- 1 -              Rev 3531/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3531/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. P., dipl. iur., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., Pisarnica S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-787/18-3 od 1. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-62/15 od 18. rujna 2018., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-787/18-3 od 1. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-62/15 od 18. rujna 2018., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 104.763,35 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 35.937,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u cijelosti.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa od 104.763,35 kuna s osnova troškova  liječenja u svezi prometne nesreće u kojoj su ozlijeđeni osiguranici tužitelja, a koji štetni događaj je skrivio osiguranik tuženika.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 209.913,07 kuna na ime putnih troškova, troškova izdavanja medicinskih pomagala, troškova prema izdanim receptima, troškova u okviru specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite, troškova za primarnu zdravstvenu zaštitu i troškova stacionarnog liječenja,

 

- da je tuženik prema tužitelju izvršio uplate prema izvješćima isplate i naknade u ukupnom iznosu od 104.713,42 kuna u razdoblju od 29. i 30. kolovoza 2011.,

 

- da je vozilo kojim je upravljao A. Đ. i koje je skrivilo prometnu nezgodu bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika po polici osiguranja ...,

 

- da je presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1031/09 od 23. studenoga 2012. okrivljenik A. Đ. proglašen krivim što je 23. studenog 2008. oko 4,30 sati u S. upravljajući osobnim automobilom marke ... registarske oznake ... postupio protivno odredbi čl. 199. st. 1., čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama time što je poduzeo vožnju istočnom kolničkom, a desnom prometnom trakom Velebitske ulice iz smjera juga prema sjeveru iako je bio pod utjecajem alkohola i to sa koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,19 g/kg, zbog čega nije bio na sposoban za sigurno obavljanje vožnje, te vozio brzinom od 109 km/h u naseljenom mjestu, gdje vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, a ujedno ne prilagođavajući brzinu osobinama ceste koja u dijelu raskrižja s Ulicom ... i ... ulicom čini zavoj u desno, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika drugih sudionika u prometu i pristajući na to, pa je upravo zbog takve vožnje izgubio nadzor nad vozilom u tom zavoju, gdje se automobil zbog opisane brzine zanaša i izlijeće prema zapadnom rubu kolnika gdje udara u rubnjak kolnika, dodatno se rotira i desnom bočnom stranom udara u metalni rasvjetni stup, pri čemu su suputnici u vozilu D. S., M. F., M. M. i I. L. zadobili ozljede teške naravi i to D. S. prijelom poprečnog nastavka I. i II. lumbalnog kralješka, M. F. nagnječenje mozga, udarac u glavu u predjelu čela sa oguljotinama, prijelom vilice i prijelom dijafize natkoljenice s pomakom, I. L. prijelom zdjelice i prijelom lisnog maleola desne noge, a M. M. puknuće jetre, prijeloma pubične kosti lijevo i prijelom VIII. kralješka grudnog dijela kralješnice, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosnog prometa – izazivanjem prometne nesreće – djelo označeno i kažnjivo po čl. 272. st.1. Kaznenog zakona te je stoga okrivljeniku A. Đ. na temelju odredbe čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je postala pravomoćna 23. studenoga 2012.,

 

- da je predmetna tužba podnesena 27. siječnja 2015.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev zaključujući da je predmetno potraživanje u zastari obzirom su protekli trogodišnji zastarni rokovi iz čl. 230. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO/05) od kada je oštećenik doznao za štetu i štetnika, a da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 231. ZOO obzirom tužitelj nije u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev.

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

10. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Je li potraživanje tužitelja u predmetnoj pravnoj situaciji zastarjelo, odnosno koliko iznosi zastarni rok – u odnosu na mjerodavno materijalno pravo sadržano u slijedećim zakonima: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju – dalje ZOZO („Narodne novine“ br. 85/06, 118/06, 77/07, 11/07, 35/08) koji u ovoj pravnoj stvari predstavlja lex specialis, Zakon o obveznim odnosima – dalje ZOO („Narodne novine“ br. 35705, 41/08, 78/15, 29/18), Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH („Narodne novine“ br 49/02) – u odnosu na činjenicu da je o predmetnom pravnom pitanju već odlučivao Ustavni sud RH te o obvezatnosti pravnih shvaćanja Ustavnog suda RH?“

 

11. Kao razlog važnosti za postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluke revizijskog suda broj Revx-445/11-2 od 31. siječnja 2012., Rev-2139/11-2 od 22. travnja 2015., Rev-1183/02-2 od 7. srpnja 2014., Rev-2679/11-2 od 22. travnja 2015., Rev-815/06-2 od 4. rujna 2007., Revx-674/10-2 od 17. studenog 2011., Rev-3232/1999-2 od 4. ožujka 2009. i Rev-438/1997-2 od 32. siječnja 2001. tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama.

 

12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

14. U konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu osiguratelja, koji je platio troškove liječenja za svog osiguranika, prema osiguratelju štetnika (isplata za drugog s pravom subrogacije), a koje potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (tako i u Revx-899/11 od 6. lipnja 2012., Revx-1045/13 od 8. siječnja 2014. i Revx-1227/13 od 31. kolovoza 2016.).

 

15. O ovom pravnom pitanju izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-2819/2011 od 20. lipnja 2012., U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012., te broj: U-III-2571/2014 od 17. lipnja 2015., pri čemu je navedeno shvaćanje „(...) da je u konkretnom slučaju tužitelj podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode umjesto ovdje tuženika ex lege, čime je učinio isplatu za drugoga pridržavajući si pritom pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tuženog podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) - što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka propisanog čl. 371. ZOO/91, a podredno i primjenu čl. 373. ZOO/91.“

 

16. Slijedom navedenog nije pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je riječ o tražbini naknade štete na koju se povodom prigovora zastare primjenjuje rok iz čl. 230. st.1. ZOO/05.

 

17. Sukladno čl. 225. ZOO/05 tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

18. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke kojim je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

20. Novom odlukom o glavnoj stvari, odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 5. rujna 2023.