- 1 -              Rev 1074/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1074/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku H. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & J. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d. Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 478/2019-2 od 4. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3581/18-39 od 9. rujna 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopuštena Odluka tuženika broj HP-02/2-0000441/14 od 14. ožujka 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i da radni odnos tužiteljice nije prestao; te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta „voditelj tima“ ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak revizije.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija tuženika nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. studenog 2009. za radno mjesto voditelj tima, u Diviziji pošta na području Splitsko-dalmatinske županije,

 

- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog gospodarskih i organizacijskih razloga uz obrazloženje da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica,

 

- da je tuženik 31. prosinca 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika.

 

9. Prvostupanjski je sud, a što sve prihvaća drugostupanjski sud, prihvatio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tuženik pri ocjeni socijalnih kriterija iz odredbe čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) tužiteljicu uspoređivao u odnosu na drugih sedamnaest radnika koji su svi bili zaposleni u Odjelu sortiranja iako je trebao imati u vidu radnike zaposlene na radnom mjestu voditelja tima u cijeloj Diviziji pošta Splitsko-dalmatinske županije. Osim toga, da se u smislu odredbe čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) može zaključiti da je tužiteljica diskriminirana po osnovi spola jer je na radu zadržano svih deset radnika muškaraca, voditelja tima u Odjelu sortiranja, dok su od ukupno osam žena voditelja tima u tom odjelu njih četiri dobile otkaze ugovora o radu.

 

10. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ovo stoga jer se na temelju Programa tuženika ne može ispitati pravilnost primjene zakonskih kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR te dodatnih kriterija, kojima se tuženik rukovodio prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu i ovisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici osporenom odlukom (tako i odluke broj Revr 749/17-2 od 20. veljače 2018., Revr-219/17-2 od 6. veljače 2019., Rev 1901/2018-5 od 28. ožujka 2023.).

 

10.1. U takvoj situaciji, već iz tog razloga, otkaz ugovora o radu je nedopušten, pa nije odlučna činjenica je li tužiteljica i stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, slijedom čega revizijski navodi da je nejasno kako je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u ovom konkretnom slučaju.

 

11. Budući je na tuženiku, u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a kako isti to nije uspio učiniti u ovom postupku, valjalo je ocijeniti da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

12. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza kada navodi da su kriteriji u Programu zbrinjavanja viška zaposlenih jasno precizirani, valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje.

 

13. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.