- 1 -              Revd 4014/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4014/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz K., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici G. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & L. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika N. l. d.d. iz R., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici iz R., radi naknade neimovinske štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-571/2021-2 od 10. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn-214/2019-34 od 4. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

              II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:

 

- u odluci iz toč. 1. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja „radi naknade mu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom od utuženja i zahtjev da tuženik sa poveznice www… ukloni odnosni novinski članak u roku od 15 dana te da u prvom idućem tiskanom izdanju N. l., na istom ili istovrijednom mjestu uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojima je pisan članak o tužitelju Ž. S., bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, objavi pravomoćnu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu“,

 

- u „dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka sadržanoj u toč. 2. izreke“ kojom je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 6.050,00 kn“.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

              „1. Predstavlja li izvješće Direktora prema Nadzornom odboru društva ograničene odgovornosti službenu ispravu te predstavlja li direktor društva s ograničenom odgovornošću službenu osobu koja je u okviru svoje službe ovlaštena izdavati službene isprave?“

 

              „2. Može li se nakladnik ekskulpirati od odgovornosti za naknadu štete učinjene objavom informacija u medijima pozivom na čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima ako je u ranije objavljenim ispravcima informacija iz članaka istoga autora bio upoznat da informacije koje objavljuje nisu točne?“

 

              „3. Je li nakladnik postupao dužnom pažnjom i u dobroj vjeri kada je unatoč dostavljenom mu nalazu i mišljenju vještaka odgovarajuće struke bio upoznat da je informacija koju namjerava objaviti neistinita informacija?“

 

              „4. Predstavlja li analitički članak posebnu kategoriju članka za koju vrijede drugačija pravila postupanja nakladnika te koja istog oslobađaju dužnosti provjere istinitosti informacija prije objave istih?“

 

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da se ovaj odbije kao neosnovan.

 

4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

 

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ...“.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo paušalni navodi predlagatelja da su po njemu postavljena pitanja važna za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao ni isticanje razloga kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemizira sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

 

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

7.3. da se, gledano u tome svijetlu, niti tvrdnji predlagatelja (na uvažavanju koje inzistira, sugerirajući da se na njoj gradi dopuštenost njegova prijedloga i nalazeći je odlučnom za odluku o njegovom zahtjevu - pa je uključuje i u sadržaj postavljenih pitanja) da je Izvješću A. K., direktora KD A., upućenog Nadzornom odboru KD A., pogrešno data kvalifikacija "službene isprave“ i ujedno (samo zbog toga što bi to bila "službena isprava“) vrijednost dokaza postojanja ekskulpacijskih razloga na strani tuženika („u čiju istinitost autor članka nije imao razloga sumnjati“), ne može dati značaj jednog od razloga iz prethodne točke 7.2.: to obzirom da se osporena odluka u svojoj suštini niti ne temelji na takvoj kvalifikaciji te isprave (makar je drugostupanjski sud takvom naznačuje) - koja je kvalifikacija, uostalom, za tu odluku irelevantna, nepotrebna ili suvišna (ovdje je odlučno nešto drugo: da je tu ispravu u okviru obavljanja svoga posla izdao direktor KD A. za potrebe Nadzornog odbora društva KD A. - te da u istinitost sadržaja iste, takve, zbog uloge ili položaja njezina pisca - dakle neovisno od njezine kvalifikacije, autor članka nije imao dostatnih, opravdanih ili razumnih razloga sumnjati),

 

7.4. da se postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj “vidi”, a odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu, one koje nastoji prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda (i to bez određenog obrazloženja u čemu bi one bile u toj suprotnosti) - u toj suprotnosti nisu: one su donesene na temelju specifičnih činjeničnih utvrđenja i „okolnosti konkretnog slučaja“ na koje se pojedinačno odnose - kakve nisu utvrđene i u ovome postupku, pa se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

7.5. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 6. ZPP-a, prema kojoj: “Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten i ako ne sadrži pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ovoga Zakona.“, dakle i ako ne sadrži određeno izložene razloge zbog kojih predlagatelj smatra da je po njemu postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4., ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

11. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.