Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1913/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženice-protutužiteljice AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate i radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6399/2021-18 od 13. svibnja 2025., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6399/2021-18 od 13. svibnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-5129/2019 od 18. listopada 2019., u dijelu kojim se tuženici-protutužiteljici nalaže isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 15,00 eura, u roku od osam dana (točka I. izreke), dok je taj nalog ukinut u dijelu kojim se tuženici-protutužiteljici nalaže isplatiti tužitelju- protutuženiku iznos od 72,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženci-protutužiteljici da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 44,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2019. (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen kao neosnovan, protutuženi zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim od tužitelja-protutuženika po osnovi naknade štete potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eura (točka IV. izreke), kao i zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženica-protutužiteljica naknadi trošak parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), bez konkretnog prijedloga.

2.3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.4. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Suprotno navodima žalbe kojima se ukazuje na nejasnoću pobijane presude, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) radi isplate iznosa od 15,00 eura, na ime naknade za korištenje usluge, i zahtjev tuženice- protutužiteljice (dalje: tuženica) radi isplate iznosa od 1.500,00 eura, na ime naknade neimovinske štete koju je pretrpjela radi postupanja tužitelja.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tuženica 2. srpnja 2018. s Optima telekomom d.d. zaključila ugovor o pružanju telefonskih i internetskih usluga,

- da je tužitelj otkupio potraživanje Optima telekoma d.d. prema tuženici na temelju ugovora o ustupu i prodaji potraživanja zaključenoga s OT-Optima telekom d.d. 7. svibnja 2018.,

- da su predmet postupka neplaćeni računi za rujan, listopad i studeni 2018, koji se odnose na mjesečnu pretplatu i potrošnju za ugovorenu uslugu INT TEL Trend But,

- da tuženica nije iskoristila pravo rješavanja prigovora pred operaterom,

- da visina potraživanja za 18 dana trajanja pretplatničkog odnosa iznosi 15,00 eura,

- da je tuženica zbog sudskih sporova u kojima je stranka, između ostaloga i tog spora, potražila pomoć u hitnoj ambulanti Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, zbog potištenosti, tjeskobe, zabrinutosti, vulnerabilnosti, psihofizičke iscrpljenosti, osjećaja nepravde i besperspektivnosti, pri čemu da je liječnica psihijatrica utvrdila je da je tuženica uredno orijentirana, no u afektivnoj tenziji, sniženog raspoloženja, abulična, anhedonična te tjeskobna,

- da su zaposlenici tužitelja uznemiravali tuženicu učestalim pozivima radi da plati dug za sve račune koji su joj ispostavljeni i koji su (do sniženja tužbenog zahtjeva) bili predmet postupka.

6. Polazeći od takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao da je tuženica u obvezi platiti naknadu za razdoblje trajanja pretplatničkog odnosa s ranijim vjerovnikom, od kojega je tužitelj otkupio potraživanje, pa kako je tužitelj svoje potraživanje snizio na potraživanje iznosa od 15,00 eura, a naknada za cijeli mjesec (koji traje 30 dana) iznosi 29,07 eura, to je smatrao da je osnovano potraživanje iznosa od 15,00 EUR za 18 dana trajanja pretplatničkog odnosa, zbog čega je obvezao tuženicu na plaćanje tog iznosa.

6.1. Nadalje je taj sud, imajući u vidu odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da su pozivi tužiteljevih zaposlenika u okviru njihovog posla pa da nije ispunjena pretpostavka protupravnosti za njegovu odštetnu odgovornost, zbog čega je odbio protutužbeni zahtjev.

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Dakle, imajući u vidu utvrđenja da je tuženica s prednikom tužiteljem zasnovala pretplatnički odnos pravilno je prvostupanjski sud utvrdio obvezu tuženice plaćanja nepodmirenog, a dospjelog računa za pružene telekomunikacijske usluge, jer po stavu ovog suda takva obveza tuženice proizlazi i iz odredbi članka 9. i članka 65. ZOO-a.

8.1. Kako tuženica nije dokazala da je podmirila sporno dugovanje, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra da je tuženica obvezna isplatiti tužitelju sporno potraživanje, čiju visinu je pravilno utvrdio prvostupanjski sud uzimajući u obzir vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženici da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 15,00 eura sa kamatama.

9. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostave za naknadu štete jer tijekom postupka tuženica nije dokazala nikakvu protupravnost u postupanju tužitelja, a time niti uzročno posljedičnu vezu između radnji tužitelja i postojeće štete na strani tuženice, zbog čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tuženice.

10. Tuženica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud nije prihvatio dokaz tuženice o preslušavanju snimki razgovora između radnika tužitelja i tuženice, a koji potvrđuju maltretiranje tuženice učestalim telefonskim pozivima radi plaćanja duga.

10.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo dokazni postupka, te utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga, treba tuženici odgovoriti da se izvođenjem dokaza saslušanjem snimki razgovora radnika tužitelja i tuženice, a u svezi plaćanja duga tuženice, ne utvrđuje protupravno postupanje tužitelja jer se radi o postupanju tužitelja s namjerom da se podmiri nastali dug, što je u konačnici i utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

11. Ostali žalbeni navodi žaliteljice su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

12. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Split, 3. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević