Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1587/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Bišćanu, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 2113/2023-8 od 7. svibnja 2024. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P- 2113/2023-12 od 7. studenoga 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2113/2023-8 od 7. svibnja 2024. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-2113/2023-12 od 7. studenoga 2024.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.317,50 EUR (tisuću tristo sedamnaest eura i pedeset centi) te trošak sudske pristojbe na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje zaključen 11. prosinca 2002., šifra namjene 376, broj ugovora 945/02, broj računa 7101485563, datum odobrenja 11.12.2002., solemniziran dana 23. prosinca 2002. u Samoboru po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec iz Samobora pod brojem OU- 1707/2002 koji je zaključen između tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, organizacijska jedinica 016312 Samobor, kao kreditora i tužiteljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao korisnice kredita.
2. Nalaže se uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje zaključen 11. prosinca 2002., šifra namjene 376, broj ugovora 945/02, broj računa 7101485563, datum odobrenja 11.12.2002., solemniziran dana 23. prosinca 2002. u Samoboru po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec iz Samobora pod brojem OU-1707/2002 i provedenog pod brojem Z-4444/02 u glavnoj knjizi [adresa] (katastarskoj općini [katastarska općina]) u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], na čkbr. [katastarska čestica].
3. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, MBS:080000014, da tužiteljici ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."
II.) Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.635,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da su stranke 11. prosinca 2002. zaključile Ugovor o kreditu s fiducijarnim prijenosom vlasništva (dalje: Ugovor). Ugovor je podnesen na potvrdu (solemnizaciju) 23. prosinca 2002. javnom bilježniku Ljubici Jožinec iz Samobora te je solemniziran pod poslovnim brojem OU- 1707/2002. Ugovor su u ime tuženika potpisale HM, referentica poslovnih transakcija i PM, voditeljica poslovnice. Prilikom podnošenja Ugovora na solemnizaciju javnom bilježniku Ugovoru je priložena ovjerena preslika punomoći broj 637/2001 na kojoj su potpisi članova uprave tuženika ovjereni (obična ovjera potpisa) po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku u Zagrebu. Ovom punomoći je za zastupanje u određenim poslovima, između ostalog i javnobilježničke solemnizacije ugovora o kreditu, ovlaštena JM. Iz navedenih činjenica proizlazi da Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje od 11. prosinca 2002. nije bio potpisan po ovlaštenim osobama za zastupanje tuženika jer ne postoji punomoć kojom se HM i PM ovlašćuju na zastupanje tuženika. Navedene osobe nisu bile ovlaštene zastupati tuženika po zakonu niti su kao takve upisane u sudskom registru. Također, JM, koja je podnijela ugovor na solemnizaciju, nije imala valjanu punomoć jer su potpisi na punomoći 637/2001 samo ovjereni, a punomoć nije solemnizirana po javnom bilježniku. U vrijeme sastavljanja i solemnizacije Ugovora na pitanja vezana uz formu punomoći se primjenjivao članak 90. Zakona o obveznim odnosima koji je propisivao istu formu za punomoć kao i za ugovor za koji se osoba opunomoćuje na zastupanje. Za ugovor o kreditu s fiducijarnim prijenosom vlasništva je propisano da mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave što proizlazi iz članka 279. tada važećeg Ovršnog zakona (NN 57/96 i 29/29).
6.1. Tužiteljica smatra da iz svega navedenog proizlazi da su Ugovor potpisale neovlaštene osobe, da je solemnizaciju izvršila osoba koja ga nije potpisala i da nedostaje zakonom propisana forma punomoći za solemnizaciju. Stoga tužiteljica smatra da je Ugovor sklopljen suprotno prisilnim propisima pa je kao takav ništetan.
6.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da su Ugovor za tuženika potpisale HM, referentica poslovnih transakcija i PM, voditeljica poslovnice. Kako je člankom 43. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99. i 52/00.; dalje: ZTD) koji se na tuženika primjenjuje obzirom na članak 14. Zakona o bankama („Narodne novine“ 84/2002.), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, bilo propisano da osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkoga društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja, prvostupanjski sud smatra da su HM i PM bile tuženikove punomoćnice po zaposlenju i da su stoga mogle u ime punomoćnika sklopiti predmetni Ugovor i bez posebne pisane punomoći. Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
6.3. Prvostupanjski sud nadalje smatra da nije bilo zapreke da Ugovor na solemnizaciju podnese BM, dakle osoba koja nije na strani tuženika sudjelovala na sklapanju Ugovora, a koja je od strane članova uprave tuženika opunomoćena za obavljanje poslova javnobilježničke solemnizacije ugovora o kreditu. Ovaj sud prihvaća i taj stav prvostupanjskog suda.
6.4. Nadalje, a što se tiče tužiteljičinih tvrdnji da je punomoć BM trebala biti solemnizirana, prvostupanjski sud se pozvao na članak 50. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98.; dalje: ZJB) kojim je bilo propisano da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu te na stavak 5. istog članka kojim je bilo propisano da ako je javnobilježnički akt iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka sastavljen na temelju punomoći ili ovlasti moraju punomoć ili ovlast koji nisu javne isprave biti sudski ili javnobilježnički ovjereni i priloženi u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu i na stavak 6. kojim je bilo propisano da isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).
6.5. Člankom 90. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.; dalje: ZOO) bilo je propisano da forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoć za sklapanje tog ugovora odnosno za poduzimanje tog posla.
6.6. Nije sporno da je predmetni Ugovor trebao biti sastavljen u formi javnobilježničkog akta odnosno privatne isprave koju je solemnizirao javni bilježnik. Međutim, prvostupanjski sud smatra da je ZJB lex specialis u odnosu na ZOO te je stoga za podnošenje isprave na solemnizaciju bila dostatna punomoć na kojoj su ovjereni potpisi članova uprave tuženika kao osoba koje su ovlaštene za zastupanje tuženika, a kakvu punomoć je imala BM, tako da ta punomoć nije trebala biti solemnizirana. Ovaj sud također prihvaća i taj stav prvostupanjskog suda.
6.7. Prvostupanjski sud se nadalje poziva na članak 88. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Stoga prvostupanjski sud smatra da, sve i ako bi se uzelo da punomoći djelatnica tuženika nisu bile valjane, tuženik je naknadno odobrio Ugovor time što je u cijelosti isplatio tužiteljici odobreni kredit i u zemljišne knjige upisao svoje fiducijarno vlasništvo. Ovaj sud prihvaća i taj pravni stav prvostupanjskog suda jer bi na taj način bili otklonjeni eventualni nedostaci u zastupanju tuženika prilikom sastava solemnizacije Ugovora.
6.8. Proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima se osporava da bi ZJB bio lex specialis u odnosu na ZOO i kojima se i nadalje ustraje na tvrdnji da je Ugovor ništetan. Zbog tog razloga je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda, a zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka.
Koprivnica, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
