- 1 -              Rev 1197/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1197/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. B. d.d., R., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i P. u R., protiv tuženice T. O., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-670/16-2 od 7. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-209/15 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja E. & S. B. d.d. od 5. travnja 2018., kao i dopuna revizije tužitelja od 6. travnja 2018.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je pod st. I. izreke naloženo tuženici da tužitelju isplati po osnovi naknade štete iznos od 7.473.425,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, a pod st. II. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 896.736,25 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom je pod toč. 1. izreke preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da tužitelju isplati po osnovi naknade štete iznos od 7.473.425,84 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a pod toč. 2. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 434.787,50 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška je odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju i dopunu revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se usvoji revizija tužitelja i preinači drugostupanjska presuda na način da se odbije žalba tuženice, podredno da se ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu toga sadrži li pobijana presuda razloge za zaključak da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu, visinu štete i uzročnu vezu, te u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između nezakonitog brisanja hipoteke i nastale štete, te visine štete) od one koju je izveo drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

7.1. Revident neutemeljeno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i čl. 220. st. 1. ZPP-a.

 

7.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

7.3. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

7.4. Drugostupanjski sud je, donoseći pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP, a postupajući u skladu s naprijed navedenim odredbama ZPP ocijenio dokaze koje je smatrao važnim i utvrdio činjenice odlučne za ovaj spor zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koju je ukazano u reviziji.

 

7.5. Osporavajući pravilnost pobijane presude, a kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev upravljen na isplatu utuženog iznosa s osnova naknade štete i u tom pravcu pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, tužitelj takvim revizijskim navodima sadržajno vrši preocjenu izvedenih dokaza te time faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što međutim, u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Stoga ove revizijske navode tužitelja ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

 

7.6. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident ukazuje u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u visini od 7.473.425,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate.

 

8.1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio:

 

- da mu je šteta nastala kao posljedica nezakonitog rada tuženice (koja je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-210/09 od 14. svibnja 2010. proglašena krivom jer je u svojstvu službenice zemljišnoknjižnog odjela temeljem brisovnog očitovanja tužitelja radi brisanja založnog prava glede osiguranja tražbine, umjesto upisa brisanja založnog prava samo na jednoj nekretnini protivno odredbama čl. 106. i čl. 121. Zakona o zemljišnim knjigama bez donošenja rješenja o upisu brisanja tereta i dostavljanja istoga svim osobama, u zemljišnim knjigama upisala brisanje založnog prava i na svim preostalim zalogom opterećenim česticama, a potom na omotu sudskog spisa upisala da je rješenje o upisu brisanja tereta napisano i otpremljeno iako je znala da to nije učinila te time oštećenici E.&S. B. d.d. uskratila pravo zaloga na nekretninama pobliže opisanim u kaznenoj presudi čime je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti nesavjesnim radom u službi), te

 

- da se njegova šteta ogleda u gubitku zaloga (hipoteke) na nekretninama kojim je, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom na nekretnini broj ES 914/04 od 16. studenoga 2004. bilo osigurano potraživanje tužitelja iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 51002117171 od 16. studenoga 2004. i pripadajućih Aneksa broj 1 od 29. studenoga 2004. i Aneksa broj 2 od 10. studenoga 2008. na navedenim nekretninama pa da gubitak hipoteke za posljedicu ima nemogućnost tužitelja da (zbog nezakonitog rada tuženice) svoju dospjelu tražbinu namiri iz vrijednosti nekretnina na kojima je hipoteka bila upisana.

 

9. Prvostupanjski sud je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužitelj dokazao da mu je nastala šteta upisom brisovnog očitovanja izdanog za jednu nekretninu, a da se brisalo više nekretnina, a nije se smjelo, da se tuženica poziva na grešku, ali da je ista izdala rješenje grešku bi odmah primijetila i ispravila, a tijekom postupka da tuženica niti jednim dokazom nije dokazala da iznos koji potražuje tužitelj nije istinit. Prvostupanjski sud pri tom utvrđuje da je šteta počinjena tužitelju, uslijed obične nepažnje tuženice, a da tuženica u smislu odredbe čl. 1045. ZOO/05 nije dokazala da šteta nije nastupila bez njene krivnje, jer je bila obvezna izdati rješenje o upisu brisovnog očitovanja strankama, što nije učinila.

 

10. Međutim, ocjenjujući da prvostupanjski sud u pogledu visine tužbenog zahtjeva ne daje jasne i obrazložene razloge zašto ne prihvaća činjenicu da je postojala mogućnost da je tužitelj svoje potraživanje realizirao pokretanjem ovršnih postupka u odnosu na treće osobe tj. Z. G. d.o.o., Z. H., T. Š. i K. Đ. ne uočavajući pritom činjenicu temeljem čega su ti ovršni postupci pokrenuti, te da u pogledu elaborata tužitelja iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica tijekom postupka osporila navedeni dokaz, a da prvostupanjski sud pogrešno navodi da ga ista niti jednim dokazom nije osporila, drugostupanjski sud je ocijenio da je u postupku suda prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (jer su razlozi presude u pogledu odlučnih činjenica nejasni i proturječni sadržaju spisa predmeta), zbog čega je drugostupanjski sud ocjenom svih provedenih dokaza, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP utvrdio odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu.

 

10.1. Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio takav zahtjev tužitelja ocijenivši da je tužitelj, a na kojem je bio teret dokaza u postupku trebao dokazati da se nije mogao naplatiti putem svih raspoloživih sredstava osiguranja koje je imao sukladno zaključenim Ugovorima i Aneksima sa svojim dužnicima, kao i da je trebao dokazati da bi na njegovoj strani došlo do umanjenja imovine te konkretizirati u kojem bi to točno iznosu bilo (tj. da je trebao dokazati da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva došlo do vraćanja materijalne situacije tužitelja u istu onu poziciju u kojoj bi on bio da nije bilo štetne radnje tuženice).

 

10.2. Međutim, ocjenjujući da tužitelj nije dokazao naprijed navedene odlučne činjenice, te s obzirom na utvrđenje da elaborat procjene koji je tužitelj priložio u spis ne predstavlja adekvatan dokaz kojim bi se moglo dokazati da je na strani tužitelja nastala šteta upravo u visini utuženog iznosa (jer je u ugovoru o okvirnom zaduženju i osiguranju hipotekom na nekretnini br. ES 914/14 od 16. studenoga 2004. utvrđena vrijednost nekretnina u iznosu 400.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a da se elaborat procjene odnosi na daleko veći novčani iznos, koji tužitelj nije pojasnio od kuda razlika između vrijednosti iz ugovora i one navedene u elaboratu tužitelja, te jer se elaborat procjene ne odnosi na nekretnine na kojima je nezakonito brisano založno pravo tužiteljice već se isti odnosi na procjenu tržišne vrijednosti drugih nekretnina), drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj na kojem je bio teret dokaza u postupku nije dokazao ni postojanje uzročne veze između štetne radnje tuženice i nastale štete, kao ni visinu eventualne štete, kao bitnih elemenata tog izvanugovornog odnosa, zbog čega je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neutemeljen.

 

10.3. Stoga je drugostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a u vezi sa čl. 373.a ZPP-a tužbeni zahtjev odbio.

 

11. Tužitelj u reviziji u osnovi ponavlja žalbene navode i daje svoj zaključak glede primjene materijalnog prava, međutim ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. toga čl., revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

13. S obzirom da ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj presudi, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredba st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

14. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju i dopune revizije tužitelja odbiti kao neosnovane, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.