Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-150/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-340/2022-43 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-340/2022-43 od 12. siječnja 2024. u točki II. i IV. izrijeke, te u tim dijelovima sudi:

"1. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, sa sjedištem u [adresa], platiti tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 843,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime parničnog troška naknadi narednih 560,65 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 314,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-340/2022-43 od 12. siječnja 2024. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604 sa sjedištem u [adresa], platiti tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 2.116,25 eura (slovima: dvije tisuće sto šesnaest eura i dvadeset pet centa), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.804,72 eura (slovima: tisuću osamsto četiri eura i sedamdeset dva centa) sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 843,47 eura (slovima: osamsto četrdeset i tri eura i četrdeset i sedam centa) zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos.

IV. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv te presude u točki III. i točki IV. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe po Tbr. 10. točka 1. OT u vrijednosti 100 bodova uz uvećanje 25% i PDV te trošak pristojbe na žalbu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. i točkom IV. izrijeke, u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede koju je zadobila kao putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi dana 29. prosinca 2021. u Zagrebu.

6. Provedenim vještačenjem po vještaku Igoru Stipančiću dr med. spec kirurgu i Goranu Makariću dr. med. spec. psihijatru utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata i natučenje lijeve potkoljenice, da je prije predmetnog štetnog događaja imala prijelom u području lijevog gležnja i upravo bila u tijeku fizikalne terapije zbog te ozljede, da su na vratnoj kralježnici tužiteljice postojale degenerativne promjene na međukralježnjačkim diskusima čemu svjedoći MR vratne kralježnice, a da je u štetnom događaju ozljeđivanje nastalo na ranije promijenjenu i oštećenu vratnu kralježnicu. Tužiteljica je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju pretrpjela fizičku bol jakog intenziteta 2 do 4 dana, srednjeg oko 10 dana, a manju još 5 tjedana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna u trajanju od 2 tjedna u trajanju po 2,00 h na dan bez mirovanja, potom 4 tjedna 3 puta tjedno po 2,00 h. Tužiteljica je provodila liječenje dulje od godinu dana, s time da je provela 6 ciklusa po 10 fizikalnih terapija s minimalnim učinkom i to liječenje je posljedica degenerativnih promjena za koje ozljeda u štetnom događaju bila okidač za njihovo kliničko očitovanje, s time da cjelokupno liječenje kao i dugotrajnost istog nije posljedica samog ozljeđivanja u štetnom događaju. Izravnu posljedicu ozljeđivanja na psihičkom planu kod tužiteljice prvotno se razvila simptnomatikna akutne stresne reakcije (F43.0), a nastavno elementi PTSP-a (F43.1). Tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresnog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, s time da je pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno 2 tjedna, te slabi oscilirajući strah u trajanju od 6 tjedana. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 9%.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), u vezi odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, te prema odredbi članka 1095. ZOO-a.

8. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada 4.200,00 EUR i narednih 172,54 EUR po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u smislu odredbe članka 1095. ZOO-a, no kako je tuženik isplatio tužiteljici iznos 2.256,29 EUR, proizlazi da tužiteljici na ime naknade štete pripada iznos od 2.116,25 EUR koji je dosuđen u točci I. izrijeke, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu 843,47 EUR odbijena kao s neosnovanim u točci III. izrijeke prvostupanjske presude.

9. Prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je točci III. izrijeke pobijane presude odbio tužiteljicu s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete u iznosu 843,47 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2023. pa do isplate, na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi.

10. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, te prema stavku 2. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Prema objektivnoj koncepciji neimovinske štete pretrpljeni fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, nisu samostalni oblici neimovinske štete za koje se dosuđuje pravična novčana naknada već kriteriji koji utječu na procjenu težine povrede prava osobnosti i ukupnu pravilnu novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Šteta zbog povrede prava osobnosti utvrđuje se prema ukupnosti svih ozljeda koje je oštećena osoba zadobila u određenom štetnom događaju, a pravična novčana naknada odmjerava se u jednom iznosu.

12. Iako je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, u odlomku 21. obrazloženja imao u vidu povezane tegobe i neugodnosti liječenja, počevši od inicijalne obrade u Kliničkoj bolnici Dubrava, Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, radiološke preglede, korištenje lijekova, nošenje Schancovog ovratnika i trajanje fizikalne terapije, proizlazi da isto nije vrednovao obzirom da je visinu neimovinske štete ocijenio prema Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su povećani za 50% sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zapisniku broj Su-IV-47/2020-5.

13. Navedeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne, ne znače samo matermatičku operaciju množenja trajanja i jačine pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli sa orijentacijskim iznosom naknade već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, tako da dosuđena naknada mora biti individualizirana i primjerena okolnostima konkretnog slučaja.

15. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Prema odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti po pretpostavkama utvrđenim zakonom, s time da se pod pravima osobnosti razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Pravilnom primjenom odredbe članka 19. stavak 1. ZOO-a u vezi odredbe članka 1046. ZOO-a i članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i to težinu ozljede koju je tužiteljica zadobila, a vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnostgi za 9%, što proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja navedenih vještaka, no i neugodnosti vezane za liječenje i to inicijalna obrada u bolnici, radiološki pregledi, korištenje lijekova, nošenje Schancovog ovratnika, fizikalne terapije, te činjenicu da je tužiteljica stradala kao mlada osoba u dobi od 44 godine i po redovnom tijeku stvari realno je za očekivati da će još dugo u životu osijećati posljedice zadobivenih ozljeda, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužiteljici po osnovi pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznosi 5.216,00 EUR od kojeg se oduzima isplaćenih 2.116,25 EUR, te proizlazi da po toj osnovi tužiteljici pripada pored iznosa 2.116,25 EUR koji je dosuđen u točci I. izrijeke pobijane presude, narednih 843,47 EUR sa pripadajučim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim od 4. veljače 2023. pa do isplate.

18. Slijedom iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izrijeke, na način da se nalaže tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 843,47 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2023. pa do isplate, te odlučiti kao u točki I. 1. izrijeke ove preusde.

19. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari u točki III. izrijeke prvostupanjske presude i stoga izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka u točci IV. izrijeke pobijane presude.

20. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa je tuženik dužan tužiteljici naknaditi cjelokupni parnični trošak prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. Sud prvog stupnja je utvrdio trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku u iznosu 1.493,13 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 373,28 EUR, pristojbu na tužbu u iznosu 33,18 EUR i presudu u iznosu 67,61 EUR, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, što ukupno iznosi 2.365,37 EUR. Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točci IV. izrijeke na način da s tuženiku nalaže da tužiteljici pored parničnog troška u iznosu 1.804,72 EUR dosuđenog u točki II. izrijeke pobijane presude, na ime parničnog troška naknadi narednih 560,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a tekućim od 12. siječnja 2024. pa do isplate, te odlučiti kao u točci I.2. izrijeke ove presude.

22. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom, temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je tuženiku naložiti da tužiteljici naknadi trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/ 23) u vrijednosti 70 bodova i uvećano za 25% odnosno 18,75 bodova, te uvećano za PDV 25% u vrijednosti 23,43 boda, pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 EUR, što ukupno iznosi 234,37 EUR, te uvećano za trošak pristojbe na žalbu u iznosu 79,63 EUR. Stoga sveukupni žalbeni trošak tužiteljice iznosi 314,00 EUR i odlučeno je kao u točki II. izrijeke ove presude.

U Karlovcu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec