REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-655/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Zlatka Pirca kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5390/2024-6, od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 5390/2024-6, od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 5390/2024-6, od 28. svibnja 2025., presuđeno je:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana, isplati iznos od 11.271,34 eura (jedanaesttisućadvjestosedmadesetjedan euro i tridesetčetiri centa) sa zateznim kamatama počev od 1. srpnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila koje je uzrokovalo štetu i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguranici tužitelja TM, u ukupnom iznosu od 11.271,34 eura.
8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).
9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik 1. listopada 1991. u Zagrebu, kao pješak stradala osiguranica tužitelja TM, i da je u pravomoćno okončanom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-2965/92 utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj u omjeru od 80%.
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj IN-659146 od 7. lipnja 1995. osiguranici tužitelja TM priznato pravo na invalidsku mirovinu s uzrokom invalidnosti ozljeda na radu (prometna nesreća).
- da iz uvida u tužiteljev obračun isplate mirovinskih primanja od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024., proizlazi da je TM isplaćen ukupni iznos mirovine u ukupnom iznosu od 14.089,17 eura, od čega tužitelj potražuje iznos od 11.271,34 eura (80% doprinosa nastanku nezgode osiguranika tuženika).
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
14. Kako je u ovom konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud zaključio da je osiguravajuće društvo obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku po ozljedi na radu, postojanje eventualne razlike u visini primanja bilo je potrebno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja.
15. Kako nije sporno da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo postojanje eventualne razlike u visini primanja, pravilan je stav prvostupanjskog suda kada je ocijenio da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221.a. Zakona o parničnom postupku.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Ribičić
