Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-961/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. (OIB:23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2163/2024-35 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca članova vijeća ovog drugostupanjskog suda kao nedopušten.

II/ Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2163/2024-35 od 24. travnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

III/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke ništetnim je utvrđena odredba čl.8.stav.1. i 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400652-5103891228 od 20. ožujka 2008. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pa je toč.II. naloženo tuženiku da tužiteljici s osnova te ništetne ugovorne odredbe vrati preplaćeni iznos u visini od 1.286,33 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (u razdoblju dospijeća od 1. svibnja 2009. do 1. veljače 2014.) – do isplate. Toč.III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.179,06 Eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih novčanih iznosa s osnova odredbe ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400652-5103891228 od 20. ožujka 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora i to odredbe o ugovornoj kamati koja je promjenjiva (prema odlukama kreditora) uz prethodno utvrđenje da je odnosna ugovorna odredba čl.8.stav.1. i 2. ugovora nepoštena i posljedično tome ništetna.

5.1. Na osnovu tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da su tužiteljica i tuženik dana 20. ožujka 2008. sklopili ugovor o kreditu na iznos 46.600,00 CHF koji je isplaćen prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 216 mjeseci (18 godina), uz ugovorenu kamatu po godišnjoj stopi od 8,20 % koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika;

- da su potom dana 25. veljače 2014. sklopili Aneks broj 1 ugovoru o kreditu kojim je - između ostalog - odobren moratorij na otplatu glavnice u vremenu od 1. veljače 2014. do 31. srpnja 2014. te kojim su dodatno regulirani ugovorni uvjeti između stranaka;

- da su stranke dana 20. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Aneks broj 2.uz Ugovor o kreditu (dalje: Aneks o konverziji) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je istim utvrđeno da stanje nedospjele glavnice na dan 30.9.2015. iznosi 24.528,75 Eur, da na taj dan nema preplate kredita, no da je utvrđen manjak na taj dan koji iznosi 86,44 Eur;

- da tužiteljičino svojstvo potrošača proizlazi iz sadržaja njezinog iskaza u kojem je navela da je isti koristila u svrhu liječenja supruga te da tuženik nije dokazao suprotno;

- da je povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka (između kojih i tuženik) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna;

-da odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19) određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. stav. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stav. 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika;

- da iz iskaza tužiteljice i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarano, da je ista već bila sadržana u po tuženiku sastavljenom ugovoru o kreditu, da joj nije pojašnjeno na koji način i pod kojim pretpostavkama je moguća promjena ugovorene kamate niti utjecaj takve promjene na njezinu obvezu povrata primljenog kredita;

prvostupanjski sud je predmetni obvezno-pravni odnos parničnih stranaka prosuđivao pozivom na odredbu u čl. 295. stav.1. i 2. ZOO/05 (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prema kojoj su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva te da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove, pozivom na odredbu čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu, zatim pozivom na odredbu čl. 84.ZZP/03 kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, na odredbu čl. 87.stav.1. ZZP/03 koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, od odredbe čl. 26.stav.3. ZOO/05 koja propisuje da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. navedenog članka te pozivom na odredbu čl. 272. ZOO/05 prema kojoj je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta a treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

5.2. Prvostupanjski sud potom zaključuje da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži ni parametre niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope slijedom čega da je odnosna odredba ugovora nerazumljiva prosječnom potrošaču i uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer potrošač takvu promjenu ne može ni predvidjeti niti pravilnost takve promjene može provjeriti. Uz to da se neravnoteža u pravima i obvezama očituje i u tome što su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a kamate su cijena pa je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 8 stav. 1. i 2. predmetnog Ugovora o kreditu došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužiteljice te stoga smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed jednostranog povećanja kamatne stope od strane banke. Znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice prvostupanjski sud nalazi i u činjenici da su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem sporne ugovorne odredbe da je tuženik potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO/91 – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

5.3. Prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za utvrđenje tužbe predmetnog sadržaja prvostupanjski sud je otklonio pozivom na "relevantne sudske odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž-380/2018 od 03.06.2029. i VSRH Rev-174/2020 od 15.11.2022.".

5.4. Utvrdivši na osnovu provedenog financijskog vještačenja provedenog po vještaku Zrinku Ručeviću da razlika kamata u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2008.) do dana dospijeća 70. obveze (1. veljače 2014.), koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.709,23 CHF, odnosno 9.691,84 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja svake pojedine obveze) prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica uskladila sa utvrđenjima vještaka uz zateznu kamatu od dana stjecanja tih iznosa po tuženiku, kojeg prvostupanjski sud određuje nepoštenim stjecateljem.

5.5. Konačno, prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio sud "upozoravajući" da "europska sudska praksa određuje da podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima koje fizičke i pravne osobe radi naknade štete proistekle iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava" i da iz teksta presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 i VSRH Rev-2245/17 koje odluke smatra "relevantnim za pitanje zastare u ovom predmetu" – zaključivši da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 04.04.2012. došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću te presude dana 13.06.2014. kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 pa kako je predmetna tužba podnijeta dana 27.05.2019. i obzirom "da je zahtjev postavljen samo s osnova promjenjive kamatne stope do dana provedbe konverzije kredita iz CHF u EUR kredit" to da nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl.225. ZOO/05.

6. Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude uvodno zahtijeva izuzeće "suca/člana vijeća drugostupanjskog suda" u ovom žalbenom predmetu smatrajući – u bitnome – da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl.71.stav.7. ZPP-a – da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu - a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl.73. ZPP-a, time da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl.72.stav.2. ZPP-a.

6.1. Prema odredbi čl.73.stav.2.toč.1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu.

6.2. Razmatrajući činjenični sadržaj zahtjeva, valja navesti da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) mogu nalaziti a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, slijedom čega niti žalbeni prijedlog da se „uređujući suci“ preispitaju u smislu odredbe čl.71.stav.7. ZPP-a i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl.72.stav.2. ZPP-a ovaj sud ne smatra obrazloženim zahtjevom za izuzeće to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće pa kako tuženik uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u predmetnom žalbenom postupku, to takav njegov zahtjev nije dopušten sukladno odredbi čl.73.stav.2.toč.1. ZPP-a pa je isti valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl.73.stav.3. ZPP-a (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

7. Ističući nastavno u žalbi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik (osnovano) navodi da je obrazloženje suda manjkavo, neobrazloženo te u izravnoj suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokaznim postupkom. Naime, prema ocjeni tuženika je sporna ugovorna odredba u cijelosti razumljiva, jasna i lako uočljiva zbog čega da je sukladno odredbi čl.84.ZZP/03 (na koju se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju) izuzeta iz testa poštenosti. Navodi i da je nejasno temeljem čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da je među strankama nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama kada takvu značajnu neravnotežu utvrđuje pozivajući se pri tom isključivo na utvrđenja iz kolektivnog spora, ne ocjenjujući okolnosti predmetnog pojedinačnog slučaja pa tuženik razloge obrazloženja ocjenjuje nedostatnim. Ističe i da u odnosu na kondikcijski zahtjev tužitelja prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje u odnosu na jasan i sadržajan tuženikov prigovor da tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja obzirom na činjenicu što su parnične stranke sklopile Aneks o konverziji.

7.1. Isticani žalbeni razlog je osnovan obzirom da i po ocjeni ovoga suda pobijanoj presudi nedostaju jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama mjerodavnim za ispitivanje zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice. Osim nabrajanja odredbi ZOO i ZZP/03 – pri čemu valja navesti da je obzirom na vrijeme zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa (20.3.2008.) mjerodavan ZZP/07 ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i nabrajanja provedenih dokaza, prvostupanjski sud uopće ne navodi na osnovu kojih relevantnih dokaza je utvrdio odlučne činjenice.

7.2. Stajalište o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare prvostupanjski sud temelji, citira se : " na europskoj sudskoj praksi koja određuje da podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima koje fizičke i pravne osobe radi naknade štete proistekle iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava". Pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja prvostupanjski sud obrazlaže stajalištem da "predmet konverzije nije bilo pitanje eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije kredita u onaj u EUR" a da je njezin pravni interes za podnošenjem kondikcijskog tužbenog zahtjeva potvrđen "relevantnim sudskim odlukama Županijskog suda u Rijeci Gž-380/2018 od 03.06.2029. i VSRH Rev-174/2020 od 15.11.2022" pri čemu se uopće ne referira na sadržajno obrazloženi odnosni prigovor tuženika.

7.3. Potpuno je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je ugovorna odredba čl.8.stav.1. i 2. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena "promjenjiva kamatna stopa" (koji dio tužiteljica smatra ništetnim) – nejasna, nerazumljiva i da nije lako uočljiva pri čemu se poziva i na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizašla iz kolektivnog spora povodom tužbe Udruge Potrošač, iako u istoj nije problematizirana promjenjivost ugovorene kamate same po sebi, već promjenjivost jednostranom odlukom trgovca (banke).

8. Iz izloženog je nedvojbeno da se obrazloženje pobijane presude ne može smatrati valjanim obrazloženjem sudske odluke jer se iz istog uopće ne može razabrati na koji je način prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i koje je činjenice, na osnovi provedenih dokaza, sud utvrdio kao i na kojem mjerodavnom pravu (jer osim nabrajanja odredbi ZZP i ZOO nedostaje povezivanje i konkretizacija primijenjenog materijalnog prava) prvostupanjski sud uopće temelji presudu, pa takvo manjkavo i proturječno obrazloženje ovom sudu uopće ne pruža onu neophodnu osnovu bitnu za kontrolu pravilnosti prvostupanjske presude, jer se iz navedenog obrazloženja ne može razabrati niti način, a niti rezultati zaključivanja prvostupanjskog suda o relevantnim činjenicama, niti ocjena provedenih dokaza, a niti pravo koje je primijenjeno a što reflektira bitnu povredu odredbama parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženik u izjavljenoj žalbi.

9. Obzirom na izneseno valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da je zbog opsega utvrđenih manjkavosti određeno da će se nova glavna rasprava održati ispred drugog suca pojedinca u smislu odredbe čl.371. ZPP-a.

10. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti uočene manjkavosti i nepravilnosti, imajući pri tom u vidu da je svoje stajalište dužan obrazložiti jasnim i određenim razlozima koji će ovom sudu omogućiti da se u eventualnom budućem žalbenom stadiju referira na žalbene navode odnosnog žalitelja. Odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškova predmetnog žalbenog postupka (odredba čl. 166.stav.2 ZPP-a).

Varaždin, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec