REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-321/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PA iz [adresa], 2. OA iz [adresa], 3. ČA iz [adresa], 4. CA iz [adresa], 5. UA iz [adresa], 6. ZA iz [adresa], 7. HA iz [adresa], 8. DA iz [adresa], 9. MA iz [adresa], 10. ĐA iz [adresa], 11. ŽA iz [adresa], 12. IA iz [adresa], 13. JA iz [adresa], 14. PAB iz [adresa], 15. AA iz [adresa], 16. KA iz [adresa], 17. TA iz [adresa] i 18. SA iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Paromlinska 2 i 2. Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6 (prethodno: Hrvatskog fonda za privatizaciju), radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9048/11-2 od 3. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 13278/10 od 25. siječnja 2011., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja se odbacuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da se tuženicima solidarno naloži da im isplate svakom određeni novčani iznos (tužiteljima PA, VA, ČA, CA, NA, ZA, GA, KA svakome od 36.000,00 kn, tužiteljima BA i ŠA svakom po 86.400,00 kn, tužiteljima ĐA, ŽA, IA, JA i ABC 72.000,00 kn, tužitelju EA 169.200,00 kn, te tužiteljicama TA i AB 108.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 1993. pa do isplate (toč. I. izreke), te je tužiteljima naloženo da solidarno tuženicima naknade parnične troškove od 2.500,00 kn.

2. Tužitelji podnose reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu sadržajno se pozivajući na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP).

3. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva preinači obje nižestupanjske presude, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i vrate sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je nedopuštena.

6. U odnosu na reviziju koju tužitelji podnose temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP:

7. Člankom 382. st. 1. toč. 1. ZPP je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

8. Ovaj postupak se vodi povodom zahtjeva tužitelja za isplatom od kojih niti jedan od pojedinačnih zatraženih zahtjeva za isplatom svakog tužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn.

9. Člankom 35. st. 1. ZPP je propisano da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

10. Stoga, revizija tužitelja s obzirom na visinu postavljenih zahtjeva za isplatom temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

11. Nadalje, a kako pobijana presuda nije donijeta u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je pobijana presuda donijeta primjenom odredbi članaka 373.a i 373.b ZPP revizija nije dopuštena niti prema čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

12. Slijedom navedenog revizija temeljem čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

13. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

14. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom s osnove povrata dijela kupoprodajne cijene po ugovorima o prodaji dionica bez popusta trgovačkog društva „Šavrić“ d.d., Zagreb, sklopljenog sa 2. tuženikom.

16. Nižestupanjski utvrđuju da su pravomoćnim presudama Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-13012/99 od 2. studenog 1999. i P-3797/00 od 18. svibnja 2000. utvrđeni ništavima temeljem Zakona o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu (“Narodne novine“ br. 9/94) ugovori o kreditu za kupnju dionica koje su tužitelji sklopili sa 1. tuženikom za iznose kredita kojima je bio isplaćen iznos kupoprodajne cijene dionica prema ugovoru o kupnji dionica ništavi u tom dijelu (koji se odnosio na plaćanje kupoprodajne cijene iz kredita koji su tužitelji bili sklopili sa 1. tuženikom), dok je u odnosu na dio dionica koje su tužitelji platili vlastitim sredstvima ugovor o kupnji dionica ostao na snazi, te su tužitelji stekli vlasništvo dionica prema uplaćenoj cijeni. Stoga polazeći od pravnog shvaćanja da ništavost ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništavost cijelog ugovora o kupnji dionica, već samo u dijelu koji je isplaćen kreditom, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Tužitelji u reviziji postavljaju slijedeće pitanje:

“...da li ništavost ugovora o kreditu povlači za sobom i ništavost drugog pravnog posla koji je izravno povezan s ugovorom o kreditu, a to je ugovor o kupnji dionica.”

18. Pritom se tužitelji ne pozivaju na odluke iz kojih bi proizlazilo da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda nije u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda ili da u pogledu postavljenog pravnog pitanja postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. ZPP).

19. Postupajući prema čl. 385.a ZPP revizijski sud je ocijenio da pravno pitanja naznačeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20. Postavljenim pravnim pitanjem tužitelji ne dovode u pitanje pravilnost pobijanih odluka u kojima su iznijeti jasni i argumentirani razlozi uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog prava na kojima temelje odluku dok je u činjenično i pravno podudarnim situacijama ovaj sud izrazio pravno shvaćanje (Rev 1919/2014-2 od 18. veljače 2015., te Revt 62/08 od 17. prosinca 2008.) prema kojem ništetnost ugovora o kreditu za kupnju dionica ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o prodaji dionica, a s kojim je pobijana presuda u skladu.

21. Stoga, a kako se pobijana odluka ne temelji na pravnom shvaćanju koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznijetom u odlukama ovoga suda, revizija nije dopuštena.

22. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 392.a st. 2. i 392.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek