Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-554/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ŽT, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Biograda na Moru, OIB 95603491861, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik iz Zadra, Zrinsko-Frankopanska 38, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-930/2023-16 od 04. lipnja 2024., u sjednici održanoj 03. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-930/2023-16 od 04. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" 1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Utvrđuje se da je tužitelj JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva za cijelo na č. zem. [katastarska čestica], naziva “Vilišnica”, u naravi dvorište površine 31 m2, upisana u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika."
2. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 776,54 EUR-a, sve u roku od 15 dana".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga, dakle onih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno pobijanu presudu preinačiti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje prava vlasništva nekretnine.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je predmetna nekretnina čest. br. [osobni identifikacijski broj] površine 31 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je vlasnicom upisana tuženica za cijelo, a sve temeljem Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dana 27. studenoga 2011. godine.,
- da je na raspravu povodom sastavljanja zemljišnoknjižnog uloška pristupila punomoćnica Grada Biograda dok nije pristupio uredno pozvani JT, ovdje tužitelj, te da predmetna čest. br. [osobni identifikacijski broj] nove izmjere površine 31 m², odgovara čest. [osobni identifikacijski broj] površine 2066 m² stare izmjere, koja je u zemljišnim knjigama prije preoblikovanja bila upisana kao javno dobro –put,
- da se predmetna čest. [osobni identifikacijski broj] nalazi unutar ograđene cjeline na kojoj je sagrađena kuća tužitelja, te da ista nekretnina graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno asfaltnom cestom zvanom [adresa],
- da se ploča s natpisom "[adresa] nalazi na željezno - betonskoj ogradi dvorišta i kuće tužitelja,
- da je pravomoćnim Rješenjem Skupštine Općine Biograd na moru od 31. srpnja 1974. godine, Up/I-03-02-323/I-1974, utvrđen opći interes za izgradnju saobraćajnice - ulice na predjelu "[adresa] u [adresa], te je usvojen prijedlog i određena potpuna eksproprijacija i prijenos u društveno vlasništvo u korist Općine Biograd na moru nekretnina u privatnom vlasništvu, između ostalih, i nekretnine u vlasništvu oca tužitelja JT ŽT pok. J, naveden pod br. 37 i to dijela čest. br. [osobni identifikacijski broj] površine 78 m² u naravi okućnice,
- da se temeljem elaborata izrađenog na osnovi Detaljnog urbanističkog plana "Kožino" (situacija puteva) dio čest. [osobni identifikacijski broj], stare izmjere [osobni identifikacijski broj], put površine 77 m² isparcelirao i izvršio prijenos sa imena posjednika ET pok J (otac tužitelja) na tada novo stanje čest. [osobni identifikacijski broj] površine 2057 m², koja čestica je bila upisana u zemljišnu knjigu kao javno dobro,
- da je Općina Biograd na Moru dopisom od 28. kolovoza 1975. upućenom ocu tužitelja ŽT istog obavijestila da je na sjednici od 30. svibnja 1975. donijeta odluka kojom se dozvoljava zamjena zemljišta i to na način kako je podnositelj predložio da umjesto novčane naknade za eksproprirano zemljište za potrebe saobraćajnice, Općina Biograd daje istom čest. br. [osobni identifikacijski broj] k. o. [katastarska općina] uz nadoplatu razlike po važećim cijenama,
- da je ŽT (otac tužitelja) bio pozvan na lice mjesta te je bila određena usmena rasprava na zemljištu za koje je Skupština Općine dozvolila eksproprijaciju u svrhu izgradnje ulice na predjelu Kožina u Biogradu na moru, i to na terenima na kojima se predlaže procjena uz sudjelovanje vještaka,
- da je tužitelj u dopisu upućenim Općini Biograd na Moru od 03. listopada 1988. naveo kako je postao vlasnik čest. br. [osobni identifikacijski broj] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi na predjelu Kožina, a koju je stekao nasljeđivanjem svog oca ŽT, te da je dio nekretnine površine 78 m² ekspropriran krajem 1974. godine radi izgradnje puta, a da je donesena Odluka da se umjesto novčane naknade za eksproprirano zemljište dozvoli zamjena za nekretninu čest. br. [osobni identifikacijski broj] kao i plaćanje novčane naknade u razlici površine,
- da sporna nekretnina predstavlja dio ograđene okućnice tužitelja, da je kuću tužitelj započeo graditi 1967., u kuću se uselio 1976., a nedugo nakon useljenja napravio i betonski ogradni zid oko okućnice, ogradivši se tako od ceste, u kojoj gradnji i posjedu ograđenog zemljišta ga nitko nikada nije ometao (iskazi svjedoka Ž i E, te iskaz tužitelja).
7. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije uspio dokazati osnovanost svojih navoda iz tužbe i to da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao na temelju članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV), dakle dosjelošću, jer premda je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja dvorište odnosno okućnicu tužitelja te da je ista u samostalnom posjedu tužitelja i njegove obitelji, da je na dijelu predmetne nekretnine tužitelj sagradio betonski zid a nakon izgradnje kuće i to nekoliko godina nakon što se uselio u kuću 1976. godine na Sv. Katu, od kada je tužitelj najranije u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, tužitelju nedostaje poštenje radi čega nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću. Svoj zaključak o nepoštenju tužitelja prvostupanjski sud temelji na činjenici da je u dopisu kojeg je tužitelj uputio Općini Biograd na Moru 03. listopada 1988. naveo kako je zemljište, u površini od 78 m², 1975. godine eksproprirano odlukom Općine Biograd tužiteljevom predniku, pa prvostupanjski sud smatra da tužitelj a ni njegovi pravni prednik, otac ŽT, nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine, odnosno bili su svjesni da koriste nekretninu koja nije njihova a koja im je oduzeta iz posjeda (eksproprirana) radi izgradnje prometnice te kao takva tada upisana u zemljišnoj knjizi, kao javno dobro. Kako je poštenje posjeda bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste niti po kojem propisu se nije moglo steći pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i pri tom ukazuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 67/16 od 14. travnja 2021.).
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku povredu odredaba parničnog postupka niti žalitelj izrijekom ne ukazuje, ali bi se iz žalbenih navoda moglo iščitati da se napada ocjena dokaza prvostupanjskog suda, prvenstveno cjelovitost ocjene svih provedenih dokaza, točnije predmeta koji se među istim strankama vodio pod posl.br. P-982/21 i u njemu provedenih dokaza, kao i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne bi bio pošteni posjednik preko 50 godina i to bez računanja posjeda svojih pravnih prednika.
9. Ovaj drugostupanjski sud smatra osnovanom tvrdnju žalitelja kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenom tužiteljevom posjedu koji se temelji na činjenici da je sam tužitelj u dopisu tuženiku (njegovom predniku) iz 1988. godine naveo kako je tužiteljevom predniku eksproprirano zemljište u površini od 78 m² radi izgradnje prometnice. To stoga što je eksproprirano zemljište bilo samo dio tada postojeće čest. zem. [katastarska čestica], pa je iz dopisa vidljiv samo podatak o površini ekspropriranog zemljišta, ne i poziciji; da je prometnica izgrađena, da je nakon eksproprijacije i izgradnje prometnice tužitelj na zemljištu koje nije bilo eksproprirano a na kojem je izgradio kuću, ogradio okućnicu betonskim zidom, pa i prema prometnici izgrađenoj na (njegovom ocu) ekspropriranom dijelu zemljišta te iste nekretnine, pa je očito da sporni dio tadašnje nekretnine nije tužiteljevom predniku uzet iz posjeda, sve i ako jest bio predmetom eksproprijacije; da je naknadno utvrđeno kako dio prometnice, čestice [osobni identifikacijski broj] (stara izmjera), put – javno dobro, ipak nije u naravi cesta već dvorište, radi čega se kod nove izmjere od čest [osobni identifikacijski broj] i formiraju nove čestice – [osobni identifikacijski broj] put i [osobni identifikacijski broj] dvorište, 31 m² koja graniči s putem; da je činjenica kako se (i) sporna čestica nalazi u okviru ograđenog tužiteljeva dvorišta, a ne u okviru prometnice radi izgradnje koje je i došlo do eksproprijacije, utvrđena prilikom mjerničkog vještačena u sudskom postupku u kojem su sudjelovale parnične stranke a koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika kako bi uskladio stvarno stanje s formalnim budući nije bio uknjižen na svemu onome što predstavlja njegovu kuću s okućnicom (a što bi trebalo predstavljati građevinsku česticu), zbog kojih svih okolnosti se ne može smatrati tužitelj nepoštenim posjednikom onoga što nesporno dugi niz godina drži u mirnom, ni od koga smetanom i samostalnom posjedu, kao dio svoje ograđene okućnice, štoviše, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, na dijelu koje je nekretnine i izgradio zid kojim je svoju okućnicu ogradio.
10. Pogrešan je dakle zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, zbog sadržaja dopisa tuženiku iz 1988., nepošten posjednik sporne nekretnine, pa samo zbog toga nije bilo osnove odbiti tužbeni zahtjev, radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 370. ZPP-a.
11. U nastavku postupka bit će stoga potrebno o osnovanosti zahtjeva odlučiti uvažavajući prethodno navedeno ali i druge činjenice koje mogu biti relevantne za pitanje stjecanje prava vlasništva, a ne samo one relevantne za stjecanje dosjelošću, budući sud nije vezan za pravnu osnovu koju je naveo tužitelj i o zahtjevu odlučuje i kad pravna osnova nije navedena (članak 186. stavak 3. ZPP-a).
U Dubrovniku 03. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Zoran Nikolić
