Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1073/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Zagreb - Istok, OIB: 97103671104, Zagreb, Švarcova 20, koji zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 8163/2021-76 od 24. veljače 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8163/2021-76 od 24. veljače 2025. u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i III. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 96.100,00 eura sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. do isplate, a koja teče na mjesečne iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 34.400,00 eura sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. do isplate, a koja teče na mjesečne iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude (točka II. izreke). Također je tom presudom naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 51.820,37 eura sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. do isplate, a koja teče na mjesečne iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.638,98 eura sa zateznim kamatama (točka V. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 23.378,93 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025. pa do isplate (točka IV. izreke), dok je .tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnih troškova u iznosu od 17.649,29 eura sa zateznim kamatama (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelovima pod točkama I., II. i III. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim mu je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznose od 196.100,00 eura, 34.400,00 eura i od 51.820,37 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na ime neplaćene zakupnine i troškova za poslovne prostore koji se nalaze u objektu tužitelja na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog postupka proizlazi sljedeće, a što među strankama ne bi bilo ni sporno:

- da je 3. svibnja 1999. između Doma zdravlja Maksimir, Zagreb, Švarcova 20, kao zakupodavca, s jedne strane i AŽ iz [adresa], kao zakupnika, s druge strane, sklopljen ugovor o zakupu, predmet kojega je poslovni prostor u objektu Doma zdravlja Maksimir na lokaciji Hirčeva 1, ukupne površine 390 m2, za obavljanje zdravstvene djelatnosti, na vrijeme od pet godina s početkom od 3. svibnja 1999. i uz ugovorenu zakupninu u iznosu od 20.100,00 kn mjesečno, a zakupnik je dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed do 10.-og dana u mjesecu, te uz obvezu plaćanja režija i to grijanje, električnu energiju, vodu, plin, vodoprivrednu naknadu, odvoz smeća, osiguranje objekta, komunalnu naknadu, održavanje kotlovnice i elektroinstalacije, održavanje parkirališnog prostora, uređenje okoliša i druge izdatke za koje se dogovore obje stranke,za adekvatni dio zakupljenog prostora korisne površine u odnosu na ukupno korisnu površinu i to prema stvarnom utrošku te uz obvezu snošenja troškova tekućeg održavanja poslovnog prostora,

- da je 3. svibnja 1999. između istih stranka sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora, u istoj zgradi, površine 73,06 m2, na isto vrijeme, uz ugovorenu zakupninu od 4.800,00 kn mjesečno, a zakupnik je dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed, do 10.-og dana u mjesecu, te uz obvezu plaćanja režija i to grijanje, električna energija, voda, plin, vodoprivredna naknada, odvoz smeća, osiguranje objekta, komunalna naknada, održavanje kotlovnice i elektroinstalacije, održavanje parkirališnog prostora, uređenje okoliša i druge izdatke za koje se dogovore obje stranke a za adekvatni dio zakupljenog prostora korisne površine u odnosu na ukupno korisnu površinu i to prema stvarnom utrošku te uz obvezu snošenja troškova tekućeg održavanja poslovnog prostora,

- da su stranke 1. kolovoza 2005. sklopile aneks ugovora o zakupu koji se odnosi na zakup poslovnog prostora površine 390 m2, kojim aneksom je ugovor o zakupu produžen na rok od pet godina, i važi do 1. kolovoza 2010., a dodatkom II. ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 21. srpnja 2010. taj ugovor je produžen na pet godina i važi do 31. srpnja 2015.,

- da je dodatkom ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. srpnja 2010. produžen ugovor o zakupu poslovnog prostora površine 73,06 m2 na pet godina i važi do 31. srpnja 2015., kojim je mjesečna zakupnina ugovorena u iznos od 5.904,00 kn (s uključenim PDV-om),

- da je tuženik prestao plaćati zakupninu i režijske troškove, tuženik tvrdi od 2015., a tužitelj od 2012., i to bez prigovora više godina i prema računima tužitelja,

- da tuženik kroz utuženo razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019. nije plaćao zakupninu ni režijske troškove, iako se nalazio u posjedu predmetnih poslovnih prostora,

- da iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja proizlazi kako je tuženik iz predmetnih poslovnih prostora iseljen sudskim putem u prosincu 2020.,

- da iz provedenog očevida i građevinskog vještačenja u poslovnim prostorima u podrumu i prizemlju/polukatu zgrade Domu zdravlja Zagreb – Istok, [adresa], proizlazi kako utvrđena površina dijela poslovnog prostora u prizemlju i polukatu zgrade iznosi 194,85 m2, površina dijela poslovnog prostora u podrumu iznosi 93,95 m2, ukupna površina poslovnog prostora u potkrovlju zgrade uključivo površinu čekaonice iznosi 114,51 m2,

- da ukupna vrijednost zakupa poslovnog prostora u prizemlju i polukatu zgrade za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019. iznosi 96.100,00 eura,

- da ukupna vrijednost zakupa poslovnog prostora u potkrovlju (uključivo površinu čekaonice), za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019. iznosi 34.400,00 eura,

- da površina cijelog Doma zdravlja iznosi 1.620,03 m2., a u odnosu na ukupnu površinu cijelog Doma zdravlja da je tuženik koristio 24,90% dijela, uključivo površinu čekaonice od 41,61 m2,

- da dalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prema računima priloženim spisu, ukupna vrijednost režijskih troškova, za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019., za korištenje poslovnih prostorija u Domu zdravlja od strane tuženika za površinu utvrđenu u nalazu i mišljenju broj 501/2022 od 26. lipnja 2023., koja iznosi 403,31 m2 (uključivo površinu čekaonice) 51.820,37 eura.

7. S obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tuženik sporne poslovne prostore u razdoblju od 31. srpnja 2015. do 1. svibnja 2019. posjedovao bez ovlaštenja, odnosno bez pravne osnove, a znao je ili je mogao znati da mu ne pripada pravo da ih posjeduje, to je prvostupanjski sud zaključio da ovaj spor, koji se odnosi na upotrebu spornih poslovnih prostora bez plaćanja naknade za tu upotrebu od strane tuženika, treba razriješiti prema odredbama članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 153/09., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), kojima je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, a u svezi s odredbom članka 1089. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), koja regulira institut izmakle koristi, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljaza razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019. i obvezao tuženika da mu isplati iznos od 96.100,00 eura za korištenje poslovnog prostora u podrumu i prizemlju i iznos od 34.400,00 eura za zakup poslovnog prostora u potkrovlju uključivo površinu čekaonice, kao i na ime neplaćenih režijskih troškova za predmetne poslovne prostore za isto razdoblje iznos od 51.820,37 eura, sve s pripadajućim kamatama.

7.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan tuženikov prigovor promašen pasivne legitimacije navodeći da iz naprijed navedenih ugovora o zakupu poslovnih prostora, njihovih aneksa kao i dodataka, proizlazi da je ugovor sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i fizičke osobe RŽ kao zakupnika (tuženika u ovom postupku), a ne između Poliklinike za plastičnu i opću kirurgiju Barbel, jer je u potpisu naveden kao zakupnik tuženik RŽ, pa činjenica što je na aneksu i dodacima ugovora ispod potpisa zakupnika (tuženika) stavljen žig naznačene Poliklinike da nije relevantno i ne ukazuje da bi ugovor kao zakupnik sklopila ta Poliklinika.

8.. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Prije svega, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor promašene legitimacije, koji ponavlja u žalbi, jer je na temelju ugovora o zakupu poslovnih prostora i aneksa i dodatka ugovorima, utvrdio da su sklopljeni između tužitelja kao zakupodavca i fizičke osobe RŽ kao zakupnika (tuženika u ovom postupku), a ne između Poliklinike za plastičnu i opću kirurgiju Barbel. Naime, u uvodu i potpisu tih pravnih poslova naznačen je kao zakupnik tuženik RŽ, a ne navedena Poliklinika. Stoga, činjenica što su računi izdavani na tu ustanovu i što je na aneksima i dodacima ugovora ispod potpisa tuženika kao zakupnika stavljen žig naznačene Poliklinike nije bitno i ne ukazuje da bi ih kao zakupnik sklopila ta Poliklinika jer je sve ugovore sklopio tuženik za obavljanje zdravstvene djelatnosti.

9.1. Pri tome se navodi da je legitimacija stranke ovlaštenje stranke za vođenje konkretne parnice, pa ta legitimacija predstavlja odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora.

9. 2. U ovom slučaju tužitelj je kod dokazivanja procesne legitimacije dokazao da ima pravni interes pokrenuti određenu parnicu protiv tuženika i da između njih postoje građanskopravne pretpostavke za vođenje ove parnice, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da su stranke subjekti spornog građanskopravnog odnosa, pa je suprotno navodima tuženika, on pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

9.3. Za ukazati je i to, da prema odredbi članka 59. stavku 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.), osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze, pa bi u konkretnom slučaju, sve kada bi navedena ustanova bila odgovorna, tuženik kao njezin osnivač (što proizlazi iz sudskog registra) bio odgovoran za njezine obveze.

10. Nadalje se navodi kako je odredbom članka 4. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96., 124/97., 174/04. i 38/09. - u daljnjem tekstu: ZOZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje propisano da se ugovor o zakupu poslovnog prostora sklapa u pisanom obliku, te da je ništav ugovor koji nije sklopljen u tom obliku.

10.1. U ovom slučaju kod nesporne činjenice da su ugovorne stranke pisani ugovor o zakupu predmetnih poslovnih prostora, kao i pisane anekse i dodatke tim ugovorima sklopile 3. svibnja 1999. do 31. srpnja 2015., i da je tuženik do prosinca 2020. koristio predmetne prostore i da nije plaćao zakupninu za cijelo utuženo razdoblje od svibnja 2016. do svibnja 2019., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kroz cijelo to sporno razdoblje predmetni prostor koristio bez pravne osnove i da je potraživanje za to razdoblje nastalo na osnovi stjecanja bez osnove.

11. Odredbom članka 5. ZOZPP-a, određen je sadržaj ugovora o zakupu, te sukladno navedenoj zakonskoj odredbi ugovor o zakupu među ostalim, treba sadržavati i odredbe o iznosu zakupnine i rokove plaćanja, a što navedeni ugovori i sadrže.

12. Kako su u ovom slučaju stranke ugovorile visinu zakupnine (članak VI. oba ugovora), koju se obvezao platiti tuženik u točno određenom iznosu, kao što su ugovorile i da će tuženik plaćati i režijske troškove vezane za upotrebu zakupljenih prostora (članak VII. oba ugovora), te kako iz spisu priloženih računa proizlazi na što se točno odnosi koji račun, odnosno kolika je obveza plaćanja režijskih troškova tuženika, to je pravilno prvostupanjskog suda na temelju provedenog uviđaja i nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu tužbenog zahtjev, zbog čega neosnovano tuženik prigovora da u obračun korištenja poslovnog prostora nije trebao ući prostor čekaonice, kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je i taj prostor tuženik koristio.

13. Inače, žalbeni navodi tuženika su u bitnom sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, što se ponovno ističe.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

15. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci, ove presude.

U Splitu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča