- 1 -              Rev  973/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 973/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. A. Z., d.o.o. (ranije B. P. S. d.o.o.) Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-141/2021-2 od 7. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3528/12-85 od 16. rujna 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-3528/2012-99 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu od 12. rujna 2012. i odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 10. listopada 2012., te zahtjev za utvrđenjem da radni odnos tužitelja nije prestao. Također je odbijen zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu sa danom 1. siječnja 2013. te zahtjev za isplatom bruto plaće od 43.587,10 kn sa zatraženom zateznom kamatom i zahtjev za naknadom štete od 400.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2012. pa do isplate (toč. I. izreke), dok je toč. II. izreke tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 96.875,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1., alinea 1. i 3. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana drugostupanjska presuda ukine.

 

3. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije i podnosi zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu, zahtjev za isplatom naknade plaće, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

 

7. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

8. Suprotno navodima tužitelja tijekom postupka pred sudom drugog stupnja, a niti pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Naime pobijana presuda sadrži jasne razloge u pogledu kojih ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Također su neosnovani revizijski navodi tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

10.1. Ove navode tužitelj temelji na tvrdnjama da nižestupanjski sudovi pogrešno primjenjuju čl. 131. Zakona o radu (pogrešno navedeno čl. 132. "Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu, dalje: ZR,) smatrajući da su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva polazili od stava da je na tužitelju teret dokaza da odluka o otkazu ugovora o radu nije bila dopuštena.

 

10.2. Suprotno ovim navodima tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom čl. 108. st. 1. utvrdili da su u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju a koju ocjenu temelje na činjeničnim utvrđenjima da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa uslijed čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovu ocjenu nižestupanjski sudovi temeljem na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj protivno izričitoj uputi poslodavca vršio narudžbe paleta uslijed čega su za tužitelja nastali troškovi, a koje narudžbe je tužitelj vršio koristeći testnu verziju SAP programa, vršio ispis narudžbe, nakon čega bi istu narudžbu u programu izbrisao.

 

10.3. Neosnovani su navodi tužitelja da je sud prihvaćao paušalno određene dijelove iskaza saslušanih svjedoka i to bivših radnika tuženika, dok nije prihvatio iskaz tužitelja, jer je sud prvog stupnja iznio jasne i argumentirane razloge iz kojih razloga i koje dijelove iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja prihvaća, odnosno razloge zbog kojih ne prihvaća iskaz tužitelja u preostalom dijelu, cijeneći pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

11. Također su neosnovani navodi tužitelja da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu uslijedila nakon proteka roka od 15 dana od saznanja za postojanje naročito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

 

12. U pogledu datuma saznanja za činjenicu da je upravo tužitelj počinio naročito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koja se u konkretnom slučaju sastoji u naručivanju paleta za koje je tuženik prethodno izdao uputu da nisu više potrebne i da se ne naručuju, nižestupanjski sudovi su u obrazloženju pobijanih odluka iznijeli jasne i argumentirane razloge zbog kojih utvrđuju da je tuženik do saznanja da je upravo tužitelj izvršio ove narudžbe došao tek 2. do 4. rujna, a za neke i kasnije (prilikom oduzimanja službenog vozila od tužitelja), te kako je odluka o izvanrednom otkazu uslijedila 12. rujna 2012. ista je donijeta unutar zakonskog roka propisanog čl. 108. st. 2. ZR.

 

13. Pritom u odnosu na revizijske navode tužitelja kojima osporava pravilnost ove ocjene suda prvog stupnja valja odgovoriti da time što su radnice u računovodstvu tijekom ljeta i provođenjem usklađivanja utvrdile da postoje računi za narudžbe paleta ne znači da je samim time tuženik imao dovoljno saznanja o osobi koja je izvršila nepotrebne narudžbe, odnosno da bi to upravo učinio tužitelj.

 

14. Stoga preostali navodi tužitelja koji se odnose na analizu sadržaja dokaznog materijala i navode iz drugog predmeta koji se vodi povodom odštetnog zahtjeva tuženika prema tužitelju u zasebnom parničnom postupku nisu od utjecaja na pravilnost ocjene provedenih dokaza nižestupanjskih sudova u ovom postupku, a ovim navodima tužitelj sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz kojih razloga nije dopušteno podnošenje revizije.

 

15. Nadalje, neosnovani su i navodi tužitelja kojima osporava pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da Anex ugovora o radu od 17. veljače 2011. (dalje: Anex) nije niti nastao (čl. 312. ZOO) jer nije potpisan od strane ovlaštenih osoba, a budući da je uz potpis K. K. isti trebao potpisati drugi prokurist ili direktor tuženika.

 

16. Suprotno navodima tužitelja za ovu pravnu ocjenu nižestupanjski sudovi su iznijeli konkretne i jasne razloge koji se temelje na okolnosti da u vrijeme kada je navedeno da je Anexa ugovora sklopljen K. K. nije bio ovlašten samostalno zastupati tuženika. Ovu ocjenu sudovi temelje na podacima iz povijesnog izvoda iz sudskog registra tuženika u kojem je navedeno da K. K. može zastupati tuženika uz još potpis još jednog prokuriste ili direktora. Nadalje, nižestupanjski sudovi su analizirali i sadržaj spornog Anexa koji bi upućivao da tužitelju neovisno o razlozima zbog kojih bi mu eventualno tuženik otkazao ugovor o radu (dakle i u situaciji kada bi tužitelj sam skrivio donošenje takve odluke) pripada naknada štete od 400.000,00 kn, te su ocijenili da takav sadržaj Anexa nije životno logičan. Također nižestupanjski sudovi prilikom ocjene da taj ugovor nije vjerodostojan uzimaju u obzir i nalaz grafološkog vještaka prema kojem je datum sklapanja Anexa ugovora naknadno upisan.

 

17. Pritom navodi tužitelja da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je Anex ugovora potpisao prokurist K. K. ne dovode u sumnju pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da ovaj ugovor nije niti nastao jer je ugovor datiran sa 17. veljače 2011., dok je prema podacima iz sudskog registra prokura K. K. opozvana 14. travnja 2011. Stoga, pored utvrđenja vještaka da je datum u sklapanja ugovora upisan naknadno, dakle nakon 17. veljače 2011. ova okolnost ne dovodi u pitanje pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

 

18. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

 

19. Kako trošak sastava odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) odlučeno je kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.