- 1 - Rev 415/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S. B., protiv tuženika S. S., OIB: ..., iz Njemačke, H., kojeg zastupa punomoćnica J. L., odvjetnica u S. B., radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1560/2021-2 od 9. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-490/16-30 od 24. veljače 2021., u sjednici od 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1560/2021-2 od 9. veljače 2022. te sudi:
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-490/16-30 od 24. veljače 2021.
II. Nalaže se tuženiku da tuženici naknadi trošak revizije u iznosu od 233,97 EUR / 1.687,50 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 405 k.o. N. T. i to kč.br. 430/1 L. N. g. sa 1 j i 1200 čhv i kč.br. 432 L. N. g. sa 4 j, što je tuženik S. S., OIB ... dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na istim nekretninama.
II Nalaže se tuženiku S. S. da tužiteljici Republici Hrvatskoj naknadi troškove postupka u iznosu od 5.625,00 kn u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.625,00 kn i trošak žalbe u iznosu od 2.362,50 kn.
3. Ovaj sud je pošavši od zaključka da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse ovog suda, rješenjem broj Revd-2201/2022-2 od 19. listopada 2022. dopustio reviziju u odnosu na pitanje:
„Može li sud primijeniti opće odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 93/91 - dalje: ZOVO) te pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) kada je specijalnim propisima Zakona o udruženom radu („Narodne novine“, broj 53/91) propisano originarno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u korist društvenopravne osobe kroz zakonom propisano vrijeme?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica protiv drugostupanjske presude podnijela je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
8. Predmet spora je stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva koji tužiteljica temelji na tvrdnji da se H. š. d.o.o., zajedno sa svojim prednicima nalaze u neprekinutom posjedu spornih nekretnina od 1963.; da je odredbom čl. 268. Zakona o udruženom radu („Službeni list SFRJ“, proč. tekst 11/88 - dalje: ZUR) bilo propisano da nekretnina prelazi u društveno vlasništvo u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društveno pravne osobe, a najkasnije od deset godina od njenog prelaska; da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZŠ) sporna nekretnina kao šumsko zemljište u društvenom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske.
9. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev je prihvatio uz obrazloženje da je posjed tužiteljice, izvršavan po H. š. d.o.o. i njegovim prednicima kroz 46 godina, istinit i pošten, slijedom čega je tužiteljica dosjelošću, na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06,146/08 - dalje: ZV) stekla vlasništvo istih.
10. Drugostupanjski sud je pošavši od shvaćanja da u konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti paragraf 1460 Općeg građanskog zakonika, koji se kao pravno pravilo primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), kao i odredbe čl. 159. st. 2. i 3. ZV, te utvrdivši da tužiteljica nije bila pošteni posjednik, zaključio je da zbog izostanka te kvalitete posjeda tužiteljica nije mogla steći vlasništvo, neovisno o trajanju posjeda.
11. S obzirom na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija u ovom stadiju postupka sporno je je li za stjecanje prava vlasništva, a s obzirom na odredbu čl. 268. ZUR-a odlučno poštenje društvenopravne osobe kao posjednika.
12. Sam posjed društvenopravne osobe (pravnih prednika H. š. d.o.o.) kroz zakonom propisano vrijeme bio je pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u društveno vlasništvo po Zakonu o udruženom radu („Službeni list SFRJ“, broj 53/76, pročišćeni tekst 11/88 - dalje: ZUR) koji je stupio na snagu dana 11. prosinca 1976. i po kojem nekretnine prelaze u društveno vlasništvo u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstvo društvenopravne osobe, odnosno najkasnije u roku od deset godina od njenog prelaska (članak 268. ZUR). Dakle, radilo se o originarnoj osnovi stjecanja u korist društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što su šume i šumsko zemljište, bile u posjedu društvenopravne osobe, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda u subjektivnom roku od pet godina, odnosno u objektivnom roku od deset godina koji rokovi se računaju od dana stupanja na snagu ZUR-a.
13. Odredba koju predviđa ZUR (članak 268.) bitno se razlikuje od instituta redovne dosjelosti propisanog odredbama ZVDSP, ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR-u nekretnina prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda pa i nesavjesnog posjeda.
14. Prema tome, posjedovanjem spornih nekretnina po pravnim prednicima H. š. d.o.o. i to kontinuirano od 1963. pa nadalje, te su nekretnine prešle u režim društvenog vlasništva. Pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu izvršena je člankom 16. stavak 1. Zakona o šumama. Ta odredba unesena je u Zakon o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 32/87 i 47/89 - dalje: ZŠ) odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991., osim odredaba članka 5., članka 48., članka 49. i članka 50. toga Zakona koje se primjenjuju od dana stupanja na snagu istog Zakona. Dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o šumama, odnosno od njegove primjene 1. siječnja 1991., sve šume i šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo, po sili zakona (ex lege) postala su vlasništvo Republike Hrvatske.
15. Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:
U situaciji kada je u vrijeme važenja Zakona o udruženom radu društvenopravna osoba posjedovala nekretnine u privatnom vlasništvu kroz zakonom određeno vrijeme na stjecanje prava vlasništva primjenjuju se odredbe toga Zakona.
16. Kako je slijedom iznesenog drugostupanjskom presudom, kojom se u konkretnoj situaciji, uz nesporno trajanje posjeda u trajanju duljem od deset godina, odlučnom pretpostavkom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pogrešno smatra savjesnost posjeda, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci.
17. Tužiteljica u cijelosti uspjela s revizijom te joj je, sukladno odredbi čl. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), dosuđen trošak revizije u iznosu od 233,97 EUR / 1.687,50 kn.
Ivan Vučemil, v.r.
