Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3930/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 20. veljače 2025., broj: Pp-694/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. NF, a po službenoj dužnosti, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. NF, djelom za koje je proglašen krivim u t. I. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 2.250,00 EUR (dvije tisuće dvjesto pedeset eura), a djelom za koje je proglašen krivim u t. III. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura) i, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna 2.510,00 EUR (dvije tisuće petsto deset eura), u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, lišenje slobode 31. listopada 2022. i 1. studenog 2022. uračunava kao 79,64 EUR (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna 2.430,36 EUR (dvije tisuće četiristo trideset eura i trideset šest centi), koju je dužan platiti u šest jednakih mjesečnih obroka s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te preostalog dijela ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomično se prihvaća žalba okr. NF, preinačuje se pobijana presuda na način da se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge IF i sina PF, u obiteljskoj kući u [adresa], izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećeni zateknu, na udaljenosti manjoj od 50 metara, u trajanju dva mjeseca.

III. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. NF kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. NF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 20. veljače 2025., broj: Pp-694/2023-9, u ponovljenom postupku, proglašen je krivim okr. NF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 22. st. 6. i čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.) za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 3.187,00 eura, u koju se uračunavaju dva dana lišenja slobode kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna 3.107,36 eura koju je dužan platiti u šest mjesečnih obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge IF i sina PF u obiteljskoj kući u [adresa], izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećeni zateknu, na udaljenosti manjoj od 50 metara, a u trajanju dva mjeseca. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 78,05 eura.

1.2. Istom presudom, okr. NF je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. XII izreke, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. NF, putem branitelja odvjetnika Gorana Tomljanovića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, pri čemu, nakon parafraziranja zakonskog teksta ove povrede, ističe da nisu provedeni dokazi na koje se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva, u okviru koje žalbene tvrdnje ističe da nije provedeno suočenje okrivljenika s bilo kojim svjedokom. Nadalje, okrivljenik tvrdi da je ista povreda počinjena i time što je, u odnosu na prekršaj iz t. I izreke, izreka proturječna obrazloženju jer iz t. 12. obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da bi svjedok PF iskazao o uznemirenosti povodom postupanja okrivljenika a sud unatoč tome izvodi zaključak da to iz njegovog iskaza proizlazi. Ističući da pobijana presuda nema dostatne razloge ni kod obrazlaganja prekršajnopravne sankcije, okrivljenik također tvrdi da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Ovu žalbenu osnovu okrivljenik ističe i navodom da obrazloženje pobijane presude ne sadrži naznaku pravomoćne presude (poslovni broj i nadnevak) iz koje proizlazi da je on prethodno počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i isticanjem da je pobijana presuda potpuno lišena utvrđenja postojanja subjektivnih i objektivnih elemenata predmetnog kaznenog djela (ovaj sud pretpostavlja da se radi o grešci u pisanju žalbe jer pobijanom presudom okrivljenik nije proglašen krivim za kazneno djelo nego za prekršaj) odnosno da pobijana presuda ne sadrži bilo kakvo obrazloženje u smislu oblika i stupnja krivnje.

5. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da nisu provedeni dokazi na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudi. Svi dokazi koje je prvostupanjski sud reproducirao u pobijanoj presudi i na kojima je temeljio svoju odluku izvedeni su u dokaznom postupku u novom suđenju pa tako i dokazna radnja suočenja okrivljenika i svjedoka PF (glavna rasprava 20. veljače 2025.). Neosnovano okrivljenik tvrdi i da iz iskaza svjedoka PF, koji je reproduciran u 12. odlomku obrazloženja pobijane presude, ne proizlazi da bi ovaj svjedok iskazivao o osjećaju uznemirenosti, jer je svjedok, u iskazu danom 2. studenog 2022., izrijekom naveo: „Navedeno ponašanje okrivljenika kod mene je prouzročilo uznemirenost“ a što je prvostupanjski sud ispravno reproducirao u 12. odlomku obrazloženja pobijane presude.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni. Točno je da neke od okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kod odabira vrste i mjere prekršajnopravne sankcije nisu dostatno konkretizirane, ali ovaj sud je stava da taj propust prvostupanjskog suda nije u takvoj mjeri da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

7. Ističući da je pobijana presuda potpuno lišena utvrđenja postojanja subjektivnih i objektivnih elemenata predmetnog kaznenog djela (ovaj sud pretpostavlja da se radi o grešci u pisanju žalbe jer pobijanom presudom okrivljenik nije proglašen krivim za kazneno djelo nego za prekršaj) odnosno da pobijana presuda ne sadrži bilo kakvo obrazloženje u smislu oblika i stupnja krivnje, okrivljenik zanemaruje odredbu čl. 25. Prekršajnog zakona, koja jasno propisuje, između ostalog, da je kriv za prekršaj onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju. Dakle, za postojanje krivnje dovoljan je nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a o čemu se ne radi kod inkriminiranog djela prekršaja. Nejasno je kako okrivljenik smatra da pobijana presuda ne sadrži razloge o utvrđenju objektivnih elemenata prekršaja za koja je proglašen krivim kad su isti navedeni u 19. odlomku obrazloženja. Izneseni razlozi su jasni, potpuni i neproturječni, a druga je stvar što se okrivljenik s tim razlozima prvostupanjskog suda ne slaže. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika ni u tom dijelu.

8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da obrazloženje pobijane presude ne sadrži naznaku pravomoćne presude (poslovni broj i nadnevak) iz koje proizlazi da je on prethodno počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer je prvostupanjski sud, na kraju sedmog odlomka obrazloženja pobijane presude, naveo što je utvrdio iz izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenika, naznačujući sve podatke dostatne za identifikaciju prekršajne odluke kojom je okrivljenik prethodno osuđivan pa tako i poslovni broj i nadnevak presude, koje podatke okrivljenik u žalbi posebno ističe da nisu naznačeni.

9. Slijedom navedenog, žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

10. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik poriče da bi počinio inkriminirane mu prekršaje te ističe da pravilnom analizom iskaza svjedoka ne proizlazi da bi on uhvatio PF za majicu u predjelu prsa i šakom krenuo prema istom. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer opisano ponašanje okrivljenika jasno i nedvojbeno proizlazi iz suglasnih i neproturječnih iskaza svjedoka LF i PF. Iz iskaza svjedoka RF proizlazi da isti nije bio nazočan cijelom inkriminiranom događaju pa je neosnovano pozivanje okrivljenika u žalbi da navedena okolnost ne proizlazi iz iskaza ovog svjedoka. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da svoju prekršajnu odgovornost otkloni isticanjem činjenice da su policijski službenici inkriminirane prilike intervenirali na njegov poziv, jer činjenica tko je zatražio intervenciju policijskih službenika ne može biti odlučna za odluku o krivnji. Je li se inkriminirane prilike još netko protupravno ponašao nije predmet ovog prekršajnog postupka jer je optužni prijedlog podnesen samo protiv okr. NF, a žalbeni navodi okrivljenika da je inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani nisu osnovani jer ni jedan izvedeni dokaz na to ne upućuje.

11. U odnosu na žalbene navode da se činjenični opis izreke pobijane presude razlikuje od činjeničnog opisa optužbe treba navesti da je prvostupanjski sud ovlašten pa i dužan uskladiti činjenični opis osuđujuće presude s rezultatima dokaznog postupka, naravno ne na način da bi te izmjene bile na štetu okrivljenika. U ovom prekršajnom predmetu, sve izmjene činjeničnog opisa koje je izvršio prvostupanjski sud učinjene su u korist okrivljenika pa je, dakle, prvostupanjski sud postupio na pravilan način. Stoga su i ovi žalbeni navodi neosnovani. Dapače, ne samo da su sve izmjene činjeničnog opisa učinjene u korist okrivljenika, nego je, u odnosu na djelo činjenično opisano u t. III. izreke pobijane presude, počinjena i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika, jer je prvostupanjski sud to djelo pravno kvalificirao kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji umjesto kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. tog Zakona.

12. Slijedom navedenog, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da izreka pobijane presude ne sadrži naznaku pravomoćne presude (poslovni broj i nadnevak) iz koje proizlazi da je on prethodno počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani jer je u t. I. izreke pobijane presude jasno navedeno da se radi o odluci Općinskog suda u Slavonskom brodu broj Pp-514/2022, koja je postala pravomoćna 22. ožujka 2022. a izvršna 22. travnja 2022., kojom je okrivljenik osuđen za prekršaj iz čl. 22. st. 6. (očitom omaškom u pisanju je u izreci navedeno čl. 22. st. 5.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je evidentno da, suprotno žalbenim navodima, činjenični opis prekršaja iz t. I. izreke pobijane presude sadrži sve potpune podatke potrebne za primjenu kvalifikatorne okolnosti ponovljenog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u ovom slučaju prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer se radi o prekršaju ponovljenog nasilja na štetu djeteta. Stoga, nije osnovana ni žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

14. Razmatrajući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona. Naime, nakon počinjenja prekršaja koji su predmet ovog postupka stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za sve prekršaje, pa tako i za prekršaje za koje je okr. NF proglašen krivim, propisuje blaže novčane kazne pa ga je prvostupanjski sud, sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan primijeniti, što nije učinio.

15. Odluku o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik pobija ističući bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, na koje žalbene navode je već odgovoreno. Osim toga, okrivljenik, žaleći se na izrečenu novčanu kaznu, ističe da prvostupanjski sud nije adekvatno cijenio što jasno proizlazi iz same visine kazne koju okrivljenik za kojeg je utvrđeno kako pretežito skrbi o cijeloj obitelji snoseći gotovo sve životne troškove nije u mogućnosti platiti bez snažnog negativnog utjecaja na imovne prilike cijele obitelji, ističe da izrečenu kaznu nije u mogućnosti platiti unatoč tome što mu je dana mogućnost da istu podmiri u šest obroka, da sud nije vodio brigu da brine o bolesnoj majci na način da joj plaća troškove doma za starije i nemoćne te ističe da sud nije smio uzeti u obzir njegovu prethodnu kažnjavanost obzirom da ponovno počinjenje prekršaja čini biće prekršajnog djela za koje je proglašen krivim u t. II. izreke pobijane presude.

16. U pravu je okrivljenik kada ističe da mu prethodna osuđivanost po odluci Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 514/2022 nije mogla biti cijenjenom kao otegotna za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je ta činjenica jedan od konstitutivnih elemenata tog prekršaja pa vrednovanjem iste kao otegotne okolnosti kod odmjeravanja kazne dolazi do njenog dvostrukog vrednovanja što nije dopušteno. Prethodna osuđivanost okrivljenika po navedenoj odluci ne može se vrednovati otegotnim ni u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer je, sukladno čl. 77. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija s obzirom da je od pravomoćnosti te odluke (22. ožujka 2022.) proteklo više od tri godine. U odnosu na okolnost da okrivljenik podmiruje troškove doma za starije i nemoćne za svoju majku treba navesti da ista nije ni na koji način dokumentirana.

17. Razmotrivši sve okolnosti koje utječu na odluku o izboru vrste i mjere kazne, ovaj sud smatra ne postoji ni jedna naročito izražena olakotna okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne te da će se novčanim kaznama u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za svaki prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim ispuniti sve zakonske svrhe kažnjavanja, uz napomenu kako je već ranije u ovoj odluci napomenuto da je u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t. III. izreke prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika jer ga je proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji umjesto za prekršaj iz čl. 22. st. 3. tog Zakona. Utvrđujući novčane kazne, ovaj sud je vodio računa da je u međuvremenu stupio na snagu zakon koji je blaži za okrivljenika pa je za oba djela utvrdio minimalne novčane kazne po tom blažem zakonu. Ukupna novčana kazna je izrečena u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona i u istu su uračunata dva dana lišenja slobode. Kako ne bi došlo do povrede načela zabrane reformatio in peius, ovaj sud je odredio da ukupnu novčanu kaznu okrivljenik plati u šest jednakih mjesečnih obroka.

18. U pravu je okrivljenik i kada se žali zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri. Obrazlažući svoju odluku da okrivljeniku izrekne zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prvostupanjski sud navodi da po njegovoj ocjeni postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti nasilje u obitelji te da je izricanje iste potrebno kako bi se otklonile okolnosti koje pogoduju i poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju izricanje zaštitne mjere iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nije osnovano i to upravo iz razloga koje okrivljenik ističe u žalbi. Naime, od inkriminiranih prekršaja je proteklo gotovo tri godine, kroz koje cijelo razdoblje okrivljenik živi u istom dvorištu sa žrtvama nasilja i neminovno učestalo s njima komunicira i susreće se, a u spisu nema podataka da bi se okrivljenik u tom razdoblju ponovno ponašao na isti ili sličan protupravan način. Nadalje, iz iskaza žrtve nasilja PF koji je dao u ponovljenom postupku proizlazi da su obiteljski odnosi s okrivljenikom poboljšani te da on nakon inkriminiranog događaja „nije imao problema s ocem“. Zbog navedenog, a cijeneći i činjenicu da se okrivljenik, zbog nastupanja rehabilitacije, sada smatra osobom koja nije osuđivana za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na nužnost primjene predmetne zaštitne mjere niti sa stajališta opće, a niti sa stajališta posebne prevencije. Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti na način da se okr. NF ukida izrečena zaštitna mjera iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u t. II. izreke ove presude.

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure, na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. NF bio toliko lošeg imovnog stanja da će plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

20. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtve nasilja i tužitelja.