- 1 -              Rev 1210/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1210/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. d.o.o. S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-698/2022-3 od 9. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pr-1398/2021-16 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopuštena Odluka tuženika od 9. veljače 2021. o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga - poslovno uvjetovani otkaz, kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. rujna 2018. i da radni odnos tužitelja kod tuženika na radnom mjestu terenskog komercijaliste nije prestao; te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na njegovo prijašnje radno mjesto terenskog komercijaliste, uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak revizije.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija tuženika nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 3. rujna 2018. za radno mjesto terenski komercijalist;

 

- da je nakon verbalnog sukoba tužitelja sa zz tuženika na sastanku od 22. siječnja 2021. tuženik u tri navrata nudio tužitelju sporazume o prestanku radnog odnosa koje tužitelj nije prihvatio;

 

- da je tuženik 9. veljače 2021. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih razloga uz obrazloženje da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj s obzirom na činjenicu proglašenja epidemije uzrokovane virusom Covid 19 u Republici Hrvatskoj koje da je imalo posljedica na poslovne djelatnosti tuženika i njegove poslovne rezultate;

 

- da prema dostavljenim podacima o poslovanju tuženik nije poslovao s gubitkom;

 

- da su poslovi koje je obavljao tužitelj podijeljeni na druga dva terenska komercijalista.

 

9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih gospodarskih razloga kao razlog otkaza ugovora o radu jer nije dokazao gubitak u poslovanju a i primao je novčane potpore Vlade Republike Hrvatske iz državnog proračuna, te i jer tuženik nije imao u vidu sve socijalne kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) u odnosu na preostala tri terenska komercijalista.

 

10. Drugostupanjski sud zaključuje da, ne samo da je tuženik poslovao bez gubitka već je 2020. godine ostvario veću dobit nego 2019. i da organizacijski razlozi - podjela regije Središnje Hrvatske na dva dijela i pripajanje jednog dijela Istočnoj Hrvatskoj a drugog Regiji Rijeka nisu posljedica gospodarskih razloga niti se oni kao takvi spominju u odluci o otkazu. Osim toga, smatra da tuženik nije uopće proveo postupak uspoređivanja radnika koji rade na radnom mjestu terenskih komercijalista u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR što sve predmetni otkaz čini nedopuštenim.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

 

11.1. Tuženik smatra da okolnost da je dobio novčanu potporu Vlade Republike Hrvatske za podršku gospodarstvu tijekom pandemije Covida 19 ne može biti relevantna za ocjenu je li tuženik poslovao s dobiti ili ne. Međutim, tuženik gubi iz vida namjenu dodjeljivanja predmetnih novčanih sredstava koja su isplaćivana poslodavcima upravo u svrhu potpore za očuvanje radnih mjesta.

 

11.2. S druge strane, pravilno sudovi navode da iz rezultata dokaznog postupka nije razvidno da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj; naprotiv, ti isti poslovi podijeljeni su između dva druga terenska komercijalista.

 

11.3. S tim u vezi, odlučno je bilo imati u vidu odredbu čl. 115. st. 2. ZR prema kojoj pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. O tim okolnostima, prema utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova, poslodavac nije vodio računa.

 

12. Kod činjenice da tužiteljevo radno mjesto nije ukinuto nekim organizacijskim propisom ili odlukom tuženika, da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj, da prilikom provođenja postupka otkazivanja ugovora o radu nisu cijenjeni kriteriji iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR, proizlazi da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten i da tužitelja sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR treba vratiti na rad upravo na one poslove koje je obavljao prije redovitog otkaza ugovora o radu, sve kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi.

 

13. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.