- 1 -              Rev 720/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 720/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. R. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Medicinski fakultet Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1160/2021-2 od 18. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4794/18-17 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25. srpnja 2018. nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao; te na vraćanje tužitelja na rad, kao i na isplatu iznosa plaće za razdoblje od 25. srpnja 2018. do dana povrataka na posao u mjesečnim iznosima od po 6.500,00 kn bruto uz naknadu troškova parničnog postupka sve s zateznim kamatama uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku u iznosu od 13.125,00 kn, dok su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske odluke ukinu.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad te isplatu naknada plaća.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto IV. vrste u Zavodu za farmakologiju,

 

- da je tuženik 25. srpnja 2018. donio Odluku o otkazu izvanrednom otkazu ugovora o radu uz obrazloženje neopravdanog izostajanja tužitelja s posla,

 

- da je presudom prvostupanjskog suda broj Pr-9267/14 od 10. studenog 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-10/2018 od 3. svibnja 2018., koja je postala ovršna 20. srpnja 2018., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika na utvrđenje da bi tužitelj bio uznemiravan na radnom mjestu čime da bi mu bilo povrijeđeno pravo na dostojanstvo,

 

- da je tužitelj usmeno i pismeno obavijestio poslodavca o prekidu rada te podnio tužbu pozivom na čl. 134. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR),

 

- da je tuženik navedenu drugostupanjsku presudu zaprimio 13. srpnja 2018.,

 

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

 

9. Prvostupanjski je sud, a što je prihvatio i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj prekinuvši rad pozivom na odredbu čl. 134. st. 5. ZR, na sebe preuzeo rizik da se, za slučaj da se u sudskom postupku utvrdi da nije povrijeđeno njegovo pravo na dostojanstvo, njegov prekid rada smatra neopravdanim slijedom čega i da se navedeno ima smatrati neopravdanim izostankom s posla.

 

10. Drugostupanjski sud je, u osvrtu na žalbene navode i pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda broj Revr 680/2018-2 od 2. listopada 2019., istakao da je navedena odluka donesena s obzirom na drugačiju činjeničnu situaciju jer je u tom sporu odluka o otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2016. uslijedila netom nakon obavijesti radnika o prekidu rada od 13. travnja 2016. i podnošenja tužbe u roku, što ovdje nije slučaj.

 

11. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR prema kojoj odredbi poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

11.1. Pritom, imajući na umu odredbu čl. 134. st. 7. ZR prema kojoj ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da je kraj okolnosti da je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na zaštitu dostojanstva, otpala opravdanost izostanka s rada tužitelja u razdoblju nakon prekida rada.

 

12. Budući je tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, to i dokazao, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

12.1. U tom smislu je i aktualna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena, pa tako i odluke Revr 1189/2011-2 od 11. travnja 2012. i Revr 602/2015-2 od 22. veljače 2017. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca time da radnik iznimno ima pravo prekinuti rad zbog opravdanih razloga određenih zakonom kao što je situacija normirana odredbom čl. 134. st. 5. ZR.

 

12.2. Reafirmirajući shvaćanje iz navedenih odluka prema kojima treba imati na umu da prekidom rada radnik preuzima na sebe rizik da se u sudskom postupku utvrdi da poslodavac nije povrijedio obvezu zaštite dostojanstva radnika, da je prekid rada bio neopravdan. Naime, kao što poslodavac kada otkazuje ugovor o radu zbog radnikove povrede radnih obveza, preuzima rizik da će morati ispuniti ugovor na način da će radnika vratiti na rad i isplatiti mu naknadu plaće, ako se u sudskom postupku dokaže da je odluka o otkazu nedopuštena, tako i radnik preuzima rizik da će se, u situaciji kada se radnik odluči koristiti svojim pravom na prekid rada tvrdeći da je diskriminiran ili da je uznemiravan na radnom mjestu, njegov izostanak s posla zbog prekida rada smatrati neopravdanim izostankom s posla, za slučaj da se u sudskom postupku dokaže da mu poslodavac nije povrijedio dostojanstvo.

 

13. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za razrješenje spora.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.