Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7465/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TI i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. DI, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. srpnja 2025., broj: Pp-7480/2025-21, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. DI kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. DI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. srpnja 2025., broj: Pp-7480/2025-21, u ponovljenom postupku, okr. DI je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora 20 dana, u koju se uračunavaju dva dana lišenja slobode (29. i 30. listopada 2021.) i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona). U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okr. DI obvezan naknaditi 220,00 eura.

1.1. Istom presudom, okr. TI je, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na ovog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je podnio okr. DI putem braniteljice odvjetnice Ivane Ilić Radnić, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka svodi se na tvrdnju da prvostupanjski sud nije izveo sve postupovne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je ovaj sud upozorio u rješenju broj Ppž-3675/2025 od 7. svibnja 2025., da nije izveo nijedan dokaz na koji je bio upućen u navedenoj drugostupanjskoj odluci te da nije izveo dokaz koji je on predložio, čime je povrijedio odredbu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona. Time okrivljenik, iako to u žalbi nije izrijekom naveo, očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud „nije izveo niti jedan dokaz na koji je upućen od strane drugostupanjskog suda“, jer je u rješenju ovog suda broj Ppž-3675/2025 od 7. svibnja 2025. bilo navedeno da prvostupanjski sud u ponovnom suđenju „provede sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge“, a što je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi 7. srpnja 2025. upravo i učinio kada je u dokaznom postupku pročitao zapisnike o ispitivanju okr. TI i okr. DI od 30. listopada 2021., zapisnik o ispitivanju svjedoka VI od 22. studenog 2021., sve ostale materijalne dokaze koje je bio izveo u prvom postupku, kao i pregledao fotografije mjesta događaja. Na taj način prvostupanjski sud je „proveo sve već provedene dokaze“, a izveo je i novi dokaz (pregledavanje fotografija mjesta događaja). Također, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja na koja mu je bilo ukazano u rješenju ovog suda broj Ppž-3675/2025 od 7. svibnja 2025. (javnost mjesta događaja, postupanje u nužnoj obrani okr. TI) pa žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.

7. Žalba nije osnovana ni u dijelu u kojem se tvrdi da je odredba čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona povrijeđena time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita svjedok ĐI pa da bi i na taj način bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Ovo iz razloga što odbijanje prijedloga okrivljenika da se izvede neki dokaz ni na koji način ne predstavlja povredu zakona, kako to tvrdi žalitelj, nego jedino može biti uzrok da činjenično stanje ne bude ispravno i potpuno utvrđeno. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, a niti Zakona o kaznenom postupku, koji se sukladno i pod uvjetima propisanim u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona primjenjuje i u prekršajnom postupku, ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinom postupku, koja ocjena, dakako, može biti i pogrešna te stoga može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog ali ne i povredu zakona, kako to neosnovano tvrdi okrivljenik.

8. Slijedom navedenog nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

9. Neosnovano, u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. DI tvrdi da je za utvrđenje odlučne činjenice javnosti mjesta događaja bilo nužno ispitati svjedoka ĐI, jer je prvostupanjski sud pribavio fotografije mjesta događaja, na koji dokaz obrana okr. DI nije imala primjedbi, a prvostupanjski sud je u pravu kada navodi da iste predstavljaju najmjerodavniji i najobjektivniji izvor saznanja u pravcu utvrđivanja navedene odlučne činjenice. Stoga, neovisno o tvrdnji žalbe da je ĐI osoba koja je u ugostiteljskom objektu prišla okr. TI i rekla da mu netko tuče sina, a što se ističe tek sada u žalbi (u obrani je tvrdio da mu je „prišla jedna osoba“ ne navodeći identitet te osobe, a u ponovljenom postupku nije bilo navedeno na koji način bi svjedok ĐI bio povezan s inkriminiranim događajem), i ovaj sud smatra da, s obzirom na činjenicu da je u dokaznom postupku pregledano pet fotografija mjesta događaja te s obzirom da obrana nije stavljala nikakve primjedbe na izvođenje tog dokaza niti je tvrdila da se inkriminirani događaj dogodio na nekom dijelu koji nije vidljiv na fotografijama, nije bilo osnove da se na okolnost utvrđivanja javnosti mjesta događaja ispituje svjedok ĐI.

10. U okviru ove žalbene osnove, u žalbi se ističe i da se iz dostavljenih fotografija ne može zaključiti da se inkriminirani događaj odvio baš na javnom mjestu. Po ocjeni ovog suda, ni ova žalbena tvrdnja nije osnovana, jer je prvostupanjski sud u odlomku 9.1. obrazloženja pobijane presude izveo ispravnu analizu utvrđenja pregledanih fotografija pa ni za ovaj sud, suprotno žalbenim navodima, nema nikakve dvojbe da se inkriminirani događaj dogodio na javnom mjestu. Neosnovano se u žalbi tvrdi da „nije jasno da li sud prvog stupnja drži da bi se predmetni događaj dogodio na javnoj prometnici ili bi se isti dogodio unutar “neograđene okućnice““, jer je obrazloženje prvostupanjskog suda u tom smislu potpuno jasno i neproturječno. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi valjano utvrđenje prvostupanjskog suda u vezi odlučne činjenice javnosti mjesta događaja jer fotografije jasno pokazuju da se ostakljeni dio kuće nalazi tik do prometnice, znači tik do neograničeno otvorenog javnog mjesta, jednako kao i okućnica koja je neograđena i time potpuno otvorena na prometnicu.

11. Činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno ni u odnosu na činjenicu je li okr. DI postupao u nužnoj obrani, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi. I po ocjeni ovog suda, svi provedeni dokazi pružaju dostatnu osnovu za zaključak kako okr. DI nije postupao u nužnoj obrani, jer je, prije svega, inkriminirani događaj isprovocirao i započeo upravo on, na što upućuju svi provedeni dokazi, pa je žalitelj svojim postupcima koji su prethodili fizičkom sukobu manifestirao svoju volju za obračunom, čime mu je isključena mogućnost primjene instituta nužne obrane.

12. Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik, pozivajući se na zaključak ovog suda od 12. listopada 2022., tvrdi da je prvostupanjski sud „morao u činjeničnom opisu navesti na kojem se to javnom mjestu dogodilo navodno ponašanje drugookrivljenog ili opisati da se ponašanje drugookrivljenog reflektiralo na neograničenom javnom mjestu“ te tvrdi da opisano djelo nije prekršaj zbog manjkavosti opisa javnosti mjesta događaja. Po ocjeni ovog suda, činjenični opis inkriminiranog djela sadrži sva njegova bitna obilježja a sve nejasnoće koje su iz istog proizlazile dostatno su raspravljene u dokaznom postupku. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.

14. Iz sadržaja žalbe zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji jasno proizlazi da je okrivljenik ističe tek kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitivao u tom dijelu samo po čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je primijenjena okr. DI, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. te je ovom okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije koja je i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više je nego primjerena prekršajnopravna sankcija, pogotovo imajući na umu da je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje se sastoji od nekoliko protupravnih radnji.

15. Okrivljenik je u uvodu žalbe istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže (osim kao posljedica svih prethodnih žalbenih navoda), pa stoga ista nije niti razmatrana.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. DI bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. DI, braniteljicu i tužitelja.