- 1 -              Revd 2499/2023-2

Broj: Revd 2499/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ć. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. r. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-744/2022-4 od 2. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5217/2018-64 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2., prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3. i rednim brojem 4., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci (pogrešno naznačene kao „rješenje“) poslovni broj Gž R-744/2022-4 od 2. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5217/2018-64 od 7. travnja 2022., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. U okolnostima kada je radnik u dugotrajnom radnom odnosu kod istog poslodavca (u ovom slučaju radi se o 35 godina) tijekom kojeg je uvijek bio uzoran radnik i nikada nije kršio niti jednu obvezu iz radnog odnosa, treba li poslodavac sagledati sve takve okolnosti i takvom radniku prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika uručiti (pisano) upozorenje na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze? Može li se od takvog radnika očekivati da u nastavku radnog odnosa ne bi kršio obveze iz radnog odnosa i da bi upozorenjem bila ostvarena svrha propisana člankom 119. st. 1. Zakona o radu?,

2. Imaju li sudovi diskrecijsko pravo pozvati se na zakonsku iznimku iz članka 119. st. 1. Zakona o radu koja glasi: „…osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini“, bez navođenja ijednog razloga zbog kojeg smatraju da su u konkretnom slučaju postojale takve okolnosti i bez navođenja koje okolnosti bi to bile koje su dovele do primjene spomenute zakonske iznimke?,

3. Ukoliko su nadređene osobe radniku bile pisanim putem upoznate s pojedinim pravilima koja se primjenjuju na poslodavca i onome što po tim pravilima pripada poslodavcu (u konkretnom slučaju radi se o tzv. cirkularnom mailu uz koji su dostavljene Upute E.-a o broju ulaznica koje pripadaju tuženiku) je li radnik, a posebice radnik koji za to niti nije zadužen od poslodavca, o tome što u tim pravilima piše i što po tim pravilima pripada poslodavcu mora dodatno izvještavati nadređene radnike i odgovorne osobe poslodavca?,

4. Ukoliko je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, je li onda od utjecaja na tu vrstu redovitog otkaza karakter povrede obveze iz radnog odnosa koju sud kvalificira kao osobito tešku koja bi bila razlog za izvanredni otkaz? Treba li u takvom slučaju zakonitost odluke o otkazu promatrati isključivo vodeći računa o samoj volji poslodavca da donese odluku o redovitom otkazu, neovisno o tome jesu li možda bili ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu; ako da, treba li onda poslodavac poštivati proceduru propisanu za redoviti otkaz, što podrazumijeva i prethodno upozorenje radniku na obveze iz radnog odnosa?“.

1.1. Tuženik se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. tužitelj nije na određen način naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

2.2. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti toga pravnog pitanja tužitelj se poziva na presudu ovog revizijskog suda broj Revr 1677/12-2 od 15. travnja 2014. No u toj Presudi ovaj revizijski sud nije izražavao pravno shvaćanje u odnosu na pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije pod rednim brojem 3. Stoga dakle nije riječ o pravnom pitanju o kojemu pobijana drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskog suda.

2.3. Niti pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. I u odnosu na ovo pravno pitanje tužitelj se poziva na prije navedenu presudu ovog revizijskog suda kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. U odnosu na prvi dio ovog pravnog pitanja pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prije navedene presude ovog revizijskog suda. Niti u odnosu na drugi dio toga pitanja pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u prije navedenoj presudi. Naime prije navedena presuda ovog revizijskog suda donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju (gdje je u kolektivnom ugovoru bila propisana beziznimna obveza poslodavca da prije otkazivanja ugovora o radu redovitim otkazom pismeno upozori radnika na obveze iz radnog odnosa s upozorenjem na mogućnost otkazivanja ugovora o radu).

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila potrebna radi donošenja odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 5. rujna 2023.

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      dr. sc. Jadranko Jug, v.r.