Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-211/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA, [adresa], Makarska, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, (OIB: 52634238587), zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr- 6/2020-15 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-6/2020-15 od 17. veljače 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 1.780,25 eura, te u odluci o trošku pod točkom II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznose uvećane za zakonsku zateznu kamatu i po stopi kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima (točka II. izreke), te je ujedno obvezan tuženik da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura s pripadajućim kamatama (točka III. izreke).
2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko iznosa od 1.780,25 eura (točka I. izreke), kao i u odluci o trošku (točka III. izreke) i to zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu ukine, te istom obistini trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad duži od punog radnog vremena, u razdoblju od svibnja 2016. do srpnja 2019. u ukupnom iznosu od 2.928,05 eura.
6. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u ispostavi granične policije Imotski, da je radio na kontroli državne granice i to na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima (MCGP) i na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP), te da je rad tužitelja, kao i ostalih graničnih policajaca, bio organiziran u turnusima (12-24-12-48) s tim da su policijski službenici, uključujući tužitelja, bili u obvezi pola sata prije posla doći u Policijsku postaju radi primopredaje službe (upoznavani su s brzojavkama, izvještajima o događajima u prethodnoj smjeni, preuzimali su naloge, pregledavali opremu i sl.), kao i pola sata nakon posla radi razduživanja, čime je tužitelj radio dulje od punog radnog vremena i to za jedan sat, koji tuženik prilikom obračuna plaće tužitelju nije platio.
7. Osnovom takvih utvrđenja, koja svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i revizijski sud u odlukama Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., Rev 1155/2021-2 od 30. studenoga 2022. i Rev 1130/2020-2 od 19. travnja 2023.).
8. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.
9. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je međutim, odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
10. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi i ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, zbog čega je pobijana presuda razumljiva, te se pravilnost i zakonitost iste može ispitati. Ovo sve i u odnosu na materijalnopravne propise koje je sud primijenio prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja ispravno je primijenio materijalno pravo kada je u pobijanom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.
12. Naime, odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, dalje: KU) propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada u određenom postotku i to za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom te rad u turnusu, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
13. Iz navedenog proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata prava na dodatke na plaću koji se ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pa tako tužitelj ima pravo na odrađeni sat nakon formalnog radnog vremena u visini koja uključuje dodatke, odnosno izračun na bazi prosječne bruto satnice u koju su uračunati svi dodaci na plaću iskazani u obračunskim listama, čime je sud prvog stupnja ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 2.928,05 eura.
14. To stoga što pravilnim tumačenjem odredbe članka 44. KU jasno proizlazi da rad u turnusu ne isključuje druge načine uvećanja plaća pripadajućim dodacima, osim u slučaju dodatka za rad u drugoj smjeni.
15. Shodno iznesenom, a suprotno žalbenim navodima, policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava se na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu (istovjetno i u odlukama Vrhovnog suda broj Rev- 184/19-2 od 30. siječnja 2019., Rev-39/22-2 od 27. lipnja 2023. i Rev 847/2021-2 od 13. veljače 2024.).
16. Isto tako, neosnovani su navodi tuženika kako tužitelju ne pripada naknada plaća za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom članka 44. stavak 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.
17. Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te se žalbenim navodima posebno i ne pobija.
18. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
19. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 3. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
