- 1 -              Rev 1157/2022-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1157/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. O. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika N. B. d.d. u stečaju iz Z., (OIB: ….), kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično (u odluci o parničnom trošku) preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2553/2014-9 od 30. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br.
P-2553/2014-9 od 30. listopada 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

1.1. u stavku I. izreke, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:

- pod toč. I. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo "ispuniti obvezu iz Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica zaključenog između tuženika i tužitelja 30. rujna 2008., dodatka broj 1 Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica iz Ugovora o kupoprodaji dionica br. 0930-9/2008 zaključenog među strankama 31. ožujka 2009., te dodatka broj 2 Ugovoru broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica iz Ugovora o kupoprodaji dionica br. 0930-9/2008 zaključenog između stranaka 31. ožujka 2010. na način da isplati tužitelju kupovninu u iznosu od 9.365.725,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, tekućim od 1. travnja 2011. do isplate, a uz istovremenu obvezu tužitelja na predaju dionica tuženiku kako slijedi:

 

Izdavatelj                                                Oznaka dionice                                          Količina

MIV d.d. V.                                           MIV-R-A                                                        70

Đ. Đ. H. d.d.                            DDJH-R-A                                                        4500

P. d.d. K.                            PTKM-R-A                                                        2000

K. E. d.d.               KOEI-R-A                                                        951

C. o. d.d.                             CROS-R-A                                                        80

F. d.d. Z.                                          FRNK-R-A                                                        550

H.-n. d.d.               HDEL-R-A                                                        2000

T. d.d. Z.                                          THNK-R-A                                                        400

M. d.d. R.                                          MAIS-R-A                                                        10000

sve u roku od 15 dana.

- pod toč. II izreke, „u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 279.987,50 kn sa zateznim kamatama",

 

1.2. u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda "pod toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove preko iznosa od 279.987,50 do iznosa od 282.500,00 kn (za iznos od 2.512,50 kn) sa zateznim kamatama" tako da je odbijen "kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.512,50 kn sa zateznim kamatama".

 

2. Drugostupanjski sud je tako odlučio (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno, ničime ne vrednujući činjenicu da je tužitelj prijavio ovdje utuženu tražbinu u stečajnom postupku otvorenim nad tuženikom, po čemu je - a jer mu je u tome stečajnom postupku ta tražbina bila osporena, upućen u parnicu na utvrđenje osporene mu tražbine.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 52/2021-3 od 12. siječnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

"Može li sud donijeti kondemnatornu presudu protiv pravne osobe u stečaju u slučaju kada je tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen u parnicu na utvrđenje (deklaratornu) osnovanosti osporene tražbine?"

 

4. To sve po ocjeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno po ocjeni da je osporena presuda temeljena na shvaćanju za koje postoji neujednačena praksa.

 

5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu preinačiti podredno obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

6. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbaci.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj sudske prakse: o njemu se, a u primjeni Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12. - dalje: SZ-a), i to:

 

- odredbe čl. 180., prema kojoj: "U parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.",

 

- u svezi sa odredbom čl. 179., prema kojoj: "Ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak o tražbini pred državnim ili arbitražnim sudom, postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak parnice može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od 8 dana od primitka rješenja o upućivanju u parnicu. Osporavatelj parnicu nastavlja u ime i za račun dužnika. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice."

može očekivati nesigurna i neujednačena sudska praksa.

 

9. Međutim, odgovor na u reviziji postavljeno pitanje proizlazi već i iz navedenih odredaba SZ-a, sve polazeći i od toga da su jasne i dostatno određene.

 

Naime, obzirom da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom 1. prosinca 2014., te da je (jer mu je ta tražbina osporena) iz toga stečajnog postupka upućen u parnicu - radi utvrđenja osnovanom te tražbine (u prijavljenom redu), tužitelj je u toj parnici, da bi uspio u sporu, morao tužbeni zahtjev uskladiti sa rješenjem kojim je u parnicu upućen.

 

Konkretno, morao je postaviti zahtjev na utvrđenje osporene tražbine - istovjetno sa rješenjem kojim je upućen na parnicu, pa bi i izreka presude koja bi se o tome zahtjevu donijela, ako bi za njega bila pozitivna, morala biti deklaratorna: na utvrđenje postojanje osporene tražbine.

 

U slučaju kakav je ovdje, kada je za spornu tražbinu u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već egzistirao parnični postupak za njezino ispunjenje (na isplatu) - ranije pokrenut kondemnatornom tužbom, taj se postupak mogao nastaviti preuzimanjem te parnice - ali (opet) samo zahtjevom tužitelja s kojim je u parnicu upućen, radi utvrđivanja tražbine sa navedenom osnovom i isplatnim redom kojim je prijavljena. Prijedlog za nastavak parnice, ali sa tim "prilagođenim zahtjevom", mogao je staviti vjerovnik (ovdje tužitelj) čija je tražbina osporena - a ako je u tome trenutku parnica bila u stadiju drugostupanjskog sudovanja (po žalbi na prvostupanjsku, kondemnatornu presudu), drugostupanjski sud imao je ukinuti prvostupanjsku kondemnatornu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje po zahtjevu - ali (sada) samo onome koji bi bio prilagođen rješenju kojim je vjerovnik upućen u parnicu (dakle: deklaratornom i pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak).

 

U tome procesu usklađivanja tužbenog zahtjeva u stadiju nastavka prekinutog postupka (sada sa traženjem druge, deklaratorne pravne zaštite - po osnovi, u naznačenom iznosu i isplatnom redu kako je to označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu) ne bi se mogle primjenjivati odredbe o preinačenju tužbe - jer predlagatelj nastavka postupka pritom postupa po ovlasti koju crpi izvorno, iz navedenih odredaba ZS-a (koje takvom postupanju tužitelja ne daju značaj preinačenja tužbe).

 

Odredba čl. 180. SZ-a, dakle, primjenjuje se na sve parnice radi utvrđenja postojanja tražbine stečajnog vjerovnika, neovisno o tome je li stečajni sudac sukladno odredbi čl. 178. st. 1. SZ-a uputio vjerovnika na parnicu radi utvrđenja tražbine (dakle radi li se o parnici koja je pokrenuta nakon otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom) ili se radi o slučaju preuzimanja ranije započete parnice (čl. 179. u svezi s čl. 178. st. 1. SZ-a) - pa i u stadiju kada se ova nalazi u drugostupanjskom odlučivanju.

 

9.1. Makar se ne odnosi neposredno ili formalno na ovu parnicu, obzirom da je riječ o odredbi koja se u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP-a), na snazi od 1. rujna 2019., prema kojoj: "Postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), ne primjenjuje na ovaj slučaj, u suštini isto shvaćanje prihvaćeno je i u dijelu (ovdje relevantnom samo zbog postavljenog pitanja, a kojim se uređuje nastavak parnice i postupak kojim se taj nastavak ima voditi, i to: "od pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak") odredbe čl. 43. tog ZID ZPP-a, prema kojoj:

 

"U članku 215. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

 

"Postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u članku 212. točki 5. ovoga Zakona, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud će nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.".

 

10. Time što su sudovi nižeg stupnja odlučivali o tužbenom zahtjevu koji nije postavljen u skladu s odredbom čl. 180. st. 1. SZ-a i ujedno protivno istaknutom odgovoru (u biti pravnom, procesnom shvaćanju revizijskog suda), propustivši pritom utvrditi osnovu prijeporne tražbine i u kojem se isplatnom redu nalazi utvrđena tražbina, posljedično - izreka drugostupanjske a time i prvostupanjske presude ostala je nerazumljiva i prema SZ-u neprovediva (osnovom takve, primjerice, a budući da u presudama nije navedeno niti u kojem se isplatnom redu tražbina nalazi, tužitelj ne može u smislu odredbe čl. 181. st. 2. SZ-a od stečajnog suca tražiti ispravak tablice ispitanih tražbina). Kod toga valja imati na umu da tužitelj nije sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvan da ispravi tužbu u skladu s odredbom čl. 180. SZ-a (a što je trebao: jer je po njemu postavljeni tužbeni zahtjev, stjecajem nastalih okolnosti, postao nepodoban za raspravljanje).

 

11. Slijedom prethodno iznijetog valja prihvatiti da je u postupku koji je prethodio ovome počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (nižestupanjske presude imaju nedostatak zbog kojeg se ne mogu ispitati) - u svezi koje povrede je valjalo ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a).

 

12. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te, ovisno o postupanju tužitelja - a po ovome, ako bude pravilno - i rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

13. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.