- 1 -              Rev 591/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 591/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Hrvatski hidrografski institut S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. i M. B. P. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-588/2019-2 od 1. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1177/2016 od 8. travnja 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-588/2019-2 od 1. travnja 2020. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju, na ime dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada, iznos od 3.267,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), dok je odbijen zahtjev s naslova zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto dosuđenom iznosu (toč. II. izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.625,00 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan a tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 8.256,25 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3182/2020-3 od 8. prosinca 2021. dopuštena je tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-588/2019-2 od 1. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1177/2016 od 8. travnja 2019., zbog pravnih pitanja koja glase:

 

„Da li je sklapanje KU na određeno vrijeme (tri godine + dvije godine) protivno prisilnim propisima, odnosno da li je protivno odredbi iz čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., te odredbi iz čl. 199. Zakona o radu?

 

Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima ... i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (kojima je predviđena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u KU na razdoblje od tri mjeseca računajući od dana isteka KU) priječe sklapanje KU na način da se početak važenja KU veže uz nastup određenog uvjeta?

 

Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima ... i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu mogu suspendirati slobodnu volju ugovornih strana kojom stranke ugovaraju vremensko važenje KU na način da isto vežu uz nastup određene činjenice (izostanak pisane obavijesti) poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme?“,

 

uz obrazloženje da je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u sporu i osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu jer o njima nema prakse revizijskog suda.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, podredno ukine, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, a u smislu odredbe čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut (dalje: KU) kojom je posadi istraživačkih brodova predviđen dodatak u visini od 10% bruto plaće.

 

8. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena pa stoga, iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da je tužitelj prvi časnik palube na istraživačkom brodu P.,

 

- da je tužitelj boravio na plovidbi na brodu u svibnju i lipnju 2014. te kolovozu, rujnu i studenom 2015.,

 

- da je KU zaključen 15. studenoga 2010. na tri godine uz odredbu da se isti obnavlja na daljnji rok od dvije godine ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna ugovorna strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu,

 

- da do 15. studenoga 2013. nijedna od strana KU nije obavijestila drugu da ne želi obnovu KU,

 

- da je tužitelju dodatak na plaću u smislu odredbe čl. 17. st. 2. KU isplaćen zaključno sa 2013., dok isti nije isplaćen za 2014. i 2015.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je smatrao da prema odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR/09) te čl. 90. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR/14), poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

 

9.1. Budući da nijedna od ugovornih strana KU nije do 15. studenoga 2013. pisano obavijestila drugu stranu da ne želi obnovu KU, prvostupanjski sud smatra da je isti obnovljen i time, na snazi u utuženom razdoblju; dok nema mjesta produženoj primjeni  pravnih pravila KU kako to normira odredba čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine", broj 82/12 i 88/12 - dalje: Zakon o kriterijima).

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da prema kogentnim odredbama čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Slijedom navedenog, smatra da nije od značaja odredba čl. 2. st. 2. KU koja predviđa mogućnost obnove KU na daljnjih dvije godine, jer da strane KU nisu mogle na drugačiji način urediti međusobne odnose.

 

10.1. Kako je KU važio do 15. studenoga 2013., to da su se pravna pravila mogla primjenjivati do 15. veljače 2014. slijedom čega u utuženom razdoblju da nije bilo mjesta primjeni KU.

 

11. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i posljedično, pogrešna je primjena materijalnog prava.

 

11.1. Ovo stoga, jer drugostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da je u konkretnom slučaju odredba čl. 2. st. 2. KU protivna kogentnoj normi sadržanoj u odredbama čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR.

 

11.2. Odredbom čl. 9. ZR/14 zajamčena je sloboda ugovaranja uvjeta rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR/14 ili drugim zakonom.

 

11.3. Odredba čl. 199. ZR/14 primjenjuje se u situaciji kada nema sporazuma strana kolektivnog ugovora o njegovoj primjeni (bilo da je kolektivni ugovor istekao ili otkazan), što ovdje nije slučaj. Tripartitni mehanizmi koje je pak, zakonodavac implementirao u Zakon o kriterijima, služe za rješavanje spornih situacija, a sadržavaju standarde koje promiče Međunarodna organizacija rada u svojim temeljnim načelima, pa tako i slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja, zaštićenih Konvencijom br. 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava iz 1948., i Konvencijom br. 98 o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnog pregovaranja iz 1949. godine, kojih je Republika Hrvatska, na temelju notifikacije o sukcesiji, stranka od 8. listopada 1991. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 2/94).

 

11.4. U tom smislu odredbe čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14 sadržavaju pravila prema kojima se uređuju radnopravni odnosi u situaciji kada je prestao važiti postojeći a nije sklopljen novi kolektivni ugovor. Međutim, u konkretnim okolnostima nema mjesta njihovoj primjeni jer je odredba čl. 2. st. 2. KU rezultat slobode ugovaranja, sindikalnih sloboda i slobode kolektivnog pregovaranja, posebice jer i uz predmetnu ugovorenu prešutnu obnovu KU, njegovo trajanje nije dulje od pet godina, što je sukladno odredbi čl. 198. st. 2. ZR/14.

 

11.5. Stoga vijeće ovog suda smatra da sklapanje KU na određeno vrijeme (tri godine + dvije godine) nije protivno odredbi čl. 27. Zakona o kriterijima i čl. 199. ZR/14; da navedene zakonske odredbe (kojima je predviđena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u KU na razdoblje od tri mjeseca računajući od dana isteka KU) ne priječe sklapanje KU na način da se početak važenja KU veže uz nastup određenog uvjeta; kao i da navedene zakonske odredbe ne mogu suspendirati slobodnu volju ugovornih strana kojom stranke ugovaraju vremensko važenje KU na način da isto vežu uz nastup određene činjenice (izostanak pisane obavijesti) poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme.

 

12. Na izloženi način, odgovoreno je na postavljena pitanja (u tom smislu i Rev 44/2022-2 od 5. travnja 2023.).

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sud se nije bavio ostalim žalbenim navodima zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku taj sud, vodeći računa o izraženom shvaćanju, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom.

 

14. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.