Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2893/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Brkiću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika pod 1. Hrvatskih autocesta d.o.o., za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, OIB: 57500462912, Širolina ulica 4, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima u OD Terešak & Partneri d.o.o. i pod 2. [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu i umješača na strani drugotuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika pod 2. i umješača na strani drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-81/2021-43 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pn-81/2021-43 od 30. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. [obrt]“ i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima pod 1. i 2. solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.353,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2020. do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 2.610,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Žale se drugotuženik i umješač na strani drugotuženika pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na vozilu u štetnom događaju do kojeg je došlo dana 11. svibnja 2020. naletom divljači na vozilo.
6. Iz rezultata postupka proizlazi kako je dana 11. svibnja 2020. u 21,50 sati, na cesti A1 -Zagreb (Čvorište Lučko, A3) – Karlovac – Bosiljevo – Split – Ploče – Opuzen – Granica Republike BiH, te Granica Republike BiH – Dubrovnik, Općina Netretić na 54 km + 500 m, došlo do štetnog događaja na toj dionici naletom osobnog automobila kojim je upravljao tužitelj na jedinku srneće divljači, koja je na tom dijelu pretrčavala kolnik autoceste A1, krećući se od smjera jugoistočnog prema sjeverozapadnom rubu kolnika; da prvotuženik gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala; da je [obrt] lovoovlaštenik na području na kojem je došlo do prometne nesreće, te da je na vozilu nastala totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 2.353,60 EUR pri čemu vlasnik zadržava ostatak vozila, te da je na kratkoj udaljenosti od mjesta nesreće već bilo sličnih štetnih događanja.
7. Prvostupanjski sud cijeni oba tuženika odgovornim na nastalu štetu tužitelju time da odgovornost prvotuženika sagledava prema načelu predmnijevane krivnje (članak 50. stavak 1. Zakona o cestama, „Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/1,144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23, dalje: ZC i članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), a odgovornost drugotuženika kao objektivnu odgovornost.
8. Drugotuženik i umješač na njegovoj strani osnovano prigovaraju da sud prvog stupnja pritom nije utvrdio sve odlučne činjenice.
9. Naime, prvotuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavak 1. t. 13. i t. 17., članka 26. i članka 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta, te je njemu teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa.
10. S druge strane, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.
11. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20).
12. Dakle, odgovornost drugotuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.)
13. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).
14. To znači da bi se drugotuženika u okolnostima konkretnog slučaja moglo osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da se radi o propustu prvotuženika iz članka 50. stavak 2. ZC-a.
15. Naime, u slučaju kada on, kao osoba koja gospodari lovištem, u skladu s odredbom članka 50. stavka 2. ZC, zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno prometnim propisima, a ovaj to ne učini i to je bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, može se osloboditi od odgovornosti.
16. Preciznije, nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti ako je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO. Tako i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.
17. Međutim, prvostupanjski sud je propustio razjasniti o kakvom se točno propustu na strani prvotuženika radi u konkretnom slučaju, pa se utoliko za sada ne može izvesti ni pravilan zaključak o tome postoje li na strani drugotuženika pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a.
18. Radi iznesenog valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na ovog tuženika i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s danim uputama iz ovog ukidnog rješenja, te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja u odnosu na drugotuženika i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
U Splitu 3. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
