4.);

- da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati (čl. 5. st. 1.);

- da se naknada za noćni rad mobilnim radnicima isplaćuje sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa (čl. 7. st. 2.).

9. Financijskim vještačenjem zadatak vještaka bio je očitovati se na okolnost visine neisplaćenih dodataka osnovnoj plaći tužitelja (noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom, praznikom / blagdanom), za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., i to u dvije verzije. U prvoj verziji, prema prijedlogu tužitelja, uz primjenu odredaba Zakona o radu te Kolektivnog ugovora za Tifon d.o.o. od 14. travnja 2015. i Kolektivnog ugovora za Tifon d.o.o. od 4. srpnja 2018. te u drugoj verziji, prema prijedlogu tuženika, isključivo uz primjenu odredaba Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

10. Sudski vještak financijske struke Zrinko Ručević sukladno zadatku sudu sačinio je Nalaz i mišljenje od 10. veljače 2025. u dvije varijante obračuna.

Prema prvoj varijanti obračuna, koja je sačinjena prema prijedlogu tužitelja, vještak je utvrdio da je tužitelj radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' tabele 2 iz nalaza. Prema ovoj verziji obračuna visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 41.233,16 kn, odnosno 5.472,56 eura, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' tabele 2 (u kunama) te stupcu 'k' tabele 2 (u eurima).

Prema drugoj varijanti obračuna, koja je sačinjena prema prijedlogu tuženika, vještak je utvrdio da je tužitelj radio prekovremeno, nedjeljom, blagdanom te noću kako je to prikazano u stupcima 'f' do 'i' tabele 2a iz nalaza. Prema ovoj verziji obračuna visina neisplaćenih bruto dodataka za navedene vrste odrađenih sati rada, za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019., iznosi ukupno 17.831,43 kn, odnosno 2.366,65 eura, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' tabele 2a (u kunama) te stupcu 'k' tabele 2a (u eurima).

11. Tužitelj nije imao primjedbi u odnosu na prvu verziju nalaza i mišljenja vještaka od 10. veljače 2025. koji je izračun napravljen prema najpovoljnijem pravu za tužitelja, a to je Kolektivni ugovor tuženika od 14. travnja 2015. te je sukladno ovoj verziji vještačkog nalaza tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev. Nadalje, tužitelj smatra da je izračun u drugoj verziji nalaza i mišljenja pogrešan, jer je protivan odredbi čl. 10. i čl. 15. Kolektivnog ugovora tuženika od 14. travnja 2015.

Tuženik je imao primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je stavio podneskom od 4. ožujka 2025. Tuženik prigovara po pitanju prikaza smjenskih dodataka prikazanih u tabeli 2 spornog nalaza i mišljenja. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj za mjesec srpanj 2016. prijavio 39 sati noćnog rada što je isplaćeno s plaćom za mjesec srpanj 2016., dok za mjesec kolovoz 2017. tužitelj nije imao rada nedjeljom, a ostali smjenski dodaci tužitelju su pravilno i uredno isplaćeni. Tuženik isto tako ističe da prilikom izračuna sati prekovremenog rada, sudski vještak nije uzeo u obzir preraspodjelu radnog vremena smjenskih radnika definiranu Kolektivnim ugovorom, a što je rezultiralo pogrešnim izračunom prekovremenog rada.

12. Na prigovore i primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 11. travnja 2025. u kojem vještak u bitnome ističe kako je izračune iz osnovnog nalaza i mišljenja izvršio isključivo prema postavljenom zadatku, a isti su utemeljeni na dostupnoj evidenciji o radnom vremenu tužitelja koja je dostavljena od tuženika, i to punim radnim listovima (od svibnja 2016. do prosinca 2018.) i evidencijama o radnom vremenu (od siječnja do rujna 2019.). U odnosu na preraspodjelu radnog vremena, sudski vještak navodi da je ista predviđena odredbama Kolektivnih ugovora, no nije utvrđeno da bi postojala dostupna dokumentacija koja sadrži točnu naznaku razdoblja i ukupnog trajanja rada dužeg, odnosno kraćeg od punog radnog vremena tužitelja. Slijedom navedenog, vještak ostaje u cijelosti kod utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu.

13. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke. Sud je utvrdio kako je vještak u svojem pismenom očitovanju na obrazloženi način u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika.

14. U ovom predmetu je riječ o tome da je u odnosu na zaposlenike tuženika trajanje punog tjednog radnog vremena i razdoblja u kojem se njihov rad smatra noćnim radom različito regulirano odredbama Kolektivnih ugovora i ZRV-a. Kolektivnim ugovorom tuženika od 14. travnja 2015. nije ugovoreno da se za vozača tegljača i cisterne direktno primjenjuju odredbe ZRV-a. Direktna primjena odredbi ZRV-a ugovorena je tek u čl. 12. st. 4. Kolektivnog ugovora tuženika od 4. srpnja 2018.

Za radnika je povoljnije da mu se noćni rad prizna u razdoblju od 22,00 h do 6,00 h nego od 0,00 h do 5,00 h sukladno ZRV-u jer mu se tada priznaju 3 sata noćnog rada više.

Dakle, kada postoji više izvora prava koji reguliraju pojedina prava radnika, sud je dužan primijeniti pravo koje je za radnika povoljnije. To iz razloga što se prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije riješeno.

15. S obzirom na navedeno, prema stajalištu ovog suda, u utuženom razdoblju u pogledu obračuna dodataka na plaću primjenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora od 14. travnja 2015. sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 4. travnja 2017., koji je prema čl. 99. KU-a stupio na snagu 1. srpnja 2018., od kada se primjenjuju odredbe ZRV-a.

Uvidom u Tabelu 2 vještačkog nalaza i mišljenja, koja je sačinjena prema prijedlogu tužitelja, i uvidom u Tabelu 2a, koja je sačinjena prema prijedlogu tuženika, sud je utvrdio da su u obje varijante obračuna dodataka na plaću u razdoblju od srpnja 2018. do rujna 2019. istovjetni iznosi bruto dodataka na plaću (stupac 'k'). Stoga sud prihvaća obračun vještaka prema prvoj varijanti obračuna u kojoj je za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019. utvrđena visina neisplaćenih bruto dodataka na plaću u iznosu 5.472,56 eura.

16. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 21. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način da potražuje bruto iznos od 5.472,56 eura za razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019.

17. Sud je otklonio tuženikov prigovor preraspodjele radnog vremena koju vještak nije uzeo u obzir, kao neosnovan budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u utuženom razdoblju postojala preraspodjela radnog vremena, a niti iz evidencije radnog vremena koju je tuženik dostavio u spis ne proizlazi da bi postojala preraspodjela radnog vremena.

18. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 14. svibnja 2021., a kako najranije potraživanje tužitelja dospijeva 15. lipnja 2016., razvidno je kako nije nastupila zastara, budući da se svakom radnjom pred sudom zastara prekida i ponovno počinje teći, pa se ista nije mogla navršiti.

Neosnovani su i navodi tuženika kojim ističe prigovor zastare na potraživanje specificirano podneskom tužitelja od 21. veljače 2025. obzirom da je podnošenjem tužbe dana 14. svibnja 2021. došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), pa je stoga prigovor tuženika da je u tom smislu nastupila zastara neosnovan.

19. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud je prihvatio u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime manje isplaćenih dodataka na plaću ukupni bruto iznosu od 5.472,56 eura za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do rujna 2019.

Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od petnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

21. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO-a ("Narodne novine" broj 78/15) od 1.8.2015. do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate na članku 2. ZID ZOO ("Narodne novine" broj: 114/22 i 156/22), a teče od svakog 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav četiri obrazložena podneska, i to podneska od 12.7.2021., podneska od 19.3.2024., podneska od 21.2.2025. te podneska od 18.3.2025. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, pristupa na ročište 21.10.2024. i 3.7.2025. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.750,00 eura.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 2.100,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći i da tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 18.10.2021. i podneska od 4.4.2022. radi očitovanja na navode tuženika i dostavljenu dokumentaciju, jer isti, prema stavu ovog suda nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da se radi se o navodima koje je tužitelj isto tako mogao iznijeti i na ročištu, za koje mu je priznat trošak zastupanja. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.11.2024. i podneska od 27.2.2025., kojim dostavlja sudu dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

24. Tuženiku nije priznat trošak postupka jer nije uspio u sporu niti u pogledu osnove niti visine zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda četiri istovjetna primjeraka u roku od petnaest dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku