- 1 -              Revt 206/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 206/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB ..., (ranije E. d.o.o.) zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & P., Z., sa sjedištem u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo ..., OIB ..., zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2842/2014-3 od 17. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5592/2009 od 18. prosinca 2013., ispravljene rješenjem poslovni broj P-5592/2009 od 5. veljače 2014., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizije tužitelja i tužene se odbijaju.

 

 

r i j e š i o    j e:

 

I. Revizije tužitelja i tužene u odnosu na odluku o troškovima se odbacuju.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom sastava odgovora na reviziju.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženoj da tužitelju isplati 1.124.086,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su navedeni, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 692.976,27 kn sa zatraženim zateznim kamatama (toč. I. i II. izreke drugostupanjske presude). Toč. III. izreke drugostupanjske presude preinačena je odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka i naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove od 43.190,48 kn (toč. III. 1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova od 96.475,62 kn (toč. III. 2. izreke), te je odbijen zahtjev tužene za naknadom parničnih troškova od 134.891,60 kn (toč. III. 3. izreke).

 

2. Tužitelj podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev kao i u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. II. i III. izreke drugostupanjske presude) a temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08., 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i prihvati reviziju, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu parničnih troškova.

 

4. Tužena revizijom pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijena njena žalba, kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč. I. i III. izreke drugostupanjske presude) pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. ZPP uz naknadu troškova povodom sastava revizije.

 

5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tužene i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizije u odnosu na meritum spora nije osnovana, dok u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.

 

7. Prema čl. 392.a st. 1. i 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom temeljem računa izdanih temeljem Ugovora o dugoročnom najmu - operativnom leasingu motornih vozila od 4. lipnja 2003. i Dopune ugovora broj 1. od 8. prosinca 2003. a koji se odnosi na neplaćene rate leasinga, obračunate zatezne kamate na račune koji su plaćeni sa zakašnjenjem, te ostale troškove (servis i popravak vozila).

 

9. Povodom revizije tužene sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužena nije izvršila plaćanje akontacije obroka zakupnine, kao ni jednokratnih troškova obrade. Također sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelju ne pripada naknada štete prema ispostavljenim računima koji se odnose na popravak oštećenja koja su utvrđena u primopredajnom zapisniku prilikom povrata vozila, te prema računu koji se odnosi na troškove servisa i održavanja vozila koja su prešla više od 80.000,00 km koji broj prijeđenih kilometara je Ugovorom o operativnom leasingu bio ugovoren.

 

10. U odnosu na reviziju tužitelja:

 

11. Suprotno revizijskim navodima tužitelja sud drugog stupnja je pravilno ocijenio da time što su potpisane izjave o preuzimanju vozila tuženik nije priznao potraživanje tužitelja prema procjeni njegovih procjenitelja. Također je pravilno tumačenje suda drugog stupnja da izjava o priznanju duga mora biti jasna i izričita, koja je okolnost u konkretnom slučaju izostala jer su na zapisniku o preuzimanju vozila bila navedena samo oštećenja vozila ne i procjena njihovih popravaka, niti je istom bio priložen račun temeljem kojeg je tužitelj i pokrenuo ovaj postupak (podnoseći ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave - računa).

 

12. Okolnost što je zapisnicima o primopredaji vozila bio priložen izvid štete nije od utjecaja na nastanak obveze tužene jer njena obveza proizlazi iz odredbi Ugovora o leasingu, a s obzirom da je ovaj postupak pokrenut temeljem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave - računa, tužitelj je tijekom postupka trebao dokazati osnovanost potraživanja prema priloženim računima.

 

13. Dakle nakon što je tužena osporila potraživanje prema ispostavljenom računu tužitelj je trebao dokazati da je upravo u navedeno iznosu za njega nastupila šteta, što je u konkretnom slučaju izostalo.

 

14. Nadalje, sud drugog stupnja pravilno je ocijenio da je Ugovorom o leasingu ugovoreno da vozila tijekom trajanja ugovora mogu prijeći do 80.000,00 km, dok nije ugovorena obveza tužene da tužitelju naknadi troškove popravka i servisa vozila ako broj prijeđenih kilometara bude veći, već je ugovoreno plaćanje posebne naknade za svaki prijeđeni kilometar preko ugovorenog, a tužitelj takav zahtjev nije podnio, niti je u tom smislu ispostavio račun (temeljem kojeg je pokrenuo ovaj postupak podnoseći ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave - računa).

 

15. Ostali revizijski navodi tužitelja sadržajno predstavljaju iznošenje vlastitih ocjena provedenih dokaza i utvrđenih činjenica zbog kojih razloga nije dopušteno podnošenje revizije (čl. 385. ZPP).

 

16. U odnosu na reviziju tužene:

 

17. Pravilna je ocjena suda drugog stupnja da nije bilo potrebe za provođenjem drugog financijskog vještačenja jer tužena nije tijekom postupka sve do okončanja provođenja vještačenja dostavila dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je iznos akontacije rata leasinga platila, kao niti troškove obrade (čl. 4.2. i 5.1. ugovora o leasingu), niti je taj dokaz dostavila do okončanja usmenog očitovanja vještaka na raspravi.

 

18. Preostali revizijski navodi tužene sadržajno predstavljaju osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih razloga nije dopušteno podnošenje revizije (čl. 385. ZPP).

 

19. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

 

20. U odnosu na revizije tužitelja i tužene na odluku o troškovima postupka (toč. III. izreke drugostupanjske presude):

 

21. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. pod br. Su-IV-19/15-19 zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenog 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

 

22. Radi navedenog valjalo je revizije tužitelja i tužene protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštene primjenom čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP te riješiti kao u toč. I. izreke rješenja.

 

23. Kako trošak sastava odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) odlučeno je kao pod II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Đuro Sessa, v.r.