Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 141/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika U. d.o.o. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-207/2016-13 od 19. rujna 2019., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanjem drugostupanjskog postupka od 5. kolovoza 2015. dopunjenog podneskom od 29. srpnja 2016. Nadalje, tim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 1.312,50 kn.
2. Protiv tog rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava dopuštenost, ali i osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
3. Revizija tužitelja nije osnovana.
4. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijano rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka tog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod postupka. Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj pokušava dovesti u sumnju pravilnog zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužitelja znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja predmetnog rješenja i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom iz odredbe čl. 382.a ZPP se ne može pobijati drugostupanjska odluka iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
5. Revizijski navodi tužitelja o nepravilnosti u zastupanju nisu uzeti u razmatranje jer predmetni prijedlog za ponavljanje postupka nije niti podnesen iz tog razloga. K tome tužitelj se niti ne može pozivati na nepravilnost u zastupanju protivne strane (arg. iz odredbe čl. 354. st. 3. ZPP).
6. Nije u pravu tužitelj kada smatra da se prijedlog za ponavljanje postupka (u slučaju kada ga sud ne prihvaća) može samo odbaciti, a ne i odbiti. Prijedlog za ponavljanje postupka se odbacuje u slučaju nepravodobnosti, nepotpunosti ili nedopuštenosti (čl. 425. st. 1. ZPP), a što u konkretnom slučaju nije riječ. Stoga pravilno je drugostupanjski sud predmetni prijedlog za ponavljanje postupka odbio jer je ocijenio da je isti neosnovan.
7. Konačno, nije u pravu tužitelj niti kada smatra da je predmetni prijedlog za ponavljanje postupka trebalo prihvatiti već iz samog razloga što su postojale zapreke za vođenje kaznenog postupka protiv sutkinje Županijskog suda u Osijeku D. V. Ovo stoga što se ponavljanje postupka može dopustiti tek ukoliko je počinjeno kazneno djelo od strane suca (a što tužitelj nije dokazao u ovom postupku gdje je drugostupanjski sud bio nadležan da o počinjenju kaznenog djela odlučuje kao o prethodnom pitanju) (čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP).
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na odluku o reviziji (st. II. izreke ovog rješenja).
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.