REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-421/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 27. travnja 2023., poslovni broj: 20 Pn-9/2019-194, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e  i r i j e š i o  j e

Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Podružnica Bjelovar djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, od 27. travnja 2023., poslovni broj: 20 Pn- 9/2019-194:

- potvrđuje u dijelu točke I, alineja 2. izreke presude za iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2018. do isplate,

- potvrđuje u odnosu na rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe,

- ukida u dijelu točke I izreke za ukupni iznos od 71.697,34 eura/540.203,60 kuna, kao i sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos te u cijelosti u točki II i točki IV izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja

riješeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 15. listopada 2021.“

presuđeno je:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, Bjelovar, OIB: 22694857747 dužan je tužiteljici ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade štete iznos od 73.688,18 eur/555.203,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31.12.2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a i to:

- na iznos od 34.720,29 eur/261.600,00 kn počam od 01. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.990,84 eur/15.000,00 kn počam od 08. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 1.141,42 eur/8.600,00 kn počam od dana donošenja ove odluke dana

27. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 35.835,63 eur/270.003,56 kn počam od dana 27. travnja 2023. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Podružnica Bjelovar, Zagrebačka 51, OIB: 22694857747 dužan je tužiteljici ŽO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati na ime rente mjesečni iznos od 42,47 eur/320,00 kn počam od 05.srpnja 2019. godine pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom i u cijelosti, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja se obračunava od dana donošenja ove presude tj. dana 27.04.2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu mu naknade štete za iznos koji prelazi dosuđen novčani iznos od ukupno 73.688,18 eur/555.203,56 kn u točci I izreke, do ukupno potraživanog iznosa od 85.889,14 eur/647.131,74 kn zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj nedosuđen novčani iznos, kao i za potraživane zakonske zatezne kamate koje bi na dosuđeni novčani iznos od 1.141,42 eur/8.600,00 kn te na iznos od 35.845,63 eur/270.078,91 kn iz točke I izreke, tekle prije dana donošenja ove odluke tj. dana 27.04.2023. kao i za iznos potraživane mjesečne rente koji prelazi dosuđen mjesečni iznos od 42,47 eur/320,00 kn u točci II izreke pa do ukupno potraživanog mjesečnog iznosa od 63,71 eur/480,00 kn, te kao i za zakonske zatezne kamate na iznose rente koje bi tekle prije donošenja ove odluke tj. dana 27.04.2023., sve kao neosnovano.

IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 12.334,21 eur/92.932,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je e Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja se obračunava od dana donošenja ove presude tj. dana 27.04.2023. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku odluku u dosuđujućem dijelu, kao i odluku o troškovima parničnog postupka te odluku o dopuštenosti preinake tužbe, zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači u pobijanom dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, navodeći da prvostupanjska presuda uopće nema razloga o istaknutom prigovoru zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, da medicinski vještaci nisu saslušani na ročištu sukladno članku 260. stavku 2. ZPP-a i da presuda nema razloga o prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga sto se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokaza u spisu, zatim pobija razloge o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka povećanjem novčanog iznosa tražbine s osnova imovinske i neimovinske štete, o tijeku zateznih kamata na neimovinsku štetu i tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kao i za razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenog zahtjeva, opsegu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, visini odmjerene novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i retroaktivnoj primjeni Orijentacijskih kriterija na neimovinsku štetu koja je nastala prije donošenja Orijentacijskih kriterija, zatim o osnovanosti i visini troškova liječenja i troška za nestandardno invalidsko pomagalo koje nije kupljeno i koju štetu tužiteljica nije niti pretrpjela, kao i visini troškova za nabavku vozila s automatskim mjenjačem.

2.2. Tuženik u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva ističe da je prethodni postupak zaključen 8. travnja 2019., da se usprotivio preinaci tužbe od 15. listopada 2021. povećanjem tužbenog zahtjeva jer je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka, da je netočno da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu jer je podnesak tužiteljice s preinačenim tužbenim zahtjevom predan tuženiku neposredno na ročištu koje je bilo održano tri dana od dana kada je podnesak zaprimljen na sudu, dok prema odredbi članka 299.a stavka 3. ZPP-a pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, a u protivnom sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stanaka koja nisu podnesena u tom roku, da je tuženiku ostavljen rok od 8 dana za očitovanje, da je nakon toga bio u tijeku pokušaj mirnog rješenja spora između stranka, koji je ostao bezuspješan te se tuženik u svom prvom podnesku usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva i da je prvostupanjski sud bio dužan odbiti preinaku tužbenog zahtjeva kao nedopuštenu pozivom na članak 190. stavak 1. ZPP-a, a pri tome se poziva na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u pravnom shvaćanju Su IV-148/2018 od 15 lipnja 2018. i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 190. i 191. ZPP-a, koja je povreda bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

2.3. U svezi istaknutog prigovora zastare istaknutog za povećani dio tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu iznad novčanog iznosa od 200.000,00 kn (26.544,56 eura) i imovinsku štetu iznad iznosa od 120.000,00 kn (15.926,74 eura), navodi da prvostupanjski sud o tom prigovoru nije odlučio niti je istaknuti prigovor obrazložio pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zatim ističe da ustraje kod navedenog prigovora te ukazuje da ne postoje zakonom predviđene pretpostavke i uvjeti za primjenu odredbe članka 231. Zakona o obveznim odnosima i primjenu duljeg (privilegiranog) roka zastare predviđenog za kazneni progon iz razloga jer tužiteljica nije dokazala da je postavila imovinsko-pravni zahtjev u kaznenom postupku radi čega se primjenjuje odredba članka 231. Zakona o obveznim odnosima te da bi došlo do prekida tijeka zastare potrebno je da se protiv osobe koja je počinila štetnu radnju pokrene kazneni postupak i završi osuđujućom presudom, da je u tom postupku unutar trogodišnjeg zastarnog roka istaknut imovinsko-pravni zahtjev te ukoliko je oštećenik upućen u parnicu sa svojim zahtjevom da tužbu podnese unutar roka od tri mjeseca od pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude.

2.4. Tuženik osporava i dosuđene zakonske kamate na neimovinsku štetu i zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 15. listopada 2021., ističe da je tijek kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva dosuđen u vremenu od čak četiri godine ranije, nego je uopće ovaj povećani dio tužbenog zahtjeva postavljen, zatim da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužiteljica liječila i u 2018. i 2019. pa da neimovinska šteta nije dospjela 1. listopada 2017. te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2249/12 od 5. ožujka 2013. i poslovni broj Rev-2621/2017 od 26. kolovoza 2020., dok se u odnosu na zatezne kamate na povećani iznos tražbine neimovinske štete iz podneska od 15. listopada 2021., koje su dosuđene od 1. listopada 2017., odnosno za razdoblje prije nego je tužiteljica uopće tu novčanu tražbinu postavila u postupku kao zahtjev, poziva se na stajalište Vrhovnog suda iz odluke Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva te da o tome u prvostupanjskoj presudi uopće nisu iznijeti razlozi pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

2.5. Kao daljnji žalbeni razlog navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio i obrazložio navode i prigovore tuženika kojima je pobijao pravilnost nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, da prvostupanjska odluka o tome uopće nema razloga i da se u tom dijelu ne može ispitati te da je činjenično stanje o opsegu imovinske štete tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zatim da je prvostupanjski sud samo prepisao sadržaj nalaza u mišljenja medicinskih vještaka i njihove iskaze i da se ocjena provedenih dokaza svodi na nekoliko rečenica uobičajene formulacije i općenitog sadržaja, da bi ovakvi navodi obrazloženja pobijane odluke bili prihvatljivi da se prvostupanjski sud barem osvrnuo na navode tuženika, njegove prigovore, objasnio je li ih prihvaća ili ne, ako ne zašto ih ne prihvaća i na čemu temelji svoj stav pa da ovakvo obrazloženje, bez pravilne ocjene dokaza i razjašnjenja prigovora ne može nadomjestiti razloge o odlučnim činjenicama i da su stoga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te isto tako da je potpuno zanemarena činjenica da vještaci svoj nalaz i mišljenje nisu utemeljili na sadržaju dokaza u sudskom spisu i da je kod ocjene o trajnim posljedicama i smanjenju životne aktivnosti došlo do preklapanja i dvostrukog vrednovanja istih zdravstvenih tegoba i posljedica te da u procjeni opsega neimovinske štete nije sudjelovao vještak odgovarajuće specijalnosti, odnosno specijalist ortoped ili kirurg traumatolog, da ustraje u svojim prigovorima na nalaze i mišljenja medicinskih vještaka dr. Marije Kudumija Slijepčević i dr. Josipa Škavića u odnosu na umanjenje životne aktivnosti od 68%, a imajući u vidu da je tužiteljica u radnom odnosu s punim radnim vremenom, ustraje i kod prigovora da nabavka nestandardnog invalidskog pomagala

– proteze s mahatroničkim koljeničnim jedinicama računalno programirana i s dinamičkim stopalom, a koja će proteza prema tvrdnjama dr. Miškulina dovesti zdravstveno stanje tužiteljice i funkcioniranje, približno onome koje je postojalo prije vremena ozljeđivanja, nema nikakvog utjecaja na njihovu ocjenu o trajnom smanjenju životne aktivnosti i potrebi za tuđom pomoći i njegom jer da je takva tvrdnja u potpunoj opreci s tvrdnjama dr. Miškulina o tome da će takvo invalidsko pomagalo otkloniti sadašnje teškoće tužiteljice u svakodnevnom životu i rehabilitirati njezino zdravstveno stanje i funkcioniranje na nivou približno onome koje je tužiteljica imala prije ozljeđivanja.

2.6. Osim toga tuženik ističe da prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog da se vještaci pozovu u sud radi usmenog očitovanja na naprijed navedene prigovore i da se na taj na taj način omogući tuženiku neposredno raspravljanje i postavljanje pitanja vještacima, a koji je dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbio pa da je tuženik onemogućen u raspravljanju i da je prvostupanjska presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.

2.7. Nadalje tuženik navodi da je medicinski vještak Josip Škavić u svojoj ocjeni od 60% smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, uz fizičku domenu i hendikep koji tužiteljica ima cijenio i psihičku domenu trpljenja duševnih boli i potreba ulaganja pojačanih psihičkih napora pa da je u ovoj pravnoj stvari medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine i vještaku psihijatru dvostruko vrednovana ista posljedica u psihičkoj sferi tužiteljice i da je anksiozno-depresivna reakcija već sadržana u postotku koji se ocjenjuje za amputaciju, kao i druge psihičke poteškoće koje očekivano prate ovakvu ozljedu pa da upravo zato Zakon o obveznim odnosima sve navedeno svodi pod pojam duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Također tuženik smatra da nalaz mišljenje vještaka dr. Marije Kudumija Slijepčević proturječi objektivnom činjeničnom stanju – sadržaju medicinske dokumentacije u spisu prema kojoj tužiteljica nema bolničko liječenje na odjelu psihijatrije, nema niti liječenje kroz dnevnu psihijatrijsku bolnicu, niti ima potrebu za praćenjem po psihijatru, ne uzima u tom smislu lijekove pa da radi toga nije prihvatljiva ocjena vještaka psihijatra o posljedicama u omjeru od čak 20 %. Smatrajući da je ocjena medicinskih vještaka o trajnom umanjenju životne aktivnosti pogrešna i u potpunoj opreci sa sadržajem medicinske dokumentacije i zdravstvenim stanjem tužiteljice, tuženik ističe da je osnovano predlagao obnoviti medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu jer da je potreban interdisciplinarni pristup i sudjelovanje tima medicinskih vještaka odgovarajućih medicinskih specijalnosti i da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije dao potrebne razloge u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, zašto navedeni dokaz nije proveo pa da je tako počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

2.8. U odnosu na biotičko ortopedsko pomagalo tuženik navodi da je nesporno da tužiteljica nije kupila nikakvo drugo invalidsko pomagalo i da nije imala nikakav trošak u vezi navedenog pa da nije pretrpjela štetu s osnova troškova liječenja, odnosno nabavke nestandardnog invalidskog pomagala – proteze s mehatroničnim koljeničnim jedinicama pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1095. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga navodi da navedeno invalidsko pomagalo nije nužan i neophodan trošak liječenja, budući da je tužiteljici kao nužan i neophodan trošak priznat model natkoljenične proteze CAT – CAM ležišta s više osovinskom hidrauličnom jedinicom i stopalnom jedinicom od ugljičnih vlakana priznat od strane HZZO-a, koji je i snosio trošak nabavke tog invalidskog pomagala. Također smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na visinu naknade štete za nestandardno ortopedsko pomagalo s obzirom da se u sudskom spisu nalazi ponuda trgovačkog društva Otto Bock Adria d.o.o. prema kojoj trošak takvog pomagala iznosi 241.926,79 kn pa da je prvostupanjski sud pogrešno kao prosječnu vrijednost uzeo iznos od 303.192,20 kn pa da se i zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati.

2.9. Tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku odluku i u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete jer do sada plaćena naknada štete i dosuđena naknada štete premašuju visinu naknade koja se u sudskoj praksi dosuđuje za istu težinu povrede i stupanj smanjenja životne aktivnosti u predmetima iste pravne i slične činjenične osnove pa da je time na štetu tuženika pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno pri odmjeri visine pravične novčane naknade neimovinske štete pogrešno primijenio pravno shvaćanje Građanskog djela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete o 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. i da se radi o nedopuštenoj retroaktivnoj primjeni i tumačenju toga pravnog shvaćanja i da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članka 19. stavka 2., članka 1046. i članka 1101. u svezi sa člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima i da je povrijeđeno ustavno načelo zabrane retroaktivnosti iz članka 90. Ustava Republike Hrvatske.

2.10. Tuženik osporava i odluku o parničnim troškovima i to u odnosu na omjer uspjeha stranaka u postupku, zatim navodi da su tužiteljici nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili joj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju u manjem iznosu, osporava priznatu vrijednost boda od 15,00 kn i predlaže da drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 35. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH podnese Ustavnom sudu Republike Hrvatske, zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno odredbe Tbr. 48. stavak 3. i Tbr. 50. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prvenstveno su neosnovani žalbeni razlozi kojima tuženik osporava prvostupanjsko rješenje o dopuštenoj preinaci tužbenog zahtjeva i ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 190. i 191. ZPP-a jer tužiteljica može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Preinaka tužbenog zahtjeva uslijedila je nakon provedenih medicinskih vještačenja kada je tužiteljica konačno saznala sve okolnosti relevantne za određivanje visine štete te je preinaka svrhovita za konačno rješenje spora među parničnim strankama. S obzirom da je sudski postupak započeo 11. siječnja 2019., valja ukazati na primjenu zakonskih odredbi parničnog postupka u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.,) u članku 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2., prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 117. stavka 2. ZID ZPP/19, propisana je primjena odredbe članka 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, dok je odredbom članka 190. stavka 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. 1. Ujedno se ukazuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., kojom je Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu i rješenje u predmetu u kojem je bilo postavljeno pitanje može li tužitelj preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Radilo se o činjenično i pravno istom slučaju preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva radi naknade štete, a nakon provedenog medicinskog vještačenja te je Ustavni sud RH ocijenio da nedopuštenje preinake tužbe nakon provedenog vještačenja nije bilo razmjerno legitimnom cilju, kojem članak 190. ZPP-a (i prije, a posebice nakon izmjena iz 2019.) teži, čime je narušena sama bit prava podnositeljice ustavne tužbe na pristup sudu zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

5.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, kao i da će se navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05), kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Isto tako Vrhovni sud odlučuje: „Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

5.3. Nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-237/2023- 2 od 5. lipnja 2024., riješio je pitanje preinake tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenu Orijentacijskih kriterija i iznio slijedeći pravni stav: „U smislu čl. 190. st. 2. ZPP dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev- 864/2023 od 10. travnja 2024., Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. i dr.).“.

5.4. Stoga je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva pa je u odnosu na prvostupanjsko rješenje žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge kao i na razloge o kojima drugostupanjski sud vodi računa po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama te je obrazloženje suda prvog suda nedorečeno i nepotpuno, a osim toga i činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Isto tako počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, na koju se također ukazuje žalbenim navodima.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koja joj je nastala u prometnoj nesreći od 1. svibnja 2017., u kojoj je tužiteljica teško stradala kao putnica na motociklu marke Gilera Nexus, kojim je upravljao njezin suprug, a koji štetni događaj je skrivila IO, vozačica osobnog automobila Hyundai Accent 1,3GL, osiguranog kod tuženika, policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 08102758506.

7.1. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (podnesak od 15. srpnja 2022.) tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 30.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 480.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog zaostalog naruženja iznos od 56.000,00 kn, odnosno ukupno 596.000,00 kn, što umanjeno za plaćeni nesporni dio štete iznosi 311.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2017. Na ime imovinske štete tužiteljica traži trošak za natkoljeničnu protezu u iznosu od 299.631,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2019. do isplate, iznos od 15.000,00 kn na ime kupnje vozila s automatskim mjenjačem sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2018., iznos od 30.000,00 kn za tuđu pomoć i njegu, odnosno nakon umanjena plaćenog iznosa po osnovu tuđe pomoći i njege konačan iznos od 21.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče o presuđenja pa do isplate.

8. Prvostupanjski sud na ime naknade štete dosuđuje tužiteljici iznos od 555.203,56 kn, koji se odnosi na:

- neimovinsku štetu u iznosu od 261.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2017. do isplate i to prema slijedećim kriterijima: za fizičke bolove iznos od 5.600,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 68% iznos od 455.000,00 kn i za naruženje iznos od 56.000,00 kn, odnosno ukupno 546.600,00 kn, što umanjeno za isplaćeni novčani iznos na ime neimovinske štete od 285.000,00 kn iznosi 261.600,00 kn,

- imovinsku štetu po slijedećim osnovama: 15.000,00 kn na ime naknade troškova razlike za kupnju osobnog automobila s automatskim mjenjačem sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2018., iznos od 21.100,00 kn za tuđu pomoć što umanjeno za nesporni i plaćeni iznos od 12.500,00 kn iznosi 8.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate i iznos od 270.003,56 za nabavku ortopedskog pomagala sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

8.1. Na ime rente za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje mjesečni iznos od 320,00 kn počevši od 5. srpnja 2019. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom te parnični trošak u iznosu od 92.932,20 kn.

8.2. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud tužiteljicu odbija.

9. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da je iz spisa K-212/2018 utvrđeno da je IO pravomoćno osuđena jer je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, prouzročila tešku tjelesnu ozljedu tužiteljice, kao i da nema doprinosa tužiteljice i vozača motocikla prometnoj nesreći,

- da u postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Josipu Škaviću utvrđeno da je tužiteljica zbog traumatske amputacije lijeve potkoljenice, šoka radi krvarenja te natučenja i oguljotine kože desnog koljena i šake trpjela fizičke bolove jakog i srednjeg intenziteta te slabog intenziteta i trajnog karaktera, kao i slabog intenziteta i povremenog karaktera koji ulaze u pojačane napore u vidu trajnog smanjenja životnih aktivnosti, zatim da je zbog amputacije lijeve noge u predjelu ispod gornje trećine natkoljenice s formiranjem bataljka pogodnog za kasniju aplikaciju proteze, životna aktivnost tužiteljice umanjena za 60%, da gubitak lijeve noge tužiteljice nadomješten protezom predstavlja naruženost jakog stupnja i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od otpusta s inicijalnog bolničkog liječenja 10. svibnja 2017. do prijema u Zavod dana 14. lipnja 2017., po 6 sati dnevno, a nakon otpusta iz Zavoda 13. srpnja 2017., samo pomoć u trajanju od 6 sati dnevno kroz mjesec dana, zatim tuđa pomoć od 4 sata dnevno kroz dva mjeseca te nakon toga doživotno po 2 sata 2 puta tjedno,

- da je medicinskim vještačenjem po psihijatrici Mariji Kudumija Slijepčević utvrđeno da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela intenzivan primarni strah za vlastiti život te sekundarni strah srednjeg intenziteta narednih 10 dana koji prelazi u akutni stresni poremećaj u trajanju od 30 dana i ostavlja trajne posljedice u vidu kronificiranog PTPS-a te da po ovom osnovu tužiteljica mora ulagati dodatne psihičke napore u svakodnevnom životu u ukupnom iznosu od 20% i da je trajno oštećenje psihičkog zdravlja 20%,

- da su se sudski vještaci suglasili da kod tužiteljice postoji trajno umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 68%,

- da prvostupanjski sud prihvaća predmetne nalaze jer su isti pisanim očitovanjima i neposrednim saslušanjem jasno i određeno odgovorili na postavljena pitanja punomoćnika stranaka i da je iz tog razloga ocijenio neosnovanim prijedloge tužitelja za dodatno vještačenje na okolnosti trpljenja štete po specijalistu kirurgu ortopedu, kao i prijedlog tuženika da se određuje novo vještačenje po Medicinskom fakultetu,

- da je sudski vještak iz područja ortopedije i traumatologije Mladen Miškulin utvrdio da je tužiteljici potrebna bolja proteza od proteze koju je moguće odobriti prema Pravilniku o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i da bi bila primjerena proteza s mehatroničkim koljeničnim jedinicama, računalno programirana i s dinamičkim stopalom te da bi ovo invalidsko pomagalo omogućilo tužiteljici veću stabilnost i mogućnost samostalnog hoda bez uporabe štaka za uobičajene životne aktivnosti, da je sadašnje pomagalo nestabilno i nema mogućnost samostalnog blokiranja prilikom određenih pokreta, no da niti jedan protetski nadomjestak ne može zamijeniti amputirani dio tijela, međutim da bi tužiteljica uz protezu koju je naveo kao najbolju opciju, sigurno i u najvećoj mjeri normalno mogla hodati te se baviti svojim kućnim i poslovnim zadacima, a koji su primjereni njezinoj dobi u što ulaze lakše nabavke, hodanje i lakša vožnja autom, ulazak i izlazak iz automobila, odnosno u svakom slučaju puno veća sigurnost prilikom stajanja, hoda, ustajanja i sjedanja,

- da iz naknadnog očitovanja vještaka Josipa Škavića i Marije Kudumija Slijepčević utvrđeno da nabavka proteze koja bi bila najbolja opcija za tužiteljicu neće utjecati na utvrđeno umanjenje životnih aktivnosti od 68% niti na njihovu ocjenu potrebe za tuđom pomoći,

- da iz podataka pravne osobe Otto Bock Adria d.o.o. proizlazi da cijena nabavke proteze za natkoljenicu, modulska, jednoosovinsko koljeno C-LEG4 iznosi 241.926,79 kn, a da iz podataka pravne osobe Bauerfeind d.o.o. Zagreb proizlazi da je prosječna cijena natkoljenične proteze s mehatroničkim koljeničnim jedinicama 364.457,61 kn i da cijena može varirati zavisno od vrste silikona, materijala te vrste stopala,

- da iz naprijed navedenih cijena proteze proizlazi da je prosječna cijena proteze 303.192,20 kn pa kad se od toga iznosa umanji vrijednost ortopedskog pomagala koje sada ima tužiteljica u iznosu od 33.188,64 kn, tužiteljica ima pravo na naknadu štete po ovoj osnovi u iznosu od 270.003,56 kn,

- da je tužiteljica dostavila dokaze da može upravljati samo vozilom s automatskim mjenjačem i da iz nalaza vještaka Mladena Miškulina proizlazi da bi tužiteljica i uz najprimjereniju protezu trebala voziti automobil s automatskim mjenjačem te da iz računa NP Auto trgovina Varaždin od 7. lipnja 2018. o kupnji osobnog automobila Citrena C4 Picaso s automatskim mjenjačem proizlazi da je vozilo plaćeno u iznosu od 83.500,00 kn, dok iz iskaza supruga tužiteljice i tužiteljice proizlazi da su automobil zbog automatskog mjenjača platili 15.000,00 kn skuplje,

- da iz dopisa Porezne uprave proizlazi da tužiteljica nije koristila olakšicu kao invalidna osoba za kupnju vozila s automatskim mjenjačem.

10. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, kao i naknada materijalne štete koja se odnosi na dospjelu tuđu pomoć, zatim na razliku cijene kupovine osobnog automobila s mehaničkim mjenjačem i automatskim mjenjačem, kao dospjele štete te naknadu buduće materijalne štete za protezu koja bi tužiteljici omogućila fizičko stanje najbliže stanju, koje je imala prije prometne nesreće. Tužiteljica je u prometnoj nesreći za koju je u potpunosti odgovorna osiguranica tuženika, zadobila teške tjelesne ozljede i to: traumatsku amputaciju lijeve potkoljenice ispod gornje trećine natkoljenice s formiranjem bataljka pogodnog za aplikaciju proteze, šok radi krvarenja te natučenje i oguljotine kože desnog koljena i šake. Tužiteljici pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti pripada na temelju članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), a ovo pravo tužiteljice među strankama nije sporno niti se žalbom osporava. Na temelju članka 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu, dok je odredbom članka 1085. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

10.1. U konkretnom slučaju odredbu članka 1085. ZOO-a potrebno je povezati s odredbom članka 1095. ZOO-a pa u situaciji kada je tužiteljici amputirana noga te bi joj po mišljenju sudskog vještaka proteza s mehatroničkim koljeničnim jedinicama, računalno programirana i s dinamičkim stopalom omogućila veću stabilnost i mogućnost samostalnog hoda bez uporabe štaka za uobičajene životne aktivnosti te bi njezino zdravstveno stanje dovela približno zdravstvenom stanju prije prometne nesreće, odgovorna osoba dužna je uspostaviti takvo stanje koje bi bilo makar približno stanju kakvo je bilo prije štetnog događaja, bez obzira je li ova potpuno izvjesna materijalna šteta nastala ili će nastati kao buduća šteta jer je potpuno nerazumno očekivati da će znatan novčani iznos za predmetnu protezu tužiteljica moći sama platiti i s obzirom da tužiteljici pripada pravo na naknadu svih potrebnih troškova u vezi s povređivanjem u štetnom događaju. Ujedno ovaj drugostupanjski sud ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev 773/2023-2 od 14. veljače 2024., kojim je Vrhovni sud odgovorio na postavljeno revizijsko pitanje: „Je li se oštećenikovo pravo na naknadu štete u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima odnosi isključivo na naknadu imovinske novčane štete ili oštećenikovo pravo na naknadu štete u smislu citirane zakonske odredbe obuhvaća i naknadu imovinske nenovčane štete, odnosno naknadu one štete koja još nije popravljena?“. Ujedno i iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda osnovanosti potraživanja tužiteljice za invalidsko pomagalo – protezu, koja bi prema mišljenju liječnika specijaliste, sada u postupku sudskog vještaka, bila najbolja i najprimjerenija za tužiteljicu, iako se radi o budućoj imovinskoj šteti.

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da tužiteljica, prema dokazima dostavljenim u sudski spis i prema nalazu sudskog vještaka, može upravljati samo osobnim automobilom s automatskim mjenjačem, koji je tužiteljica kupila i da visina ove štete iznosi 15.000,00 kn, a što se žalbom posebno i ne osporava, dok u odnosu na ovaj vid štete tužba nije preinačena.

11. Međutim, u ostalom dijelu prvostupanjske odluke, a u odnosu na visinu štete kako neimovinske tako i imovinske za adekvatno invalidsko pomagalo, tuđu pomoć i rentu, pravilnost primjene materijalnog prava ne može se ispitati jer prvostupanjski sud o pojedinim odlučnim činjenicama i prigovorima tuženika nije dao nikakvu ocjenu niti obrazloženje, dok o razlozima prihvaćanja pojedinih provedenih dokaza i razlozima odbijanja dokaza tuženika nije dao dostatne i obrazložene razloge.

12. Prvenstveno prvostupanjski sud nije obrazložio istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kao niti razloge zašto je zakonsku zateznu kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva dosudio od 1. listopada 2017., odnosno od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku, kako se osnovano u žalbi tuženika ističe, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stava.

2. točka 11. ZPP-a zbog koje se prvostupanjska odluka ne može ispitati. U odnosu na prigovor zastare i kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, prvostupanjskom sudu se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., kao i na pravne stavove izražene u odluci poslovni broj Rev-711/2023-2 od 5. lipnja 2024.

13. Nadalje, iako prema članku 220. stavku 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, ocjena je li zbog neprihvaćanja prijedloga stranke za provođenje predloženog dokaza uskraćena toj stranci mogućnost raspravljanja, ovisi o okolnostima pojedinačnog predmeta kao i o razlozima koje je prvostupanjski sud pri tome iznio pa u slučaju kada je tuženik i na ročištu, i u pisanim podnescima, predlagao da se sudski vještaci saslušaju na ročištu i da se tuženiku omogući neposredno ispitivanje vještaka, tim više što je sudski vještak Josip Škavić na pitanje tuženika od kakvog utjecaja bi bilo novo ortopedsko pomagalo na ranije procijenjeni postotak trajnog smanjenja životnih aktivnosti i buduće potrebe tužiteljice za tuđom pomoći njegom, dao nedorečen i nedostatan odgovor, a vještakinja Marija Kudumija Slijepčević odgovor uopće nije obrazložila, prvostupanjski sud je bio dužan sukladno odredbi članka 160. stavka 1. ZPP-a pozvati vještake na ročište i omogućiti strankama neposredno ispitivanje i razrješenje njihovih dvojbi, tim više što je obveza, propisana naprijed navedenom zakonskom odredbom, usmeno iznošenje nalaza vještaka na sudskom ročištu.

13.1. Prema odredbi članka 260. stavka 2. ZPP-a, vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje pa ukoliko je obrazloženje vještaka nedostatno ili ga uopće nema, prvostupanjski sud je dužan pozvati vještaka na jasno, decidirano i obrazloženo mišljenje. Stoga, nepozivanjem vještaka na ročište i ne davanjem mogućnosti tuženiku da vještake ispita o spornim činjenicama, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.

14. Isto tako činjenična i pravna argumentacija tuženika u odnosu na nalaze vještaka, kao i njegov prijedlog za sveobuhvatno vještačenje po medicinskoj ustanovi, nisu raspravljeni niti obrazloženi na pravilan način. Naime, osnovano tuženik u žalbi ističe da nije smisao sudske presude naširoko i nepotrebno citiranje nalaza i mišljenja vještaka, dok su s druge strane stavovi o spornoj činjenici, dakle potrebi provođenja medicinskog vještačenja po medicinskoj ustanovi i iznesenih prigovora na vještačenja, svedeni na šturo obrazloženje, kao i da je prvostupanjski sud prihvaćanje nalaza sudskih vještaka obrazložio općenitim frazama bez konkretnog i jasnog obrazloženja zašto prvostupanjski sud smatra da su primjedbe tuženika neosnovane. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženika da su nalazi sudskih vještaka reproducirani, bez ocjene i zaključka prvostupanjskog suda u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, čime je počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 11. točka 2. ZPP-a.

15. U odnosu na visinu štete za adekvatno ortopedsko pomagalo - protezu s mehatroničkim koljeničnim jedinicama, računalno programiranoj i s dinamičkim stopalom, pravna osoba Otto Boc Adria d.o.o. se očitovala da cijena proteze za natkoljenicu, modulske s jednoosovinskim koljenom C-LEG 4 s PDV-om iznosi 241.926,79 kn, a pravna soba Bauerfeind d.o.o. dostavila je podatke da je prosječna cijena natkoljenične proteze s mehatroničkim koljeničnim jedinicama 364.457,61 kn i da cijena može varirati zavisno od vrste silikona i materijala (komponenti koje se ugrađuju), kao i o vrsti stopala. Pravilno tuženik u žalbi navodi da sud nije mogao uzeti prosječnu vrijednost proteze u iznosu od 303.192,20, već je dužan utvrditi točno koja proteza tužiteljici odgovara i cijenu takve proteze jer tužiteljica ima pravo na potpunu razliku novčanog iznosa odgovarajuće proteze, a tuženik nije dužan platiti veću cijene proteze od one koja odgovara tužiteljicu pa je u tom smislu prvostupanjski sud trebao provesti predložene dokaze i pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje.

16. Kako je utvrđeno da prvostupanjska presuda ne može ispitati (osim u dijelu imovinske štete za vozilo s automatskim mjenjačem) jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a što je utjecalo i na činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu točke I izreke za ukupni iznos od 71.697,34 eura/540.203,60 eura i zakonsku zateznu kamatu na ovaj iznos te u cijelosti u točki II izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV izreke) pa je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

16.1. U odnosu na dio točke I alineja 2. izreke presude za iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2018. do isplate, na temelju članka 368.stavka 1. ZPP-a, potvrđena je prvostupanjska presuda te je na temelju članka 380. stavka 2. ZPP-a potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

16.2. Točka III izreke nije bila predmet žalbenog postupka pa u tom dijelu izreka presude ostaje neizmijenjena.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, uvažavajući upute iz ove drugostupanjske odluke te će provesti novu glavnu raspravu (članak 377. stavak 1. ZPP-a) na koju će pozvati sve vještake koji su vještačili zdravstveno stanje tužiteljice, raspraviti s vještacima sva sporna pitanja i omogućiti strankama ispitivanje vještaka te će, ukoliko utvrdi da su i dalje sporna pojedine činjenice, odrediti vještačenje po Medicinskom fakultetu sukladno dokaznim prijedlogu tuženika. Prvostupanjski sud će također utvrditi koja proteza bi bila primjerenija tužiteljici, da li proteza za natkoljenicu, modulska s jednoosovinskim koljenom C-LEG 4 tvrtke Otto Boc Adria d.o.o. ili natkoljenična proteza s mehatroničkim koljeničnim jedinicama tvrtke Bauerfeind d.o.o., nakon čega će analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a te će obrazložiti sve istaknute zahtjeve tijekom postupka i donijeti obrazloženu odluku o prigovoru zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud će obrazložiti i zakonsku zateznu kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a novom odlukom o glavnoj stvari odlučit će i o cjelokupnim troškovima postupka vodeći pri tome računa o uspjehu stranaka u sporu u pogledu visine i u pogledu osnove tužbenog zahtjeva te će sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

18. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić