Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 982/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K., OIB …, iz K., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i P. u Z., protiv tuženika Z. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1419/2019-3 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-944/2019-33 od 29. srpnja 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 16. listopada 2017. te Odluka tuženika od 3. studenoga 2017. kojom nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za ostvarivanje prava te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto "vozača autobusa" (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382.a i čl. 386. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. listopada 2017. i vraćanje tužitelja na rad.
8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima vozača autobusa pet godina, da je u vremenu od 21. ožujka do 14. travnja 2017. prošao edukaciju za korištenje digitalnog tahografa te da je tijekom godišnjeg odmora u vremenu od 1. do 10. svibnja 2017. upravljao vozilom drugog prijevoznika.
9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-da je tužitelj tražio odobrenje od nadređenog obzirom ga je obavijestio o svojoj namjeri da bi vozio drvenu građu za I., Č. i A., za što nije dobio jednoznačan odgovor, već mu je rečeno da će se korištenje digitalnih tahografa i kartica strogo kontrolirati tek od rujna ili listopada,
-da je tužitelj za vrijeme godišnjeg odmora upravljao vozilom koje nije vozilo tuženika, prevozio je drvenu građu u I., Č. i A., s time da za navedeno nije sklopio ugovor o radu, a ne bi upravljao drugim vozilom da je znao za posljedicu otkaza,
- da je tuženik tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je u obrazloženju Odluke o otkazu navedeno da je tužitelj u razdoblju od 1. do 10. svibnja 2017. upravljao vozilom drugog prijevoznika reg. ozn. …, kada je bio na godišnjem odmoru; da je opisanim postupanjem kršio obveze iz radnog odnosa, iz čl. 123. st. 2. toč. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora, jer se nedopušteno ponašao, odnosno nije se pridržavao obveza koje proizlaze iz Zakona o radu i drugih zakona,
- da je tužitelj dao svoju obranu u kojoj ne poriče činjenicu da je upravljao vozilom drugog prijevoznika, ali da ni u kojem slučaju ne bi vozio za drugog prijevoznika da je znao da takav rad predstavlja razlog za izvanredni otkaz,
- da se predsjednik sindikalne udruge usprotivio Odluci o otkazu, navodeći da tužitelj nije imao saznanja o tome smije li ili ne voziti za drugog prijevoznika.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten te da je otkaz prestroga sankcija u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je tužitelj poslodavcu najavio namjeru da bi za vrijeme svojeg godišnjeg odmora vozio za drugog prijevoznika i time izrazio poštovanje prema poslodavcu. Sudovi su ocijenili da počinjena povreda obveze iz radnog odnosa ne opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Sudovi su ocijenili da je u konkretnom slučaju tuženik ipak trebao izreći blažu sankciju tužitelju, kao što je upozorenje na obveze iz radnog odnosa, a ne izvanredni otkaz, iako je propisana mogućnost rada kod drugog poslodavca jedino uz suglasnost ranijeg poslodavca (čl. 61. st. 3. Zakona o radu), kao i da činjenica faktičnog rada ili rada na crno predstavlja narušenje ugleda tuženika kao poslodavca tužitelja i predstavlja nedopušteni oblik ponašanja tužitelja kao radnika tuženika.
11. Odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Međutim, tuženik u reviziji samo navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i 2. ZPP, pri čemu ne obrazlaže koje su to točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene. Stoga ovi razlozi nisu uzeti u obzir.
12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
13. Prema odredbi čl. 61. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR) radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.
14. Prema tome, radnik za sklapanje ugovora o radu treba pisanu suglasnost svog poslodavca za kojeg radi u punom radnom vremenu. U konkretnom slučaju tužitelj nije sklopio ugovor o radu s drugim poslodavcem, vozio je za drugog prijevoznika za vrijeme svog godišnjeg odmora (od 1.-10. svibnja 2017.), a o tome je obavijestio i svog nadređenog, koji mu nije dao jasan odgovor može li kod svog poslodavca imati kakve sankcije. Prema ocjeni revizijskog suda, došlo je do povrede obveze iz radnog odnosa na temelju čl. 61. st. 3. ZR, međutim ta povreda u okolnostima ovog konkretnog slučaja (kada tužitelj nije zaključio ugovor o radu s drugim poslodavcem već je obavio prijevoz za drugog prijevoznika u vrijeme svog godišnjeg odmora, a tijekom rada kod tuženika nije počinio druge povrede) ne predstavlja naročito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da u okolnostima ovog konkretnog slučaja nije bilo opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
15. Neosnovan je i revizijski navod tuženika da sudovi nisu primijenili odredbu čl. 101. ZR o zakonskoj zabrani natjecanja, koju i prema ocjeni revizijskog suda nisu niti trebali primijeniti obzirom zakonska zabrana natjecanja u konkretnom slučaju ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz.
16. Slijedom svega navedenog, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tuženik u okolnostima konkretnog slučaja nije imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena zbog čega su pravilnom primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR naložili tuženiku vraćanje tužitelja na rad (tako ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev-1156/2019 od 24. kolovoza 2022.).
17. Pozivanje tuženika na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-57/2019 od 9. srpnja 2019. nije relevantno za odlučivanje u ovom predmetu, obzirom se u tom predmetu radi o drukčijim činjeničnim utvrđenjima (radnik je radio kod drugog poslodavca i nakon danog upozorenja, za vrijeme otvorenog bolovanja i godišnjeg odmora) odnosno drukčijim okolnostima.
18. Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tuženika, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 5. rujna 2023.
|
Predsjednik vijeća |
|
Branko Medančić, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.