Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-403/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kuni, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1302/2019-43 od 30. siječnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-

1302/2019-43 od 30. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate koje teku na iznose od:

- 7,64 € od 05. listopada 2009. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. studenoga 2009. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 04. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. veljače 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 06. travnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 04. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 04. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 06. rujna 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. listopada 2010. do 30. rujna 2015.

- 6,43 € od 05. studenoga 2010. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 06. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 05. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 04. veljače 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 04. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 05. travnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 05. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 06. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 05. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 08. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.

- 5,52 € od 05. rujna 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. studenoga 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 06. veljače 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. travnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 06. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 03. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. rujna 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 05. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 06. studenoga 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 07. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 08. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 07. veljače 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. travnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 06. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. listopada 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. studenoga 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,83 € od 04. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.

- 135,29 € od 04. veljače 2014. do 30. rujna 2015.

- 23,24 € od 04. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.

- 22,40 € od 04. travnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 21,98 € od 05. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 21,33 € od 04. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 21,91 € od 04. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 22,61 € od 04. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.

- 23,01 € od 04. rujna 2014. do 30. rujna 2015.

- 23,31 € od 04. listopada 2014. do 30. rujna 2015.

- 23,88 € od 04. studenoga 2014. do 30. rujna 2015.

- 24,29 € od 04. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.

- 24,16 € od 05. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. veljače 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. travnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 05. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.

- 24,38 € od 04. rujna 2015. do 30. rujna 2015., sve po stopi i u roku kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 859,31 EUR sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose glavnog duga u razdoblju od 1. listopada 2015. do isplate

- preinačuje u točki III. izreke na način da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 274,19 EUR (dvjesto sedamdeset četiri eura i devetnaest centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 62000142439/2005 zaključenog 28. lipnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević 30. lipnja 2005. pod br. OV-3719/05 u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope i ugovorena valutna klauzula.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 859,31 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na iznose od:

- 7,64 € s danom dospijeća 05. listopada 2009.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. studenoga 2009.,

- 6,43 € s danom dospijeća 04. prosinca 2009.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. siječnja 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. veljače 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. ožujka 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 06. travnja 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. svibnja 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 04. lipnja 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. srpnja 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 06. rujna 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. listopada 2010.,

- 6,43 € s danom dospijeća 05. studenoga 2010.,

- 5,52 € s danom dospijeća 06. prosinca 2010.,

- 5,52 € s danom dospijeća 05. siječnja 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 04. veljače 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 04. ožujka 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 05. travnja 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 05. svibnja 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 06. lipnja 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 05. srpnja 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 08. kolovoza 2011.,

- 5,52 € s danom dospijeća 05. rujna 2011.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. listopada 2011.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. studenoga 2011.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. prosinca 2011.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. siječnja 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 06. veljače 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. ožujka 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. travnja 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. svibnja 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. lipnja 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 06. srpnja 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 03. kolovoza 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. rujna 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 05. listopada 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 06. studenoga 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 07. prosinca 2012.,

- 4,83 € s danom dospijeća 08. siječnja 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 07. veljače 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. ožujka 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. travnja 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. svibnja 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. lipnja 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. srpnja 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 06. kolovoza 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. rujna 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. listopada 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. studenoga 2013.,

- 4,83 € s danom dospijeća 04. prosinca 2013.,

- 135,29 € s danom dospijeća 04. veljače 2014.,

- 23,24 € s danom dospijeća 04. ožujka 2014.,

- 22,40 € s danom dospijeća 04. travnja 2014.,

- 21,98 € s danom dospijeća 05. svibnja 2014.,

- 21,33 € s danom dospijeća 04. lipnja 2014.,

- 21,91 € s danom dospijeća 04. srpnja 2014.,

- 22,61 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2014.,

- 23,01 € s danom dospijeća 04. rujna 2014.,

- 23,31 € s danom dospijeća 04. listopada 2014.,

- 23,88 € s danom dospijeća 04. studenoga 2014.,

- 24,29 € s danom dospijeća 04. prosinca 2014.,

- 24,16 € s danom dospijeća 05. siječnja 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. veljače 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. ožujka 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. travnja 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. svibnja 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 05. lipnja 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. srpnja 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. kolovoza 2015.,

- 24,38 € s danom dospijeća 04. rujna 2015., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.408,84 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 30. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Tuženik se također žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je dopustio preinaku tužbe u fazi glavne rasprave. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio članak 190. stavak 2. ZPP-a obzirom da je financijsko vještačenje u ovom predmetu provedeno u fazi glavne rasprave te je tek tada tužitelj saznao za točan iznos svoje tražbine i tek tada je mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev, a što bez svoje krivnje nije mogao u fazi prethodnog postupka pa na opisani način nije počinjena navedena bitna povreda.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditor 28. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste Slavonske banke d.d. važeće na dan korištenja kredita

- da su stranke ugovorile redovne kamate s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,25 % godišnje

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene

- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF

- da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. 8. veljače 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030242-62000142439/2005 kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).

6.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07.; dalje: ZZP/07) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne na temelju članka 102. stavak 1. toga zakona.

7. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio ukupno 276,84 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 582,47 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedene iznose tužitelju plati na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.408,84 eura.

8. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive stope redovnih kamata i na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i prednik tuženika Slavonska banka d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

8.2. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.3. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Zbog tih razloga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

8.4. Tuženik se nadalje žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio uzeti u obzir manje plaćene iznose povrata kredita u razdoblju kada je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. iznio pravno shvaćanje prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa kako tuženik u postupku nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir navedene negativne tečajne razlike zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.

8.5. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju na pojedine iznose njegovih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.

8.6. Neosnovani su i žalbeni navodi vezani uz stajalište prvostupanjskog suda da zastara utužene tražbine nije nastupila. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.

8.7. Prednjem valja nadodati i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) – da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je i žalbom ponovljeni prigovor zastare preinačenog dijela tužbe neosnovan.

8.8. Prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno da su stranke sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5140030242-62000142439/2005 kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno ZID ZPK/15 (dalje: Aneks). Također je utvrđeno da je Aneks u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

8.9. Prvostupanjski sud je smatrao da tužitelj usprkos izvršenoj konverziji ima pravo tražiti povrat onoga što je, vraćajući kredit, platio zbog tečajne razlike do sklapanja Sporazum uz Ugovor o kreditu.

9. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

9.1. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

9.2. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Aneksa tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.

9.3. Stranke su Aneksom Ugovoru o kreditu izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.

9.4. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Aneksa, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Aneksom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Aneks Ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Aneksa kako je to i ugovoreno Aneksom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZID ZPK/15.

9.5. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Aneksa tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog ugovora do sklapanja ugovora o konverziji unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na osnovi ništetnih odredbi.

9.6. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Aneksom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.

9.7. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 859,31 eura i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

9.8. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

9.9. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na pojedine plaćene mjesečne iznose anuiteta koji su plaćeni u razdoblju do 30. rujna 2015. i to od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao dana s kojim je izvršena konverzija, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznose navedenih anuiteta u razdoblju nakon 30. rujna 2015., odnosno od 1. listopada 2015. na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

10. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženik primio preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženika nepoštenim stjecateljem budući se on kao autor nepoštenih odredbi koristio tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima.

11. Tužitelj je uspio s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim spornih ugovornih odredbi i s dijelom tužbenog zahtjeva radi plaćanja zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od dospijeća tih iznosa pa do 30. rujna 2015., ali nije uspio s dijelom tužbenog zahtjeva radi plaćanja glavnice u iznosu od 859,31 eura i s dijelom tužbenog zahtjeva radi plaćanja zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 30. rujna 2015. do plaćanja. Stoga je ocjena ovog suda da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a, a na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To se odnosi i na trošak drugostupanjskog postupka pa je slijedom toga odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 274,19 eura.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić