Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ob-68/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Moreni Lekan, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku iz Zagreba, radi spora o roditeljskoj skrbi za mlt. ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a mlt. ĆC s boravištem u [adresa], koje zastupa posebna skrbnica RCL, iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P Ob-122/2024-43 od 18. lipnja 2025., dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj P Ob-122/2024- 43 od 18. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke presuđeno je da će zajednička djeca stranaka mlt. ŠC rođen **.**.2018. i mlt. ĆC, rođen **.**.2023. stanovati s majkom RC na adresi [adresa], dok je pod točkom II. izreke prvostupanjski sud odlučio da će majka RC vršiti samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. ŠC i ĆC. Pod točkom III. izreke određeni su osobni odnosi mlt. ŠC i mlt. ĆC s ocem HC kako je to pobliže opisano u izreci, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. ŠC iznos od 200,00 EURA mjesečno i za uzdržavanje mlt. ĆC iznos od 170,00 EURA i to za ĆC počevši od 9. veljače 2024. a za ŠC od 18. lipnja 2025. pa nadalje s dospijećem svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zakonsku zateznu kamatu za slučaj zakašnjenja. Ujedno je pod točkom V. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 439,82 EURA.
2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica osporavajući dio točke III. izreke koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa mlt. ĆC s tuženikom zbog novonastalih izmijenjenih okolnosti, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te preinači presudu u točki III. izreke na način da se osobni odnosi mlt. ĆC s tuženikom odvijaju u skladu s najboljim interesom i dobrobiti djeteta, dok tuženik žalbu podnosi iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti, predlažući ovom sudu da se ista usvoji, te prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno da se navedena odluka preinači i usvoje zahtjevi tuženika.
3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.
5, Polazeći od odredbi čl. 104. st. 1. do 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) iz kojih proizlazi da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a da kad roditelji trajno ne žive zajedno, da su dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. navedenog Zakona, dok zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkog roditeljskoj skrbi, te su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, dok je odredbom čl. 96. st. 2. ObZ-a propisano da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, da dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja, prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je u najboljem interesu djece stranaka mlt. ŠC i mlt. ĆC da stanuju s majkom RC.
6. Takav zaključak sud obrazlaže činjenicom da je tijekom postupka utvrđeno da između oca HC i majke RC, ali i u primarnoj obitelji HC postoje narušeni međusobni odnosi, koji često kulminiraju ponavljajućim nasiljem u obitelji i drugim neprimjerenim ponašanjem članova obitelji u prisutnosti mlt. djece, napominjući pritom da je tuženik osuđen za počinjenje nasilja u obitelji na štetu tužiteljice u nazočnosti djeteta mlt. ŠC, da istog ponekad čuva tuženikov maloljetni brat ZC u odnosu na kojeg se vodi postupak na Odjelu za djecu, mlade i obitelj zbog počinjena kaznenog dijela, da tuženik ima prema mlt. ŠC previše popustljiv roditeljski stil odgoja, te da mlt. ŠC zapravo cijelo vrijeme živi s bakom GC koja skrbi za istog.
7. Nadalje, na osnovu nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Glina, sud smatra da je trenutno u najboljem interesu mlt. ŠC i ĆC da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb o mlt djece, pa da je odluka o ostvarivanju samostalne roditeljske skrbi majke o djeci, uz istodobno ograničavanje tuženika u ostvarivanju roditeljske skrbi u skladu s dobrobiti djece.
8. Isto tako, sud je primjenom odredbe čl. 95. st. 1. OZ-a donio odluku i o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s djecom, koja se temelji na mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Glina, iz kojeg proizlazi kako je u najboljem interesu djece da ostvaruju osobne odnose s ocem na način i u vrijeme kako je to predložila tužiteljica, a čemu se tuženik nije protivio.
9. Sud je nadalje, u skladu s čl. 288. st. 1., čl. 289. st. 1., čl. 311. st. 1. i čl. 313. st. 1. ObZ-a utvrdio materijalne potrebe djece na temelju iskaza stranaka, pa smatra da su potrebe mlt. ŠC koji je star sedam godina i na jesen kreće u školu 300,00 EURA mjesečno, dok su potrebe mlt. ĆC, koji je star dvije i pol godine 200,00 EURA mjesečno, pa je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj:75/25), uz primjenu čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a, naloženo tuženik da za uzdržavanje mlt. ŠC doprinosi mjesečno 200,00 EURA mjesečno, što je više od iznosa koji je zatražen u tužbi, jer je utvrdio kako primanja tuženika omogućavaju plaćanje uzdržavanja u dosuđenom iznosu, koji je određen prema prosječnim potrebama mlt. djeteta i u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima u Republici Hrvatskoj. Nadalje, sud smatra kako dosuđeni iznos uzdržavanja za mlt. ĆC od 170,00 EURA predstavlja iznos koji će zadovoljiti njegove potrebe, a tuženik će biti u mogućnosti plaćati isti mjesečni iznos bez štetnih posljedica za zadovoljavanjem svojih životnih potreba.
10. U žalbi tužiteljica navodi da iako je predmetna presuda u točki III. izreke donesena na temelju ranijeg tužbenog zahtjeva iste, da je došlo do značajne promjene okolnosti u odnosu na mlt. ĆC, obzirom da se u praksi pokazuje da dosuđeni režim nije primjeren dobi i psihofizičkom stanju istog, obzirom da dijete na susrete s ocem reagira izrazito burno, odbija ići, plače, vrišti i pokazuje jasan stav i otpor prema odvajanju od majke. Kako tužiteljica ukazuje da do sada između mlt. ĆC i tuženika nije uspostavljen trajan i stabilan emocionalni odnos, niti je tuženik ranije brinuo o njemu u značajnoj mjeri, smatra da ovako naglo i intenzivno uključivanje djeteta u odlaske s ocem, uključujući i noćenje, nije u skladu s njegovom dobrobiti. Brani tezu da niska kronološka dob mlt. ĆC i njegov emocionalni razvoj, naglo odvajanje i prisilno provođenje vremena s roditeljem s kojim ne postoji uspostavljeni odnos, uzrokuje djetetu ozbiljne emocionalne teškoće i stres, pa predlaže da se ostvarivanje osobnih odnosa i susreta mlt. ĆC i tuženika privremeno prilagodi njegovim potrebama i stanju na način da otac susrete i s mlt. ĆC ostvaruje bez noćenja i u kontroliranim uvjetima, primjerice, prilikom dolaska po starijeg sina ŠC, sve u cilju uspostavljanja sigurnog i postepenog odnosa.
11. Tuženik u žalbi ukazuje da je nejasno kako nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Glina u svom mišljenju ne navodi da je između stranaka na snazi privremena mjera koja više od godinu dana besprijekorno funkcionira, dok u odnosu na navode o obiteljskom nasilju i narušenim odnosima unutar obitelji tuženika navodi kako se radi o izoliranom incidentu, te da nije stigao uložiti žalbu pa je predmetna presuda postala pravomoćna. Navodi da se u potpunosti zanemaruje činjenica da je mlt. ŠC prijavljen za upis u Osnovnu školu Glina kao redoviti učenik prvog razreda u školskoj godini 2025/2026, a koja počinje u rujnu 2025. pa da nije jasno kako bi bilo opravdano u ovom trenutku donositi odluku prema kojoj mlt. ŠC ne zna u koju će školu ići, budući da stranke žive udaljene nekoliko sati vožnje. Navodi da smatra da su troškove vještačenja trebale podmiriti obje stranke na jednake dijelove, dok u odnosu na odluku o visini uzdržavanja ukazuje kako sud službenim putem nije zatražio podatke o primanjima tuženika.
12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije utvrdio ni počinjenje ijedne druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Nadalje, ovaj sud smatra da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda u svezi odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati te o ostvarivanju roditeljske skrbi, jer je iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka, a suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrđeno da privremena mjera koja je određena prvostupanjskim rješenjem broj R1 Ob-148/2024-13 od 28. svibnja 2024., a kojom je određeno da će mlt. ŠC stanovati s tuženikom, a mlt. ĆC s majkom, ne funkcionira, imajući u vidu da je sud na osnovu nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Glina utvrdio da mlt. ŠC zapravo cijelo vrijeme živi s bakom GC koja skrbi za dijete, te da istog ponekad čuva mlađi brat tuženika koji je maloljetan, a u vezi kojeg se vodi postupak na Odjelu za djecu, mlade i obitelji zbog počinjenja kaznenog djela.
14. Osim toga kako je tijekom postupka utvrđeno da između tuženika i tužiteljice, a i u primarnoj obitelji tuženika postoje narušeni odnosi, koji često kulminiraju nasiljem u obitelji i drugim neprimjerenim ponašanjem obitelji u prisustvu mlt. djece, te kako je tuženik osuđen za počinjenje nasilja u obitelji na štetu tužiteljice u nazočnosti mlt. ŠC, a tijekom postupka isti iznosi niz neistina poput toga da mlt. ŠC stanuje s njim, da se skrbi za dijete, što je opovrgnula njegova majka GC, da nije omogućio stručnim osobama Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Glina izvide u kući u kojoj živi kako bi se utvrditi stambeni uvjeti i ovaj sud smatra da je primjenom odredbe čl. 96. st. 2. i čl. 105. st. 1. ObZ-a pravilno utvrđeno da će zajednička mlt. djeca stanovati s majkom, ovdje tužiteljicom, koja je procijenjena kao roditelj koji može bolje sagledati i odgovoriti na potrebe djece, te da je odluka prvostupanjskog suda o ostvarivanju samostalne roditeljske skrbi tužiteljice o djeci u skladu s njihovim interesima i dobrobiti, obzirom na izrazito poremećene odnose u komunikaciji tužiteljice i tuženika.
15. Nadalje u odnosu na žalbene navode vezane uz održavanje osobnih odnosa mlt. ŠC i mlt. ĆC s ocem ovdje tuženikom, a posebno na prigovore tužiteljice u svezi odluke oko održavanja osobnih odnosa mlt. ĆC s tuženikom, valja istači da je ista donijeta sukladno prijedlogu tužiteljice uz suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Glina te posebne skrbnice djece HCL. Kako je tužiteljica podneskom od 23. svibnja 2025. predlagala da oba djeteta stanuju s majkom, a s ocem održavanju osobne odnose i to kroz susrete od nekoliko sati bez noćenja, pogotovo u odnosu na mlt. ĆC, da bi na ročištu od 27. svibnja 2025. predlagala da se donese odluka kao u tužbi kojom je sama tražila da se osobni odnosi mlt. djece odvijaju svaki drugi vikend od petka do nedjelje na način da tuženik preuzme djecu na adresi majke te ih i tamo vrati te onaj tjedan kad djeca nisu kod oca vikendom srijedom od 17,00 do 20,00 sati tako što će tuženik doći u [adresa] te preuzeti djecu kod majke te ih vratiti ponovno na istu adresu, kao i za vrijeme ljetnih praznika dva tjedna u kontinuitetu u mjesecu srpnju od 1. do 17. srpnja te dva tjedna u mjesecu kolovozu od 1. do 15. kolovoza na način da će tuženik preuzeti djecu kod tužiteljice i vratiti ih na istu adresu, a koji prijedlog je podržan od strane navedenog Centra i posebne skrbnice i ovaj sud smatra da to nije protivno dobrobiti ni mlt. ŠC ni mlt. ĆC koji je do sada viđao oca sukladno navedenoj privremenoj mjeri za koju tijekom postupka nije utvrđeno da nije mogla biti realizirana zbog otpora mlt. ĆC prema tuženiku.
15.1. Kako će se osobni odnosi odvijati na način da će mlt. ĆC prespavati i viđati tuženika u vrijeme kad će se odvijati i osobni odnosi mlt. ŠC s ocem, a s kojim će ĆC sada živjeti, ovaj sud smatra da takva odluka nije na štetu mlt. djece pa ni na štetu mlt. ĆC i u njihovom je interesu obzirom je za pravilan razvoj istih potrebno da ostvaraju osobne odnose s oba roditelja, cijeneći pritom da se načinu održavanja osobnih odnosa djece s tuženikom, kako je to predložila tužiteljica, tuženik nije protivio tijekom postupka.
16. Opravdano prvostupanjski sud nije proveo vještačenje predloženo po tuženiku na okolnost utvrđenja roditeljskih kompetencija obzirom da isti nije uplatio predujam potreban za provođenje istog, pa je neosnovan prigovor tuženika da bi bilo opravdano da se trošak vještačenja podijeli u jednakim dijelovima među strankama, cijeneći pritom da takav prijedlog nije stavio sudu tijekom postupka niti je platio barem polovicu troškova za vještačenje.
17. Nadalje, kako je iznos uzdržavanja tuženiku dosuđen ispod minimalnih iznosa propisanih Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanja djeteta ("Narodne novine" br. 49/24 i 75/25) potpuno je irelevantan žalbeni navod tuženika kako sud službenim putem nije zatražio podatke o primanjima tuženika obzirom da je taj podatak tuženik sam istaknuo na ročištu 22. siječnja 2025. tvrdeći da je zaposlen u trgovačkom društvu Arena Projekt sa mjesečnom plaćom u prosjeku od 1.700,00 do 2.000,00 EURA te da je potrebno od 500,00 do 1.000,00 EURA za zadovoljavanje potreba oboje djece, dok je sud pravilno prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja primijenio i odredbu čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a obzirom da je utvrđeno da tuženik ima obvezu uzdržavanja prema još jednom mlt. djetetu koje je dobio sa partnericom MC, slijedom čega se svi žalbeni navodi obiju stranaka ukazuju neosnovanim.
18. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbi tužiteljice i tuženika valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz napomenu da je odluku o troškovima postupka pod toč. V. izreke ovaj sud potvrdio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a obzirom da sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka, a tuženik istu odluku sadržajno ne pobija žalbom.
U Varaždinu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Amalija Švegović
