Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 80/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 80/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. H. iz Z., OIB , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. d.d., Z., OIB , kojeg zastupaju punomoćnici H. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. S. iz Z., OIB , kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj -1046/2018-2 od 3. travnja 2020. kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3494/14-81 od 13. srpnja 2018. koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3494/14-88 od 5. listopada 2018., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuju se točka 2. i 4. rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj -1046/2018-2 od 3. travnja 2020. i rješava:

 

Nalaže se tuženiku A. d.d. naknaditi tužiteljici T. H. iz Z. daljnji parnični trošak u iznosu od 731,55 eura/ 5.511,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku A. d.d. naknaditi tužiteljici T. H. iz Z. trošak revizijskog postupka u iznosu od 265,03 eura / 1.996,87 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.646,04 kuna sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2014. do isplate te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.453,25 kuna sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2018. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.788,45 kuna sa zateznim kamatama od 29. srpnja 2014. do isplate, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem pod točkom 1. izreke odbijene su djelomično žalbe tuženika i umješača kao neosnovane te je u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. izreke, kao i u točki III. izreke potvrđena ispravljena prvostupanjska presuda, pod točkom 2. izreke uvažena je djelomično žalba tuženika i preinačena je odluka o parničnom trošku sadržana u točki I. prvostupanjske presude tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.941,39 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2018. do isplate, a za daljnji iznos od 5.511,86 kuna s pripadajućim kamatama odbijen je zahtjev tužiteljice, dok je žalba tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku iz točke I. prvostupanjske presude, odbijena kao neosnovana. Pod točkom 3. izreke odbačena je žalba umješača podnesena protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke, kao nedopuštena, a pod točkom 4. odbijeni su zahtjevi tužiteljice, tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2466/2020-2 od 5. siječnja 2021., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj -1046/2018-2 od 3. travnja 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „Ocjenjuje li se omjer uspjeha stranaka u parnici i, sukladno tome, naknada troškova parničnog postupka, kod djelomičnog uspjeha u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ili se omjer uspjeha stranaka u parnici, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, i sukladno tome naknada troškova parničnog postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici, ocjenjuje prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?

 

              Ima li tuženik pravo na naknadu troškova u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva (u odnosu na smanjeni dio zahtjeva) ako su troškovi prema vrijednosti predmeta spora ranijeg tužbenog zahtjeva jednaki troškovima prema vrijednosti predmeta spora smanjenog/konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: OT) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni/konačno postavljeni tužbeni zahtjev (u konkretnom slučaju 21.434,49 kn) ista kao u odnosu na raniji tužbeni zahtjev istaknut u tužbi (u konkretnom slučaju 50.000,00 kn), s obzirom da se radi o istom „razredu“ OT, u smislu Tbr. 7. toč. 1. OT (u konkretnom slučaju od 10.000,01 do 100.000,00 kn)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP/2019) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu i rješenje i prvostupanjsku presudu tako da tužiteljici dosudi daljnji iznos parničnih troškova.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP/2019 revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica podnijela tužbu zbog naknade imovinske štete na vozilu radi isplate iznosa od 50.000,00 kuna,

 

- da je podneskom od 3. studenog 2017. nakon provedenog prometnog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 21.434,49 kuna,

 

- da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva,

 

- da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće,

 

- da su nižestupanjski sudovi tužiteljici dosudili iznos od 18.646,04 kuna, a odbili ju za iznos od 2.788,45 kuna.

 

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP/2014) dosudio parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.453,25 kuna.

 

9.1. Pri tome je parnični trošak odredio prema sniženoj (konačnoj) vrijednosti predmeta spora od 21.434,49 kuna. Uspjeh tužiteljice utvrdio je u omjeru od 86,99%, a tuženika u omjeru od 13,01% koji je dobio tako što je u omjer stavio dosuđeni iznos od 18.646,04 kuna i iznos sniženog tužbenog zahtjeva od 21.434,49 kuna. Tužiteljici je priznao trošak prometnog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna u cijelosti, a trošak sudskih pristojbi razmjerno uspjehu od 86,99%.

 

9.2. Nadalje, taj sud je utvrdio parnični trošak tuženiku prema uspjehu u sporu u omjeru od 13,01% u iznosu od 1.707,56 kuna koji se odnosi na poduzete parnične radnje zastupanja tuženika po punomoćniku-odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak i 107/15. - u daljnjem tekstu: OT), koji je uvećao za trošak vještačenja u iznosu od 500,00 kuna te je za tako utvrđeni trošak tuženika u ukupnom iznosu od 2.207,56 kuna umanjio trošak tužiteljice i tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 15.453,25 kuna.

 

9.3. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da je tuženik osporavao osnovu s kojom je tužiteljica u cijelosti uspjela i visinu zahtjeva s kojom je tužiteljica djelomično uspjela, zbog čega tuženik nema pravo na trošak razmjerno sniženju zahtjeva tužiteljice s 50.000,00 kuna na 21.434,49 kuna, jer je visina troškova zastupanja po OT jednaka i prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 50.000,00 kuna i prema sniženoj vrijednosti predmeta spora od 21.434,49 kuna pa tuženiku zbog sniženja tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije nastao nikakav posebni trošak.

 

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o parničnom trošku tako da je naložio tuženiku plaćanje tužiteljici troška u iznosu od 9.941,39 kuna, a odbio je zahtjev tužiteljice u daljnjem iznosu od 5.511,86 kuna.

 

10.1. Pri tome je naveo da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu u omjeru od 68,65%, a tuženik od 31,35% utvrdivši uspjeh po osnovu 50% i visini od 18,65% uzimajući u obzir da je u tužbi postavljen zahtjev u iznosu od 50.00,00 kuna, a prihvaćen u iznosu od 18.646,04 kuna. Nadalje, trošak sudskih pristojbi tužiteljici je dosudio u cijelosti.

 

11. Odredbom čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) propisano je da je primjena čl. 28. toga Zakona (kojom je izmijenjena odredba čl. 154. ZPP/2014) na postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska presuda. Budući da je u ovoj konkretnoj stvari prvostupanjska presuda donesena 13. srpnja 2018., dakle prije 1. rujna 2019., to se na odluku o parničnom trošku primjenjuju odredbe ZPP/2014.

 

12. Mjerodavne odredbe ZPP/2014 glase:

 

Članak 154.

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

 

13. U odlukama revizijskog suda broj: Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014., Revt-35/04 od 14. lipnja 2005. i drugima zauzeto je pravno shvaćanje da kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.

 

14. Iako se postavljeno pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 70/19), dok se u konkretnom slučaju primjenjuje, kao što je već navedeno, raniji Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14), prema shvaćanju ovog suda, i u primjeni ranijeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14) u situaciji kada je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, omjer uspjeha stranaka u postupku valja ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, što ujedno predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

 

15. Stoga je shvaćanje drugostupanjskog suda koji je uspjeh stranaka u postupku utvrdio prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi pogrešan, dok je prvostupanjski sud pravilno uspjeh stranaka u postupku cijenio prema konačnom tužbenom zahtjevu uzimajući u obzir kako uspjeh kvantitativno tako i uspjeh kvalitativno. Pravno shvaćanje o tome da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno izraženo je još na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.

 

16. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP/2014 je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

 

17. Iz navedenog proizlazi da ova odredba ZPP/2014 dolazi do primjene u situaciji kada tužitelj povuče tužbu (pri čemu i smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe).

 

18. Prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj: Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014. u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva što ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje.

 

19. Međutim, pogrešno je shvaćanje tužiteljice da tuženiku ne pripada nikakav trošak, jer je visina naknade parničnih troškova obračunatih prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) jednaka kako u odnosu na konačni tužbeni zahtjev tako i u odnosu na raniji tužbeni zahtjev istaknut u tužbi. Iako je u ovom konkretnom slučaju naknada troškova prema Tarifi jednaka i u odnosu na konačni i u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi, prvostupanjski sud je pravilo obračunao tuženiku trošak prema njegovom uspjehu u sporu u omjeru od 13,01% jer su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.788,45 kuna kao neosnovan pa stoga trošak obračunat u tom omjeru predstavlja uspjeh tuženika u sporu za koji tuženik ima pravo na trošak.

 

20. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i dosuditi tužiteljici trošak u iznosu kako ga je dosudio prvostupanjski sud odnosno u iznosu od 731,55 eura/ 5.511,86 kuna.

 

21. Tužiteljici primjenom čl. 154. st. 1. ZPP ne pripada trošak žalbe, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

 

22. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u revizijskom postupku u omjeru od 71%, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen joj je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po Tbr. 10. toč. 6. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) u iznosu od po 112,5 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV od 25% te uz uspjeh s revizijom od 71% iznosi 1.996,87 kuna / 265,03 EUR, dok trošak sudske pristojbe na reviziju nije priznat jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju. Tužiteljici nije priznata vrijednost boda od 15,00 kuna budući da bi dosuđivanjem većeg iznosa sud prekoračio zahtjev tužiteljice.

 

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

24. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu