REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-105/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. RG, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. prosinca 2024. broj Kž-465/2024-4, u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. RG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. prosinca 2024. broj Kž-465/2024-4, pod toč. I. izreke prihvaćena je žalba os. RG, ukinuto je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. studenog 2024. broj Kv-159/2024-186 (K-68/2018) kojim je odbijen zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, dok je pod toč. II. izreke, na temelju čl. 498. st. 5. u vezi sa st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 - dalje: ZKP-24) preinačena u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. lipnja 2018. broj K-68/2018-68 i presuda Županijskog suda u Sisku od 6. prosinca 2018. broj Kž-160/2018-14, na način da je os. RG, za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i pet mjeseci.

2. Osuđenik je putem branitelja Domagoja Gregurića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) navodeći da se „U osnovi radi … o žalbenom razlogu (u smislu izvanrednog pravnog lijeka) povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda u okviru kaznenog postupka - a podredno, prava djeteta na jedinog roditelja odnosno općenito, ocjene lošeg i pogoršanog zdravstvenog stanja u svrhu ishođenja blaže sankcije.“ Predlaže preinačiti presudu osudom „na nižu sankciju…koja je primjerena ozbiljnosti olakotnih okolnosti koje su se pojavile nakon izricanja prvostupanjske presude.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Povrede zakona osuđenik obrazlaže navodima da je „…obzirom na izuzetne olakotne … i tegotne [okolnosti] …drugostupanjski sud podcijenio značaj tih okolnosti i pravomoćnu kaznu umanjio za samo 3 mjeseca.“ odnosno da „…svaka od navedenih okolnosti načelno … u sudskoj praksi rezultiraju sa 3-6 mjeseci blažom kaznom…“ pa je kazna umanjena „…u nedovoljnoj mjeri…“.

6. Prije svega za istaknuti je da se prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP, ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To ujedno znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može pobijati iz osnove navedene u čl. 471. st. 1. ZKP, zbog nezadovoljstva odlukom o kazni, a pored toga u zahtjevu je, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način, po mišljenju osuđenika, ostvarena povreda procesnog ili materijalnog zakona.

6.1. Nadalje, polazeći od jamstava pravičnog suđenja sadržanim u odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zakonskih normi kojima je reguliran kazneni postupak, jasno je da se pravnim lijekovima (redovnim i izvanrednim) u kaznenom postupku ne propituju povrede prava trećih osoba, kako se to sugerira zahtjevom („prava djeteta na jednog roditelja“), već pravičnost i zakonitost postupka u odnosu na okrivljenika.

7. Iz sadržaja zahtjeva jasno proizlazi da osuđenik izražava nezadovoljstvo odlukom žalbenog suda o kazni. Međutim, shodno spomenutim zakonskim ograničenjima, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne odnosno sankcije. Ujedno valja reći da odmjeravanje kazne nije određeno matematičkim pravilima i omjerima već ovisi o nizu okolnosti vezanih uz svakog konkretnog počinitelja te osobitostima određenog kaznenog djela o čemu je drugostupanjski sud dao razumne i dostatne razloge.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 3. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo